Nabujala Rijeka: Pilipović, Bišćan, Mišković i Armada dijele krivicu za ovu situaciju

Nije dugo trebalo da se ta informacija raširi pa tako od 20. minute utakmice pa nadalje više nitko nije veliku pozornost obraćao na ono što se događa na terenu već su oči onih „malo više“ zainteresiranih tražile trenutke u kojima kamera snima Bišćana pokušavši doći do nekog svog zaključka prema reakcijama, sada već bivšeg, trenera Rijeke.

Utakmica je sama po sebi bila u potpuno drugom planu. Rijeka je u konačnici stigla do uvjerljive pobjede predvođena izvrsnim Frankom Andrijaševićem koji je prvo plavo – bijele doveo u vodstvo, da bi kasnije podijelio još dvije asistencije svojim suigračima za konačnih Istra 1961 – Rijeka 0:3. Treba reći kako je utakmica otišla u jednosmjernu utakmicu u 41. minuti kada je veznjak Istre Antonio Ivančić zaradio (malo prestrogo) drugi žuti karton pa je tako pobjeda bila puno lakša nego li se to očekivalo.

No, vratimo se mi Bišćanu, Miškoviću, Armadi i svima ostalima uključenima u događaj koji je mnoge potpuno šokirao.

Prije svega priču oko odlaska Bišćana treba sagledati iz više kutova. Zašto je, kako i kojim uvjetima stigao, radio, a u konačnici i otišao iz Rijeke nešto je što zahtjeva malo širu analizu.

Prije svega treba jasno reći kako je Igor Bišćan najzvučnijih nogometnih ime koje je sjelo na klupu Rijeke unazad 20-ak i više godina. Osim što je riječ o bivšem hrvatskom reprezentativcu i osvajaču Lige prvaka, Bišćan je nosio dresove Croatije, Liverpoola, Panathinaikosa, a posljednje četiri sezone odradio je u Modrom dresu gdje je i zaključio igračku karijeru. Prije nego što je došao na klupu riječkog prvoligaša bio je prvi trener Rudeša, omalenog kluba skromnih ambicija kojeg je uspio uvesti u 1.HNL iako to uoči sezone nitko nije očekivao, te ljubljanske Olimpije, jednog od ponajvećih slovenskih klubova s kojim je uspio uzeti duplu krunu slovenskog nogometa u svojoj prvoj sezoni na klupi. Ipak, radi sukoba s vlasnikom kluba Milanom Mandarićem Bišćan je otišao s mjesta glavnog trenera te je bio na korak od potpisa za ciparski Anorthosis prije nego što je sjeo na klupu riječkog prvoligaša.

Navodno je Bišćan imao dogovoren let, ciparski klub objavio je na službenim stranicama kluba kako je sa hrvatskim trenerom postignut dogovor, ali se isti u konačnici nije dogodio radi naglog interesa Rijeke te njegove odluke kako će „izigrati“ dogovor sa Cipranima. Jedno vrijeme u ciparskim medijima spominjala se priča kako Anorthosis planira podići tužbu protiv Bišćana, ali od toga u konačnici nije bilo ništa.

Bišćan je kao novi trener Rijeke službeno potvrđen 9. listopada 2018. godine, a na klupi je naslijedio klupsku legendu Matjaža Keka koji je odstupio nakon poraza od Gorice te je na taj način otišao s riječke klupe na kojoj je proveo dugih pet i pol godina u nizu.

Njegov dolazak odmah je oštro osuđen od strane Armade, a upravo ćemo kroz njihove oči pokušati sagledati proteklih godinu dana na Rujevici.

Najglasniji navijači Rijeke bili su i više nego razočarani i ljuti imenovanjem novog trenera. Smetalo ih je, što je jako zanimljivo, da klub vodi netko tko je dugo godina nosio kapetansku vrpcu zagrebačkog Dinama te netko tko je u svojoj mladosti burno proslavio jedan pogodak protiv Rijeke. Dvije stvari su posebno zanimljive, a to je odakle Armadi pravo postavljanja kao moralne vertikale te kako to da im u prošlosti nije smetalo kada su na klupi bili „još veći dinamovci“ ili „još veći hajdukovci“ nego li je to Igor Bišćan. Samo u ovom stoljeću na klupi Rijeke bili su Zlatko Kranjčar i Josip Kuže, ikone Dinama, baš kao i Zoran Vulić i Ivan Katalinić, ljudi koji žive Bilu boju. Na njihov dolazak se nije burnije reagiralo, oni nisu dočekani „na nož“ kao što je to Bišćan, ali jedan od glavnih razloga te „tople“ dobrodošlice Bišćanu je i sama činjenica da je klub napustio Matjaž Kek, trener sa nevjerojatnom podrškom navijača i jedan od onih čije će ime, dok je Rijeke, biti zapisano zlatnim slovima u povijest kluba.

Navijači se s tim nisu mirili iako je Bišćan u nekoliko navrata tražio oprost, objasnio je kako je to napravio dok je imao 21 godinu te mu je ta sezona bila praktički prva u kojoj je imao ozbiljnu minutažu u dresu Dinama. Malo po malo Armada je to prihvatila, ali od svojeg bojkota navijanja nisu odustali. Razlog? Imenovanje Pilipovića kao pomoćnika Igora Bišćana.

Renato Pilipović rođeni je Riječanin i jedan je od igrača koji je bio dio „one famozne“ Rijeke u sezoni 98./99.

Kuloarske priče dugi niz godina su bile takve da je Renato Pilipović, uz još nekoliko igrača, prodao utakmicu protiv Osijeka. Zanimljivo, u toj utakmici protiv Osijeka Pilipović je na terenu proveo dugih 17 minuta budući da je s klupe ušao umjesto Jasmina Agića u samoj završnici utakmice pa se tako može slobodno reći kako te priče ni najmanje ne drže vodu. Jednako tako, odmah sljedeće sezone Pilipović je otišao u Dinamo, odnosno Croatiju, čiji je član bio naredne tri sezone. Sve je to bio dodatni razlog da se od Pilipovića stvori „persona non grata“, iako se ta ista navijačka skupina nijednom nije osvrnula na to da je Pilipović bio dio kluba od 2013. godine. Zanimljivo, tada im uopćen nije smetao ta ga se gotovo pa nijednom nisu dotakli.

I Pilipović i Bišćan bili su samo „žrtveni janjci“, taman da je na klupu Rijeke nakon Keka sjeo Pep Guardiola navijači sa sjeverne tribine pronašli bi nešto radi čega bi nastojali pokazati svoje nezadovoljstvo. Jednostavno, Kekov status bio je takav da je ljubav navijača spram njega bila neponovljiva, usprkos svim uspjesima i padovima koje je doživio na klupi Rijeke.

Na kratko se treba zaustaviti i na Igoru Bišćanu. Dojam je da je usprkos svim problemima s kojima se susreo na klupi Rijeke njegov odlazak pomalo ishitren te kako je u ovom trenutku išao linijom manjeg otpora. Prilikom jučerašnje press konferencije izgledalo je da usprkos tome da je bio iznimno emotivan i dalje je iznimno birao riječi kako ne bi povrijedio navijače, iste one navijače od kojih nikada nije dobio podršku. Njegovo „ništa nije bilo dovoljno“ jasno pokazuje kako je pomalo ljut radi svega. Iako je do sada uvijek bio jako rezerviran prilikom davanja izjava, emocije su ga ponijele, a to se naročito vidjelo pri samom kraju konferencije kada je rekao kako želi klubu da njegov nasljednik bude netko kome je stalo i tko će držati do kluba kao što je to on radio.

Ipak, ima nešto trulo u državi Danskoj. Skoro pa nevjerojatno zvuči informacija da će Igor Bišćan postati novi izbornik mlade selekcije Vatrenih. Isti taj Bišćan je bio dio famozne "velike četvroke maksimirskog kluba" (Dario Šimić, Silvio Marić, Igor Bišćan i Tomo Šokota) koji se svim silama borio protiv Mamića i HNS-a, dok bi danas - sutra trebao opreuzeti mjesto na klupi Nenada Gračana. 

Percepcija čovjeka je iznimno promjeniva, oni protiv kojih se nekada žustro borio ovih bi dana mogao postati njegov novi poslodavac. Ispod brade bivšeg stratega Rijeke krije se zanimljiv obraz...

Dakako, ne treba u cijeloj priči zaboraviti ni Damira Miškovića, predsjednika Rijeke. Njegovim dolaskom u klub Rijeka je postala nešto što, uz svo dužno poštovanje prema riječkom prvoligašu, nije bila skoro pa nikada, a to je ozbiljan prvoligaški klub s jasnim europskim ambicijama koji je od njegovog dolaska konstanto u samom vrhu hrvatskog nogometa. Nije stvar samo konačnih uspjeha, plasmana na kraju sezone i do koje se faze kupa došlo, već je klub napravio velike stvari kojim je Rijeku pretvorio u nešto u šta se drugi mogu ugledati. Izgrađen je kamp, novi (bolji) stadion, veća su ulaganja i bolje poslovanje, a sve to kao da mnogima nije bilo dosta.

Jasno, predsjednik Rijeke u mnogim stvarima nije baš najbolje reagirao. Zamjera mu se „prisniji“ odnos sa Zdravkom Mamićem, neispunjavanje obećanja da će izgraditi Kantridu te velika opterećenost medijima i njegova želja da se uvijek o klubu piše sve krasno i bajno, iako to često nije tako. Ipak, uvjerljivo najbolja stvar koju Damir Mišković radi kao predsjednik Rijeke je ta da kada izabere i formira tim, njima u potpunosti vjeruje. Matjaž Kek imao je uvjete koje niti jedan trener unazad ne pamtimo koliko godina nije imao. Kada mu je trebao lijevi bek, Mišković je osigurao sredstva da se dovede lijevi bek, kada mu je trebalo napadač, došao bi napadač, a budući da je često bio odsutan iz Rijeke radi poslovnih obveza jasno je dao do znanja da je u tim trenucima glavni za sve Matjaž Kek. Iz perspektive trenera, nismo sigurni može li bolje od toga…

Jednako tako Mišković je iskazao karakter i ulogu vođe kada nije bilo lako. Pritisak navijača bio je velik, tažili su smjenu Pilipovića (posebno u posljednjih nekoliko mjeseci), ali predsjednik Rijeke ostao je vjeran trenerskom dvojcu te im je po ne znamo koji put dao svoju podršku. Malo je onih koji ne bi pokleknuli i dali otkaz Pilipoviću, na taj način kupio bi mir i izgladio odnose s navijačima, ali kako to priliči nekome tko je na čelu kluba Mišković nije popuštao te dao da mu „ulica vodi klub“, baš kao što se navijači Rijeke vole rugati sa svojim (po)najvećim rivalima da je takva situacija u njihovom dvorištu…

Ipak, jedna je stvar koju je i više nego teško shvatiti, a to je Renato Pilipović i njegova odluka da sam ne odluči dati otkaz. Nema sumnje da je Pilipović kvalitetan u svome poslu, za vrijeme njegovog mandata kao trenera juniora Rijeka je osvojila prvenstvo i Kvarnersku rivijeru što je dovoljan pokazatelj kako „zna što radi“, ali njegova odluka da ostane u stručnom stožeru dosta je iznenađujuća. Na taj način pomogao bi i Damiru Mišković i Igoru Bišćanu, ali do toga u konačnici nije došlo. Zašto? Ni nama nije jasno…

O otkazu mladog i iznimno talentiranog trenera još će se dugo pričati. Ono što je posebice zaboljelo Bišćana je činjenica da se njegovoj momčadi (i njemu) nije dana podrška ni nakon izvrsne utakmice u finalu kupa prošle godine kada je stradao zagrebački Dinamo. Bila je to emotivna utakmica za zagrebačkog trenera, a on je, potpuno iznenadivši podjednako dobrog trenera gostiju Nenada Bjelicu i njegov sastav (koji je objektivno puno bolji od onog kojeg Bišćan ima na raspolaganju) osvojio Rabuzinovo sunce. Čisto usporede radi, taj isti sastav Dinama je par pet mjeseci nakon tog finala ušao u grupnu fazu Lige prvaka te pobijedio u prvom kolu talijansku Atalantu pa tako što vrijeme više prolazi taj Rabuzin ima sve jači i jači sjaj.

Igor Bišćan na klupi Rijeke je u 43 utakmice upisao 26 pobjeda, osam remija i devet poraza. Kada je riječ o HNL-u treba izdvojiti dvije ogromne pobjede kada su rezultatom 7-0 padali Inter Zaprešić i Istra 1961, dok je ipak najveća utakmica na klupi Rijeke bila već spomenuta ona u finalu kupa kada je poražen zagrebački Dinamo rezultatom 3:1.

Ispred Bišćana je zasigurno jedan uspješna trenerska karijera, a hoće li se ona nastaviti na klupi mlade reprezentacije kao što se pisalo u posljednjih 12 sati pokazat će vrijeme. Mi vjerujemo kako je njegov odlazaka s klupe Rijeke veliki minus za klub s Kvarnera te da je Rijeka puno bolja momčad sada nego li je to bila prije 11 mjeseci kada je 41-godišnji stručnjak stigao u klub. Još uvijek nije poznato tko će preuzeti klupu Rijeke ali ako je vjerovati medijskim natpisima njoj su u ovom trenutku najbliži Nenad Gračan i Simon Rožman.

(foto:Pixsell, screnshoot)