A. LesičkiBilanca iz Orlanda: Što je Hrvatska stvarno dobila u ove dvije provjere?
Vrijeme Čitanja: 3min | sri. 01.04.26. | 13:00
Orlando je Vatrenima donio pobjedu nad Kolumbijom, poraz od Brazila i potvrdu da novi sustav može biti ozbiljan plan B za Mundijal. Vušković je iskočio kao klinac za velike stvari, Livaković i dalje drži razinu, a Majer, Moro, Matanović i Musa potvrdili vize
Hrvatska se iz Orlanda vraća s polovičnim učinkom, ali s punim koferom dojmova. Uglavnom dobrih. Florida je donijela puno lijepih stvari, poneko saznanje koje se mora peglati i ispravljati, ali konačna slika je – možemo biti zadovoljni. Novi sustav ušao je u arsenalsku vitrinu za Mundijal, ove dvije utakmice učvrstile su status nekima koji su dugo plesali na rubu, dok su drugi već uredno podigli vizu za lipanjski povratak u Ameriku.
Poraz nikad nije dobar i nikad ga ne treba kititi mašnom, ali ako Hrvatska izvuče pouke iz noći protiv Brazila – a prijateljske utakmice i postoje da pod svjetlo izvuku mane zbog kojih se kasnije nešto manje spava a puno više razbija glavom kako ih riješiti – Dalić i društvo zapravo su u plusu na povratku preko Atlantika.
Presjek susreta s Brazilom stane u tri riječi: individualne pogreške i sudac. Nekoliko loših reakcija u defenzivnoj tranziciji, spor povratak nakon izgubljene lopte, pa dodvoravanje lokalnog arbitra koji je jedva dočekao priliku da pokaže na bijelu točku za Seleção. Kod te famozne akcije Hrvatska je mogla izgledati kompaktnije, ali ako je čovjek u crnom odlučio što je odlučio – našao bi već i neku drugu situaciju da pogura Brazil. Što se grešaka tiče, jasno je da i najvećima ponekad preskoči igla na gramafonu; zamjerati Luki Modriću bilo što u ovakvoj večeri bilo bi čisto bogohuljenje. I njemu se, jednom u sto utakmica, potkrade krivi pas, dva…
Dobra vijest: Kolumbija i Brazil pokazale su da Hrvatska ima kvalitetu za bezbolnu ugradnju novog sustava. Ne kao prve opcije, ali svakako kao ozbiljnog plana B. Loptu su Vatreni iznosili iz svoje trećine bez panike, wing‑backovi su funkcionirali a trojica straga ostavila su sasvim pristojan dojam – dovoljno da taj sustav na Mundijalu postane adut iz rukava, a ne eksperiment od kojeg se odustaje i prije nego se počne.
Amerika je, međutim, bila i pozornica za jednog klinca. Luka Vušković izgleda kao da je već odradio stotinjak utakmica u kockastom dresu. Lakoća kojom se uklopio, gol Kolumbiji i udarac koji je protiv Brazila jedva izvučen ispod grede, još su jedan podsjetnik da je riječ o stoperskom projektu za velike stvari. O defenzivnim zadacima ne treba pričati. To se podrazumijeva…
Dominik Livaković nije iznenađenje, nego konstanta. Opet je odradio dvije utakmice za foršpan, vadio zicere i držao Hrvatsku u egalu dokle god se moglo. Dobitnik Floride je i Nikola Moro, miran na lopti, koristan bez nje; na njega se može računati i njegova karta za Ameriku izgleda već poništena na check‑inu. Lovro Majer napravio je veliki korak prema Mundijalu – možda šepa u tom kaosu Wolfsburga, ali u reprezentaciji opet liči na onog starog, s golom Brazilu kao pečatom. Baturina je samo prenio dobru formu iz Serie A, Petar Sučić nastavlja biti tiha konstanta, a Ivan Perišić još jednom prkosi biologiji, jedan od najboljih Hrvata kroz obje orlandske noći, rame uz rame s Livakovićem. Tu su Matanović i Musa koji su potvrdili da su "unutra".
Gdje ima dobitnika, ima i onih koji su platili cijenu konkurencije. Ne računajući vratare, dvojica iz aktualne orlandske garniture teško će vidjeti Mundijal, jednostavno zato što se u kadar vraćaju Kovačić i Gvardiol. U ovom trenutku čini se da dionice Luke Sučića i Smolčića stoje nešto slabije od ostalih, ali burza Vatrenih radi još barem četrdesetak dana do posljednjeg okupljanja u Rijeci.
