I. SučićAzzurri su veliki samo u povijesti, a dok Gazzetta piše o apokalipsi, zapravo sve najbolje opisuje – Apokalipso!
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 01.04.26. | 11:00
Gattuso, ma koliko god to neke iznenadilo, sasvim sigurno nije glavni krivac za ovaj posrtaj Talijana. Uostalom, izuzev bahatog Donnarumme, nepredvidivog Dimarca i nekonstantnog Bastonija, Talijani ekstraklasu – nemaju
Dvije su slike. Prva je ona otprije 20 godina. I Fabio Cannavaro s trofejom prvaka svijeta podignutim visoko u zrak. U finalu SP-a, kada su na drugoj strani terena bili favorizirani Francuzi, kod Lippija je situacija bila sljedeća: Toni i Totti bili su dvojac zadužen za golove, Gattuso je bio 'bauštelac' za fizičke radove, Pirlo je bio glavni arhitekt. Inzaghi, Del Piero, Gilardino, Nesta, De Rossi, Iaquinta? Klupa. Da, da, dobro ste pročitali – klupa.
Druga slika je ona otprije nekoliko dana. I ta famozna reakcija Talijana nakon što su reprezentativci BiH pobijedili Wales u Cardiffu. Kad je Alajbegović svladao Darlowa u četvrtoj seriji raspucavanja pa odveo Zmajeve u finale doigravanja za SP, dobar dio Azzurra, okupljen oko pametnog telefona na kojem su sve pratili uživo, reagirali su na sličan način kao Iko Buljan one nezaboravne 2009. godine kada je Hajduk izvukao Žilinu u kvalifikacijama za Europsku ligu. Kako je završio Hajduk, a sada i Italija, svi znaju.
Ako bismo tražili poveznicu između Italije i Hajduka, onaj 'prvi pick' nameće se sam od sebe. U Splitu su danas o njemu podijeljena mišljenja, s tim da ipak malo više prevladava ona skupina koja upravo u njega upire prst kada se traži odgovor na pitanje zašto prošla sezona nije bila okrunjena lovorikama. Misteru Rinu se zamjera krivo korištenje Hrgovića, prebacivanje Pukštasa na klupu, ali najviše od svega onaj crni niz od šest utakmica bez pobjede u ključnom dijelu sezone. I kada je otišao, nitko za njim nije pustio suzu.
A onda, kao nagradu za neuspjeh s Hajdukom, Gattuso je dobio priliku voditi Italiju. I to nakon Spallettija, kojem se zamjeralo ispadanje u četvrtfinalu Lige nacija i težak poraz na otvaranju kvalifikacija od Norveške u gostima (0-3). Gattuso je krenuo jako dobro na novom poslu, vezao je pet pobjeda u skupini, ali nakon teškog poraza, opet od Norvežana, ovog puta na San Siru (1-4), javnost je dobila potvrdu onoga o čemu se već godinama priča sve glasnije – Italija odavno više nije nogometna velesila. Velika im je samo povijest, ne i igra.
Da bi se preko dodatnih kvalifikacija plasirali na SP, Talijani su prvo morali svladati Sjevernu Irsku, a zatim i boljeg iz ogleda Wales – BiH. Na papiru – najlakši mogući ždrijeb od svih 'favorita'. Ali, znate kako to ide u nogometu: favoriti postoje samo dok sudac ne označi početak utakmice. A onda svaki put na semaforu stoji 0-0.
Gattuso, ma koliko god to neke iznenadilo, sasvim sigurno nije jedini i glavni krivac za ovaj posrtaj Talijana. Uostalom, izuzev bahatog Donnarumme, nepredvidivog Dimarca i nekonstantnog Bastonija, Talijani ekstraklasu – nemaju. S tim da su i potonja dvojica 'nategnuta'.
Nogomet koji igraju odavno zahtijeva ažuriranje i 2.0 verziju, dok je kvaliteta kadra – upitna. Nekada su na klupi bili Del Piero i Nesta, a 20 godina kasnije Gattuso je u Zenici spas tražio u 33-godišnjem Spinazzoli, Interovom 'grijaču klupe' Frattesiju, a na kraju i rookieju Palestri (debitirao protiv Sjeverne Irske). Da, mogao je ishod biti drugačiji, Kean je imao veliku priliku u drugom dijelu poduplati vodstvo Talijana, što bi na neki način označilo i 'kraj utakmice', ali... Lopta je zaista jedno čudnovato biće. Koje sve pamti. I kojoj se nije pametno zamjeriti.
Foto: Screenshot, naslovna stranica Gazzette dello SportTalijani su (opet!) na svojoj koži naučili da prvo moraju skočiti (čitaj: osigurati SP), a tek onda reći hop (nastavi čitati: proslaviti pobjedu protiv BiH). Gazzetta piše o nikad bolnijem ostanku bez velikog natjecanja – treći put zaredom na SP-u nećemo slušati 'Il Canto degli Italiani' i njihove 'Fratelli d'Italia', s tim da je najpoznatiji talijanski sportski medij sve opisao kao najveću i najrazorniju od posljednje tri apokalipse u njihovom nogometu..
S druge strane, u BiH je noć s utorka na srijedu – neprospavana. I dok se u srijedu ujutro u Rimu espresso ispijao u tišini, u Sarajevu, Mostaru, Zenici, Tuzli... tamo svira Darko Rundek. I dok navijači bukiraju karte za SAD, dok traže smještaj i gledaju koja je ponuda najpovoljnija, u pozadini se čuju kultni stihovi maestralnog Zagrepčanina: "Ti si ta koju sanjam, ja sam taj kojeg oduvijek znaš, više nemamo želja, jer sad plovimo do beskraja..."
