I. SučićBez pogodaka, akcija, ideja i samokritike: Sanchez zadovoljan, Rijeka - za zapitati se
.png.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 09.02.26. | 08:00
Nije problem odigrati 0-0 s Dinamom, problem je kada nakon nula udaraca u okvir gola trener drži monologe o dobroj igri i taktičkoj superiornosti. Koje očito vidi - samo on
Posljednja tri trenera Rijeke, svaki na svoj način, predstavljali su određenu krajnost kad se radi o konferencijama za medije. Željko Sopić bio je simpatičan samo čovjeku koji mu se iz jutra u jutro mrštio u ogledalu, Đalovićev ‘dobro smo trenirali’ mogao se objaviti prije nego što bi ušetao u Press centar Orlando Rivetti, dok je Sanchez čovjek koji praktički svakoga gleda s visoka te najčešće njegovo viđenje neke utakmice ne bude na tragu onoga što je vidjelo laičko oko reportera.
Nakon utakmice protiv Dinama u 21. kolu HNL-a (0-0), Španjolac je bio prilično zadovoljan. Rijeka nije uputila udarac u okvir gola Dinama, baš kao što nije kreirala ni jednu smislenu akciju za pogodak, ali trener je svakako bio zadovoljan. Dinamo je, kako je on to vidio, sveden na minimum, praktički pa neutraliziran, a prilike Zajca, Belje i Vidovića očito se nisu dogodile. No, na semaforu je ostala nula i – dobro je sve! I jedni i drugi su ‘bod bliže naslovu’. Ili plasmanu u Top 3, ovisno o tome kakav si cilj već postavio.
Ako ćemo o pozitivnim stranama derbija, za početak treba istaknuti kapetana Martina Zlomislića, koji je bio vrlo dobar. Nije čupao nikakva čudesa, nije imao obrane koje će ostaviti bez daha, ali je sve odradio kako spada i kako se od njega očekuje. Na svakoj lopti bio je pravovremen, čitanje udaraca bilo mu je izvrsno, rad nogu također. Što je trebao, obranio je, a na loptama na kojima je trebao biti, bio je. Bravo za njega.
.jpg.webp)
Nadalje, kričavim markerom obilježeno je ime Tea Barišića, čiji je transfer obećavao i prije nego što je odigrao prvu utakmicu u dresu Rijeke. Nije on u HNL došao kao anonimac, Ivica Olić predstavio ga je široj nogometnoj javnosti u U21 reprezentaciji, a sada je u derbiju protiv Dinama pokazao da je riječ o velikom obrambenom potencijalu. Bek koji može biti stoper, stoper koji je bek. Dva u jedan. Poput Nescaffea. Beljo? Da nije imao onaj udarac glavom nakon što ga je loše čuvao Devetak, zaboravili bismo da je igrao. Naravno, pomogao je Barišiću vrlo dobri Radeljić, Oreč je također bio na visini zadatka u fazi obrane, ali Teo je bio ‘taj’. I posebno je ohrabrujuće za navijače Rijeke što djeluje kao netko tko je još ‘ohoho’ (ili, kako bi to Francuzi rekli – ulala) udaljen od svojeg stropa.
U fazi napada na Kvarneru se već nekih godinu i pol dana, možda čak i malo dulje, sve vrti oko Tonija Fruka. I kada on nije na 100 posto, Rijeka ni u snovima ne može oduševiti u napadačkoj trećini. Njegova ruka, odnosno prst… Da, može igrati, ali kako igrati? Smeta ga, osjeti se to i preko malog ekrana, a isto tako to osjete i igrači na terenu. Dominguez je dobar igrač, to je svima jasno, ali on je odigrao jednu prosječnu utakmicu. I Fruk je bio praktički neprimjetan. Što raditi? Odmoriti ga. Ako treba – i na silu. Transfer se očito neće dogoditi do ljeta, a ako nastavi svaku utakmicu započinjati na 80-ak posto, pitanje je trenutka kada će se opet ozlijediti. Dakle, ne ako, nego kada.
Najveći problem Rijekine ‘nule’ protiv Dinama je DJ Victor Sanchez, kojem je svaki dio sezone ključan, jer baš u tim razdobljima igrači se najčešće i ozljeđuju. Počela je ta priča u studenom, pa se preko prosinca i siječnja protegnula sve do veljače. Iako u Hrvatskoj mnogima i dalje titra oko na spomen ‘sljedeća dva tjedna su ključna’, Sanchez – u jednom malo drugačijem stilu – priča o tome kako Rijeku samo što nisu ozljede pokosile, ali on vješto radi na tome da ih se izbjegne. Velemajstorija bivšeg igrača Real Madrida, da se slučajno to ne bi zaboravilo spomenuti u nekom tekstu, govoru, obraćanju...
.jpg.webp)
Inače, već neko vrijeme osjeti se kako se trener Rijeke skriva iza ‘lijepe igre’. Prvo, ovo što Rijeka prikazuje nije nikakav joga bonito. Drugo, ako ti ‘lijepo’ donosi peto mjesto u domaćem prvenstvu, pad forme nekolicine prošlogodišnjih startera iz šampionske momčadi (Devetak, Petrovič, donedavno i Janković), kao i nula akcija i nula konkretnih situacija pred golom Dinama koji ne živi svoje najsretnije i najidealnije dane – onda je definitivno vrijeme da se vrati ona stara Rijeka. Ružna i pobjednička.
Nakon poraza od Osijeka i remija s Dinamom, Rijeka ulazi u razdoblje koje neće trpjeti izgovore. Ili će vrlo brzo postati konkretnija od priče svog trenera, ili će se pokazati da ‘lijepa igra’ služi samo kao alibi za ono čega na terenu nema. A u HNL-u alibiji ne donose bodove, u Europi još manje. Nula udaraca u okvir, nula ideja, ali ‘dobra igra’. U nekoj paralelnoj stvarnosti, možda i ima smisla. Možda...
.jpg.webp)