Aplauz za prošlost, sadašnjost, budućnost i vječnost - za Ćiru

"Antika, riječ koja u sebi sadržava prošlost, sadašnjost i budućnost", rekao je na komemoraciji za Miroslava Ćiru Blaževića bosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafisbegović. U jednoj riječi je htio opisati sve što je Ćiro. Što bi mu bilo u jednakosti.

Redali su se govornici prije i poslije njega. Svaki je imao nešto svoje za reći o treneru svih trenera. Igor Štimac o svome prvom susretu s njim, Zorislav Srebrić o zajedničkom taktičkom izbjegavanju medijskih pitanja, Mirko Barišić o eri u Dinamu i velebnoj 82. i na kraju, njegov sin, o ocu, uzoru i ponosu. Bilo je i Ćirinih citata, među njima i onaj o novinarima, najljepšem zvanju. Groteskan, humoran, 'zajeban', baš kao što je bio i Ćiro.

Održana komemoracija za Ćiru: "Ponovno je ujedinio Hrvatsku"

Svatko od nas je imao epizodu s vječnim izbornikom. Svatko od nas je htio biti djelić njegovog šarenog kozmosa. Svijeta u kojemu je sve smijeh. U kojemu i najozbiljniju situaciju može uljepšati hrapavi smijeh uz pokoju šarmersku foru ili vic u najboljem bosanskom stilu. Baš takav, vic, pripremio nam je svima za kraj. Odavno nas je pripremio za svoj odlazak, a na kraju nas opet iznenadio. Koliko god svi oko njega bili spremni, svi smo očekivali da ćemo ga ipak susresti još koji put po zagrebačkim ulicama, u Charlieju, za još jednu fotku ili lijepu riječ. Još nas je jednom iznenadio, kao sportske protivnike jer je znao da je gore spreman turnir koji misli osvojiti. Anđele će voditi on, kaže. Idu riješiti vragove. Nitko drugi to ni ne bi mogao. I na nebu će pokazati da je trener svih trenera. Da ne može biti mirno, nije to Ćirin stil.

Samo je on u mogućnosti i nakon vlastite smrti okupiti generacije sportaša, novinara, sportskih djelatnika koji će se s osmijehom međusobno pozdraviti i prigrliti.

"Kako si?", bilo je klasično kurtoazno pitanje.

"Dobro, da nismo ovakvim povodom ovdje, bili bi i bolje", bio je odgovor u nadi da je sve ovo skupa još jedan šefov vic. Da će negdje iskočiti i sve nas poslati u rodni kraj uz vjerojatno rečenicu:

"Mislili ste da ste me se riješili, p* vam materina, haha?!"

Nažalost nije. Jedna Ćirina epizoda ovoga puta je završila. Ali samo epizoda. Sezoni nema kraja, a to je ona koju je odavno osvojio, ona za vječnost. Pokazao je to i aplauz kada je cijela dvorana Vatroslava Lisinskog ustala i pljeskom ga ispratila. Zahvalila za prošlost, sadašnjost, budućnost i pokazala da će trajati za zauvijek.