Atmosfera kao nekad: Borovo naselje diše za veliki derbi i ulazak u elitu

Da je stadion u Borovu naselju pet puta veći, opet bi se tražila karta više. Skromni uvjeti nisu mogli ugostiti sve one koji su ove nedjelje željeli biti uz Dunav i svjedočiti nogometnoj drami za ulazak među elitu. Vukovar i Opatija u utakmici u kojoj pobjednik uzima - sve a atmosfera čudesna. Kao da se vrijeme vratilo na početak tisućljeća, kad je Vukovar prvi put okusio prvoligaški zrak.

Svečani početak donio je susret s legendama – generacijom koja je prije četvrt stoljeća branila boje Vukovara u 1. HNL. Sjećanja na onu utakmicu protiv Dinama još uvijek žive u srcima domaćih. Pamtimo utakmicu protiv Zagrepčana koja je bila prva službena nakon povratka imena klubu. A pamte je i domaćini…

“Na stadionu je bilo devet, deset tisuća ljudi. Atmosfera se ne može opisati,” priča nam Ivica Jozinović, brat Darka, bivšeg Hajdukovca, dok se njegova generacija okupljala na tribinama, ponosna i emotivna.

Vukovar je dočekao utakmicu sezone spreman, zahvaljujući svima koji su se bacali na glavu da sve prođe besprijekorno. Predsjednik Markus Buzov, čovjek koji je najzaslužniji za priliku da Vukovar kroči prema eliti, dočekivao je goste na ulazu, stavljajući im narukvice oko ruke. Prije dvije godine rekao nam je da će Vukovar u prvu ligu kada dobije stadion dostojan tog ranga.

“A promjenilo se dosta toga. Jednostavno, moramo se prilagođavati trenutku i situacijama. Imali smo ideju da stavimo montažne tribine, ali na koncu smo odustali”, rekao nam je predsjednik Vukovara kojeg smo pitali jel’ istina da su ih u Vinkovcima prilično “izuli iz cipela” za dozvolu da pored Bosuta igraju sljedeće sezone ako Vukovar uspije protiv Opatije. Nije rekao ništa, samo je slegnuo s ramenima…

Sat vremena prije početka, na stadion je stigao Josip Brezni s pokalom za prvaka drugog ranga, simbolom nade i nagrade za trud. Bio je to i njegov oproštajni zadatak kao povjerenika HNL-a, nakon desetljeća posvećenih hrvatskom nogometu.

Igrači Opatije stigli su bez neke primjetne nervoze, među njima i legendarni vratar Rijeke, Andrej Prskalo.

“Moramo biti zadovoljni što smo u situaciji da zadnja utakmica odlučuje o prvaku. Spremni smo, pa što bude,” rekao je u prolazu. Opatija djeluje ozbiljno i organizirano, daleko je to od amaterskih dana kad je glavna stoperska nada kluba bio Ante Ižak Sučić, čija je karijera krenula neočekivanim putem – od britkih startova na terenu do britkih rečenica na Germanijaku. Po sreću za naš portal, ali i za nogometnu Opatiju!

Na tribinama je vladao neobičan šušur. Menadžerski ceh iz regije bio je dobro zastupljen. Osijek su predstavljali Alen Petrović i Ivica Kulešević, bila je tu delegacija iz Cibalije, pa Ivica Radoš iz obližnje Croatije Bogdanovci, još jedna veza s legendarnom vukovarskom generacijom. Vidjeli smo i Darija Krešića, bivšeg vratara Vatrenih koji u ovim krajevima ima vinograde. Na utakmicu je došao i Filip Uremović, branič Hajduka. Nije moglo bez Ante Vučemilovića Šimunića, kao niti jake delegacije HUNS-a na čelu s Marijom Jurićem koji su podjelili nagrade najboljima u drugom rangu natjecanja.

Bilo je i navijača Dinama po tribinama, s nadama da će njihov klub doći u Vukovar, no ipak su zadovoljni što je Vinkovci blizu. Naravno, pod uvjetom da utakmica završi na način na koji se nadaju u Vukovaru.

A tribine su ove nedjelje uz Dunav imale i međunarodni štih – primijetili smo navijače s kolumbijskom zastavom, što i ne čudi s obzirom na dva Kolumbijca u vukovarskoj momčadi.

Predigra velikog derbija ispunila je, dakle, sva očekivanja. A onda je lopta krenula s centra…