Besana seviljska noć: Ukazanje otpisanih, teorija o prekretnici i lov na - 'triplettu'

Nismo previše razumjeli, ali prijevod, zapravo, nije bio potreban, jer neke su riječi na svim jezicima slične. Ljutiti radio-komentator vrištao je u eter, sipajući ogorčenje i bijes. Španjolci su bili razočarani, nisu takvo što očekivali. Nazivali su Dinamo 'oronulim', bili uvjereni u svoju dominaciju, jer, njihova je La Liga miljama ispred svega ostaloga, osim, možda, Premiershipa. Tako je oni doživljavaju. I nisu ni u jednom trenutku mislili da im se može dogoditi takva večer. Iako će Manuel Pellegrini nakon utakmice kazati da je njegova momčad imala šest-sedam prilika, a izgubila iz jedine Dinamove šanse, ne možemo ne priznati da je Betis podbacio. Momčad je to koja je u prvenstvu trenutno šesta pa, ili je ovo bila doista slaba večer, ili je ta La Liga ipak precijenjena.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

"Da ne igra Dinamo, ovakvu utakmicu ne bih nikad gledao. Prebacio bih program ili ugasio televizor", stigla je poruka već na poluvremenu, kao kritika 'ljepoti nogometa', koju su na terenu prikazali Betis i Dinamo. Sporo, bezopasno, dosadno, čini se da neće zabiti do sutra. I atmosfera na Benitu Villamarinu bila je mlaka, temperamentni Španjolci skaču na svaku sudačku odluku, padaju u trans na svako točno dodavanje. Ustaju sa stolica čim krilo prijeđe centar i krene u sprint, a promašeni centaršut poprate uzdahom razočaranja. Kao, bilo je blizu... I to govori o Betisovoj realnosti, ispada da je onaj taksist Jose, navijač Seville, imao pravo:

"Ma Dinamo će pobijediti, Betis je sr..e! A i ne zna igrati u Europi, dok je Dinamo klub iz Lige prvaka. Vidjet ćete!", ispratio nas je tada Jose, pripisali smo njegov optimizam pukoj navijačkoj zlobi. I ne, na kraju priče, koja, naravno, još nije završena, jer tih 1-0 ne jamči nikakav mir za uzvrat, ne pada nam napamet omalovažiti Dinamovu pobjedu. Dapače. Betis ima svoje probleme, nije da Dinamo nema svoje, pobjeda je velika i ništa je ne može osporiti. Nije slučajno da nikad Modri dosad nisu slavili u Španjolskoj, u devet prijašnjih pokušaja, štoviše, svaki su put izgubili. Imat će se tu štošta analizirati, da, vjerojatno bi bilo puno onih, koji bi teško guštali u utakmici da ne igra njihov klub, puno onih koji bi prebacili program. Može se pričati kako je igra Betisa pogodovala Dinamu, a kako niti Modri nisu bili napadački raspoloženi, kako moderan nogomet ipak zahtijeva više, konkretnije. Međutim, na kraju dana i početku jedne besane seviljske noći, Dinamo je donio zadovoljstvo i sreću. Tako malo za to treba, nakon svih onih razočaranja ove sezone i tako je tanka granica od sporog i bezidejnog do pragmatičnog i pametnog. Dinamo je tu granicu, definitivno, prešao, piše se tih 1-0 i ostaje za povijest.

Izgledalo je kao nastavak serijala o Otpisanima. Četiri ključne figure Dinamova trijumfa, kodnih imena Burza, Penzija, Klupa i Tribina. Prva figura krije se u liku Sergeja Jakirovića, trenera, koji je već nekoliko puta hodao po rubu. 'Gutao' je kredite kao gumene bombone, a nakon remija s Lokomotivom proteklog vikenda, opet mu se odbrojavalo.

"Nemaju koga, da imaju već bi bio bivši", pričalo se po Zagrebu.

"Ako izgubi u četvrtak, to je to", više nitko nije niti sumnjao u takvu istinu. Iako, potpuno je nelogično mijenjati trenera nakon prve utakmice s Betisom, ako ga nisi mijenjao nakon Lokomotive, ili Ballkanija. Ali, dobro, znamo da je puno toga u Dinamu nelogično. I došao je Jakirović u Sevillu te još jednom uskrsnuo. Odlično je pripremio utakmicu, sjajno 'skenirao' suparnika, u svakom trenutku držao utakmicu u rukama. A još dugo će se pričati o odluci da u utakmicu, koja mu možda opet određuje sudbinu, u prvih 11 ubaci Ivana Nevistića i Maximea Bernauera, dvojac, koji na čijim se kopačkama odavno skupila prašina. Nevistić, šifra Klupa i Bernauer zvan Tribina, jer je ponekad i otamo znao gledati suigrače na travnjaku, odigrali su maestralno, iznad svih očekivanja. I vratili Jakiroviću stari nadimak Profa, dopustili mu da u klupskoj banci otvori novi kredit. Za ovu pobjedu u Sevilli definitivno ga je i zaslužio!

Petković će možda biti kažnjen. Ali, njegova izjava bila je važan detalj za pobjedu

Ne daju da potonu!

Jakirović: "Bilo je puno udara sa svih strana, ali dečki su pokazali inat! Prvi znam da moramo bolje, ali nismo zaboravili igrati nogomet"

Španjolski mediji: "Fijasko! Bezidejni i indolentni Betis pao od slabog Dinama"

A Penzija? Da, pogađate, radi se o Kevinu Theophile-Catherineu, stoperu koji je prije godinu dana već, praktički, bio u mirovini, nije našao novi klub, trenirao je privatno i polako počeo razmišljati o post-igračkoj karijeri. Sjetio ga se baš Sergej Jakirović, nagovorio ljude u klubu, jašio im po glavi, da ga nazovu i vrate, bio je to u onom trenutku potez očajnika, pokazao se dobitničkim. Ispada, u sezoni nevjerojatnih Dinamovih uspona i padova da je baš KTC najveće pojačanje, najvažnija karika obrambenog lanca. Nedavno je i produžio ugovor, a za potpis u Sevilli počastio briljantnom predstavom. Kad se podvuče crta, tri Jakirovićeva 'izuma', na kraju su mu spasila glavu. I Dinamovim navijačima, već mamurnima od silnih amplituda, opet vratili boju u lice. Naravno, ne samo oni, nećemo zaboraviti ni ostale, ali, oni su te seviljske večeri bili glavna priča.

"Ovo sad mora biti prekretnica. Kad će ako sad neće. Uvjeren sam u to", javio se i bivši kolega, veliki dinamovac, Antonio Bevanda, koji u Njemačkoj svaku utakmicu Modrih proživljava kao finale Lige prvaka.

"Toliko smo puta već napisali to o prekretnici da smo si već i sami glupi", odgovorili smo cinično, ali nešto kasnije s druge je adrese stigla nova teorija o prekretnici.

"Gle, ovo mora dobro završiti, ova priča, jednostavno, mora imati sretan kraj. Kad se ovako vratiš u život, pobijediš u Sevilli, ej, pa Dinamo nikad nije pobijedio u Španjolskoj! Kakva noć, ma, ovo je prekretnica!", pričao nam je uzbuđeno gospodin, koji je nakon Lokomotive kazao da više ne vjeruje u naslov prvaka.

"E, a pazi ovo", nastavio je u istom tonu: "Igramo sad četiri u Maksimiru. Varaždin, Betis, Rijeka i Gorica u Kupu. To dobijemo i na konju smo."

Koliko je kratak put od depresije do euforije, koliko kratak od optisanih do junaka. I od navijačkih noćnih mora do snova. Kao, lako je to dobiti četiri u nizu...

"Tko ostaje u ždrijebu? Aston Villa, Fiorentina, to izbjeći, ma s ostalima se može. To je sve tu negdje", raspravljalo se za stolom u jednom od rijetkih kafića, koji su još posluživali goste. Naravno, kako bi to prošlo bez Hrvata, Dinamovih navijača, koji su unatoč zabrani došli u Sevilli. I snalazili se na razne načine, kako doći do ulaznice. Evo jedne zanimljive, životne priče.

"Znali smo da se ne smije ići, ali smo riskirali. Hrvati nisu mogli kupiti karte, niti preko naših bankovnih kartica, ali to smo nekako riješili, no bojali smo se kako ćemo ući na stadion, ako nas pitaju osobne. I dođemo pred stadion, kažemo da smo zaboravili osobne u hotelu, ne daju nam ući. Odemo kod drugog zaštitara, pokazujemo ulaznicu i dajemo 20 eura - ništa. Ne želi uzeti. A onda ipak vadimo osobnu, oni gledaju, ime odgovara onome na karti i dižu rampu. Samo ih je to zanimalo, a to odakle smo, koga briga, haha", smije se navijač, šalimo se s našim mentalitetom. Ako ne ide drugačije, onda nek' uđemo legalno!

"A zamisli da Dinamo osvoji triplettu!? Prvenstvo, Kup i Konferencijsku ligu. Finale na AEK-ovoj Areni, tamo gdje je sve počelo i krenulo ukrivo. Kakva bi to bila karma", sad su već kočnice opuštene, svakakve stvari padaju napamet. I nema veze što je to bila tek prva utakmica, što u Maksimiru slijedi uzvrat, prije toga Varaždin, nakon toga svi mogući novi izazovi i svaka utakmica 'drž, ne daj'. Nema veze, jer ako pitaš Dinamove navijače, pobjeda u Sevilli sigurno je prekretnica. Do naslova, dvostruke ili trostruke krune, ovisno o tome koliko je tko popio. Nogomet doista piše čudne priče, pa tko bi prije koji dan uopće rekao da će junaci pobjede biti Bernauer i Nevistić, da će Jakirović ostati čvrsto u sedlu... Nije seviljska noć još neko vrijeme slala san na oči, ma, bila je to utakmica o kojoj se može napisati knjiga. Premda, još nitko, baš nitko ne zna kakav će joj biti kraj.

"Ma samo dobiti ove četiri i to je to", zvonila je misao onog navijača. Dobar lijek za mamurluk. Barem do nedjelje, četvrtka, nedjelje... No, kako god završilo, Sevillu ćemo uvijek imati za priču o nogometu. I životu!