A. LesičkiBessone je pogledao dvije godine Osijeka, pa rekao: “Ima tu materijala!”
Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 17.08.26. | 08:39
Argentinac je prije dolaska u Osijek pregledao utakmice iz prethodne dvije sezone, prepoznao neiskorišten potencijal i prihvatio izazov. Nakon tri kola njegov Osijek je na vrhu HNL-a, s energijom, jasnom idejom i igrom kakva se dugo nije gledala na Opusu.
Malo je onih koji bi, nakon tri kola HNL-a, Osijek stavili na vrh ljestvice. Možda bi ih se doista moglo nabrojati na prste jedne ruke. Više je bilo onih koji su jedinu pozitivu za Osijek pronašli u stanju Rudeša….
Jer, momčad koja se prošle sezone do posljednjih dana borila za goli prvoligaški život, svlačionica koja je preko ljeta ostala bez desetak igrača — nekima su istekli ugovori, neki su se vratili s posudbi — dok pojačanja, barem na papiru, nisu izazivala delirij, bez velikih imena, bez vatrometa, danas je na vrhu!
Osijek je prvi…
A nije prvi zato što su drugi zaboravili igrati. Nije prvi ni zato što se raspored slučajno posložio. Prvi je jer izgleda kao momčad koja ima glavu i rep, koja zna što radi. I, još važnije, zašto to radi.
I zato se postavlja jednostavno, ali neugodno pitanje: ako je potencijal postojao, ako je materijal bio tu, što je onda nedostajalo?
Upravljanje? Sigurno. Jasna ideja? Apsolutno.
Nedostajao je trener koji će igrače gledati kao ljude i nogometaše, a ne kao figurice koje se mogu gurati po ploči bez obzira na to gdje im je mjesto. Tomislava Radotića pritom ne treba stavljati u isti koš s prethodnim promašajima. On je preuzeo klub onda kada su mnogi već dignuli ruke. Vadio je kestenje iz vatre. Tražio je vrijeme da posloži stvari. Nije ga dobio.
A onda je došao Federico Bessone. I napravio nešto što se na Opus Areni dugo čekalo: od Osijeka je napravio momčad. Ne samo skup igrača u bijelo-plavim dresovima. Ne samo jedanaestoricu koji odrade utakmicu pa se u ponedjeljak analiziraju razlozi zašto opet nije bilo energije, okomitosti, ideje i reakcije. Bessone je stvorio momčad koja trči, pritišće, napada i vjeruje da može dobiti utakmicu do posljednje sekunde.
Osijek danas igra sjajan nogomet.
Igra ga s energijom koju dugo nismo vidjeli na Opusu. Fizički djeluju besprijekorno, mentalno još bolje. A to se ne događa slučajno. Nisu Omerović i Bukvić od jučer. Omerovića se nije moglo previše kritizirati dok je igrao beka, kao što nije bilo pošteno prozivati Bukvića i Mikolčića dok su kvalitetnu loptu čekali kao milostinju. I dok su se njihovi potezi svodili na pokušaj da iz ničega naprave nešto.
Sada imaju trenera koji je prepoznao tko što može. I pustio ih je da to pokažu.
“Ne mogu reći da sam iznenađen. U Ljubljani sam vidio sav potencijal Federica Bessonea. Fantastičan je kao osoba, sjajna energija i pravi pozitivac”, govori nam Goran Boromisa, čovjek koji je s Argentincem radio u Olimpiji.
Bessone je u Ljubljanu stigao nakon što je sa Santa Colomom izbacio Borac iz Konferencijske lige. Posebno je odjeknula utakmica u Banja Luci, u kojoj je predstavnik Andore zabio četiri pogotka. Četiri. U Banjoj Luci.
“Gledali smo utakmicu i tu nije bilo slučajnosti. Vidio se rukopis trenera pa smo donijeli odluku da ga probamo dovesti u Ljubljanu. Pomogao je Jurica Vranješ, koji je bio njegov agent. Bessone je tipična španjolska škola. Lako se prilagođava kroz stil igre i promjene strukture. Nije tvrd”, opisuje ga Boromisa.
To “nije tvrd” možda je i najvažnija rečenica cijele priče.
Jer HNL ne prašta trenere koji dođu s unaprijed napisanim manifestom i onda očekuju da se život, svlačionica, klub i igrači prilagode njima. Bessone očito radi obrnuto. Gleda što ima, razumije kontekst i onda iz postojećeg materijala izvlači maksimum.
“Jako se veže uz ljude, emotivan je i ne boji se to pokazati. Društven je, komunikativan i ne robuje isključivosti, što je posebno važno u suradnji s klupskom upravom. Činilo se da mu je trebala prilagodba na regiju. To je odradio u Ljubljani, a sada u Osijeku pokazuje puni potencijal”, zaključuje Boromisa.
Slične se stvari mogu čuti i u Osijeku. Doduše, tiše nego što bi se očekivalo. U klubu bez zelenog svjetla s gornjeg kata malo tko želi javno govoriti. Ali svlačionica ne skriva zadovoljstvo. Igrači slijede trenera. Što je, u nogometu, zapravo najbitnije.
“Prije smo imali puno problema s prenošenjem onoga što radimo na treningu na utakmicu. S novim trenerom to je potpuno nestalo. Ono što vježbamo, samo prenesemo na utakmicu. Čisti copy-paste”, rekao je jedan Osijekov prvotimac.
To je zapravo najveći kompliment koji trener može dobiti.
Veliku ulogu u Bessoneovu dolasku u grad na Dravi imao je Jurica Vranješ. Objasnio mu je što ga čeka, kakvi su igrači u svlačionici i kolika su očekivanja. I malo ga pogurao kod predsjednice. A Bessone, kaže priča koja kruži klubom, nije prihvatio poziv na lijepe oči. Sjeo je u miru. Pogledao svaku Osijekovu utakmicu iz posljednje dvije sezone. I nakon toga rekao ono što mnogi prije njega očito nisu vidjeli.
“Ima tu materijala. Ima temelja i ima igrača koji mogu više.”
Od anemične momčadi, koja je često izgledala kao da besciljno luta travnjakom, napravio je stroj koji melje energijom svih 90 minuta. Nije to uvijek savršeno. Neće ni biti. Ali Osijek sada ima lice. Ima karakter. Ima brzinu. Ima reakciju kada utakmica zapne. I pet tisuća ljudi na tribinama…
Protiv Lokomotive je Jakupović zabio za tri boda u samoj završnici. No, nije samo njegov pogodak dokaz novog Osijeka. Puno govori i način na koji je do njega došao. Trčao je u oba smjera, napravio žuti karton da zaustavi kontru Lokomotive, a zatim sprintao prema naprijed kada je Osijek krenuo u svoju. To je detalj. A detalji otkrivaju sve. Ili barem puno toga.
Nema više onog starog Osijeka, momčadi u kojoj se nakon prvog problema spuštaju ramena i čeka zadnji zvižduk. Jurišić je prihvatio propast transfera bez da se to osjetilo u njegovu pristupu. Jelenić je u vrhunskom izdanju. Kolarik i Ježić tek će doći na red. Na klupi čekaju novi klinci. Nakon godina lutanja, Osijek s Federicom Bessoneom konačno ne traži smjer. Osijek ga ima.