Baka Slišković: „Hajduk je bio spreman na sve da dođem, a Zvezda mi je nudila vilu na Dedinju“

"Ovo ti je jedan poseban grad", rekao je Baka Slišković, aludirajući na Mostar, na početku velikog intervjua objavljenog u novom broju beogradskog lista Nedeljnik.

A onda je "ispričao jednu priču".

"Imao sam ti ja u djetinjstvu nerazdvojnoga prijatelja, svi ga zvali Metla. U ovom gradu svako ima makar jedan nadimak. I tako ti ja sa Metlom živio, odrastao, bili nerazdvojni, i Metla ti prije četiri godine umre. Znaš što u tom trenutku shvatim? Pa ja ne znam kako je čovjeku ime i prezime. Hej, godine i desetljeće prijateljstva i ja ne znam kako mi se prijatelj zove. Jer to nikad nije ni bilo bitno, ako ćemo iskreno. Kome je još bilo važno kako ti je ime i od kojih si? Tek sam tad saznao da je čovjek bio musliman, Elvedin mu bilo ime. Misliš da smo ikad pomislili na tako nešto dok smo bili dječaci? Meni je kuća bila blizu katoličke crkve, a mi se okupimo kad je misa, pa hakamo one što idu na misu, ili što idu u džamiju. Pa šta'š tamo, to nas samo razlikuje? Nas su učili starci da je najvažnije biti čovjek i Mostarac."

Legenda jugoslavenskog nogometa je u ovom intervjuu pričao o ratu, Mostaru kao gradu, o svom životu i karijeri...

"Šta je za mene značilo rušenje onog mosta? Pa bila je to tužna slika. Samo znaš što? Ako je, i samo ako je, istina da je taj most korišten da se prevozi streljivo za Armiju BiH, drago mi je da je srušen. Ne zbog vojske, nego zbog streljiva. Isto bih ti rekao i da je preko toga mosta streljivo vozio HVO. Tako je sačuvano možda nečijih 100 života. A jedan ljudski život ne vrijedi 100 starih mostova. Dao bih 100 jebenih mostova za jedan život. I znaš što je bit u tome? U Mostaru su bili srušeni i svi drugi mostovi, svi su bili srušeni. Samo što oni koji za njim kao toliko žale, žale jer su taj napravili Turci. Eto zašto. U tome vide suštinu, kao što neki drugi vide suštinu u tome što je neki most napravila Austrougarska. A za to vreme ne žale za 10 tisuća ljudi. Kažu, most je simbol. Je. Ali evo, napravili su novi. Treba stvari gledati objektivno. Ima mnogo takvih priča o simbolima u Mostaru, a nitko ne priča o objektivnim stvarima", rekao je on.

Kada se prisjetio Svjetskog prvenstva u Italiji, ispričao je i zašto nije bio u toj momčadi.

"Novinarskom greškom koja nije bila greška, negoli loša namjera. Igramo mi protiv Švicarske prijateljsku utakmicu u Zurichu i gubimo 2:0. Mene Toza vadi iz igre 10 minuta pred kraj i ja odlazim pod tuš. Tamo u svlačionicu ulazi Čučak, mislim da se tako prezivao, dopisnik iz Švicarske recimo Večernjih novosti. Pita me šta ja mislim o utakmici, o ovoj mojoj izmjeni, i ja kažem ovim riječima, s mjesta se ne pomjerio - kako igramo, šteta što nema 11 izmjena na raspolaganju. Sutradan u novinama naslov - Slišković kaže da neće da igra za reprezentaciju dok je Veselinović selektor. Naravno da nije bilo kao sada, da te selektor pozove da provjeri. Tada se novinarima vjerovalo. A ja sam bio preponosan da nazovem sam pa da se kao pravdam, da kažem da nisam to rekao. I tako ostadoh bez poziva. Slične su posle stvari zamjerali Osimu", rekao je.

Naravno, navijao je za Jugoslaviju, iako je bio ogorčen.

"Zvao me je Osim pred taj SP i rekao mi: 'Baka, moram da izaberem između tebe i Meše Baždarevića', a ja mu kažem: 'Selektore, vi ako ćete da birate između nas dvojice, slobodno zovite Mešu'. Jer sam ja znao točno da možemo i Meša i ja biti pozvani, ali da je mjesto rezervirano za trećeg", rekao je Baka.

Prisjetio se i kako su ga jurili najveći klubovi bivše Jugoslavije i kako je završio u Hajduku.

"Džaja je tu bio najpošteniji. On mi je rekao - Baka, ja ti ne mogu parama parirat s Hajdukom. Mogu ti obećat vilu na Dedinju, ti biraj koju ćeš, i mogu ti obećat 90 utakmica u reprezentaciji. To kad mi je rekao, baš sam se u čudu našao. Ja sam tada tek počinjao da igram za reprezentaciju, razmišljam: kako mi ti to možeš obećavat? I kažem mu ja - kuća mi ne treba, imam u Mostaru veliku kao ta tvoja vila. A za reprezentaciju kako bude. Partizan je nudio novce, pričao sam i sa njima. Dinamo isto. Ali sam odabrao Hajduk. Poslije sam ja tek shvatio da mi je Džaja istinu pričao i da je preko Čiče Miljanića mogao da mi garantira 90 utakmica, ali drugo je meni bilo važno. Hajduk me je stvarno želio. Ne valja to ni pričat, imali su od cijele velike četvorke najviše onog crnog novca, unesenog u zemlju, i bili su spremni sve da ja dođem.“

Cijeli razgovor pročitajte OVDJE.