AS: Kad Modrić igra “nitko ne spava”, bila je to “klinika kreacije”
Vrijeme Čitanja: 3min | sri. 05.03.25. | 09:18
Dvojica koji trče i odlučuju: Brahim i Modrić dokazuju da Ancelotti nije u pravu
Ancelotti je bio u krivu. Ili je možda samo želio biti. I sve je to bio dio njegova plana. Ne samo da je ne biste trebali isključiti, nego je ova teorija vrlo vjerojatna. Ali njegova je neizvjesna i očigledno nesavršena.
“Postoje dvije vrste igrača: oni koji trče i oni koji čine razliku. Ako netko želi biti u 'sredini'... to ne može biti samo tako. Ili trčiš ili činiš razliku”, rekao je uoči madridskog euroderbija trener Real Madrida.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Ukočen pogled i pokeraško lice. Samo mu je nedostajalo da udari o stol. Ili “evo ga”. Ali tek što je njegova teorija rođena, umrla je u jednom danu. Jer trčanje i stvaranje razlike su kompatibilni. Naravno da jesu. Čak i za zahtjevne empiričare, Brahima Diaza i Luku Modrića. Iznimke. Primjeri.
Kako piše Sergio Lopez, novinar AS-a, Brahim je bio ta razlika. Čovjek s naslovnice, autor odlučujućeg gola. A u nogometu gol zasjenjuje sve. Ili skoro sve. Jer njegova je igra, nakon te 55. minute, bila savršen odraz igrača predanog obrambenom žrtvovanju. Dvije činjenice: bio je igrač koji je otvorio najviše napada Real Madrida (3) i drugi koji je vratio najviše posjeda (6, nadmašio ga je samo Tchouameni sa 7). Teoretski - playmaker. Ofenzivac. I tu na scenu stupa drugi dio Ancelottijeve teorije.
“Oni igrači koji imaju kvalitetu su oni kojima je najteže žrtvovati se i kolektivno se zalagati, to je očito”, dodao je.
Kao opći odraz. Brahim, “Fantastični peti”, mogao se prepustiti toku. Ali nije. Uživao je u slobodi koju mu je Carletto dao u napadu, ali je bio posebno discipliniran u obrani, vraćajući se na 4-4-2 i zauzimajući lijevo krilo. Maksimalna koncentracija. Gotovo bez grešaka. Brahim, koji je ove sezone zabio šest golova i upisao sedam asistencija (svakih 128 minuta upisao je jedan pogodak), trči i odlučuje. Oboje! Dakle, osporava Ancelottijevu teoriju.
Ali on nije sam. Modrićeva igra bila je igra koja zahtijeva startno mjesto u uzvratu na Metropolitanu. Madriđani su sat vremena igrali bez ritma i kompasa. Djelovali su izgubljeno. Neuredno. Davali čak osjećaj improvizacije. Dok nije ušao Luka. Tu se sve promijenilo. 39-godišnjak je s trakom na ruci (čim je ušao na teren dodao mu ju je Valverde) počeo mahati dirigentskim štapićem. A Real Madrid je bio drugačiji. Radikalno drugačije. Nije samo bilo reda, nogometa; učinio je da Atleti nestane. Modrić je napravio 50 dodavanja i napravio 50 uspješnih dodavanja. Savršen! Bila je to klinika kreacije.
I to također odlučuje. Zapravo, postoji umjetnost govoriti s malo buke ni o čemu. Modrić je, ne povisujući glas, otpjevao nešto vrlo slično Puccinijevoj ariji Nessun dorma (‘Nitko ne spava’), ali s loptom u nogama. Sudjelovao je u ukupno 56 akcija, dvaput je ubacio te pucao na vrata u sudačkoj nadoknadi, udarcem s ruba šesnaesterca koji je ušao ravno u vratara. Taj eventualni gol bi publiku okrenuo naglavačke. Kao što je izazvalo napuštanje terena dvojca Tchouameni-Camavinga, ali iz drugog razloga. To je izazvalo ozbiljne sumnje i s obzirom da je Aurélien neosporan, a Luka na ovoj razini... bit će rasprave o povratku u startnih 11. Puno. Ono što više nije slučaj je s Ancelottijevom teorijom.
Dakle? Pogriješi je. Ili je možda sve bio plan. Pod pretpostavkom da bi vam se fraza mogla vratiti za neko vrijeme. Kao bumerang. Ali ako je usput imalo ikakvog učinka, onda je tako. Bio je to poziv na uzbunu njegovim igračima: ako ne radite razliku, barem se pobrinite da trčite. Ali da, naravno, možete raditi obje stvari u isto vrijeme. Naravno. Štoviše, u današnjem nogometu to je nužno. Tu je demonstracija Brahima i Modrića. Kratko i točno. Puno rada bez lopte i puno magije s njom. Ovo su dvije iznimke. Dva primjera. Dva dodatna startera, piše AS. (G)
