Ante Miše za Germanijak: "Hajduku za Konferencijsku ligu i napad na titulu trebaju tri prava pojačanja“

Ante Miše ponio je trofej Rabuzinova Sunca i prije samoga finala, donio sreću Hajduku u Rijeci, jer je bio odabran kao službeni predstavnik kluba u uvertiri završnog dvoboja sa Šibenikom. Iskusni trener za početak nam je objasnio kako je izabran za tu prestižnu ulogu, a porazgovarali smo najviše o samom finalu, Hajduku, hrvatskom nogometu te njegovim uspjesima u azijskom svijetu. Trenutačno je bez angažmana, ali je uvjeren da će se to uskoro promijeniti te da će od ljeta ponovno imati klub na nekoj sličnoj destinaciji budući da je ostavio upečatljiv trag gdje god je radio u posljednje vrijeme…

Hajduk se napokon oglasio o 'slučaju Livaja': "Kaznit ćemo ga, ali gdje su svi kad mu prijete smrću?"

Bijeli su osvajanjem Kupa dobili što su htjeli, Šibenik nije imao izgleda

Čovjek za finala: Dario je opet Hajduku trofej podario

„Običaj je da u svakom finalu svaki klub ima svoga predstavnika, pa se tako dogodilo da su me zvali iz Hajduka. Predsjednik Lukša Jakobušić me pitao bih li ja bio u ime Hajduka te sam mu odgovorio da bi mi bila velika čast i zadovoljstvo predstavljati Hajduk, kao bivši igrač, trener i veteran. Šibenčani su odabrali Gordona Schildenfelda“.

Ispada simbolično da ste i doslovno donijeli trofej Hajduku?

„Je, donio sam pehar. Baš sam govorio Šifu kada smo ulazili kroz tunel. Moglo se ići jednom stranom gdje je bila klupa Šibenika i drugom gdje je bila Hajdukova budući da se kroz sredinu nije moglo zbog nekog panoa. Tada sam Šifu rekao da idemo mojom desnom stranom, ionako će pehar ostati na Hajdukovoj strani. I tako je bilo na kraju. Hajduk je bio veliki favorit, sve osim osvajanja trofeja bilo bi ravno čudu. Naravno da se čuda u sportu događaju, no Hajduk je u srijedu zasluženo osvojio Kup već drugu godinu u nizu.“

Kako ste vidjeli utakmicu, Hajduk je bio bolji?

„Ponavljam da je trijumf zaslužen i kada se pogleda čitava sezona od Akademije Hajduka pa do seniora, svi su nešto osvojili. Iza Hajduka je uspješna sezona čitavog kluba, na kraju je ispalo tako. Hajduk je igrao dobro posljednjih šest-sedam kola, stabilizirao je momčad, na kraju krajeva sedam susreta nisu primili gol što puno govori o standardnosti i o kvaliteti. U finalu su igrali onako kako se igra u završnim dvobojima, taman tako da se osvoji trofej. Nema tu velikog umiranja u ljepoti, jednostavno se igra na rezultat koji se pamti kao i pobjednici. Tako je bilo. Prvih 15 minuta je Hajduk bio dosta bolji, a kasnije također, imao je inicijativu bez izrazitih prilika, da bi na kraju individualna kvaliteta Marka Livaje riješila utakmicu. On je najbolji igrač Hajduka i Hrvatske lige, te hrvatski reprezentativac. Kod prvog gola se zagradio, uspio se othrvati nakon čega je pao gol Melnjaka koji se specijalizirao za finala Kupa. Prošle godine dva gola Rijeci, sada opet jedna Šibeniku. Interesantno je da jedan bočni igrač daje toliko golova, Inače, igra jako dobro i po meni je jedan od najstandardnijih, najstabilnijih i najboljih igrača Hajduka ove sezone. Naravno, uz Livaju, malog Rokasa Pukštasa i Filipa Krovinovića“.

Kako komentirate Šibenikovo ispadanje u niži rang, nije im bilo lako igrati s takvim moralom…

„Meni je žao što je Šibenik ispao jer je naš dalmatinski klub. Ne znam što se dogodilo budući da nisam unutra. Imali su 11 bodova prednosti ispred Gorice i teško mi je dublje ulaziti u tu temu. To je stvar njihove politike kluba, odabira i kažnjavanja igrača. Na kraju se dogodilo da su iz jedne komotne situacije ispali iz lige. Stvarno mi je žao.“

Još je jedna utakmica do kraja prvenstva, repriza finala sa Šibenikom koja je potpuno nevažna, a onda slijedi odmor dok će klupski operativci raditi na tome da ojačaju momčad. Što je po Vama Hajduku potrebno za izboriti skupinu Konferencijske lige što se nameće kao nekakav klupski cilj?

„Mora stabilizirati obranu što je već uspio i naravno Hajduk bez pravih pojačanja teško može do skupine. Ako su to tri prava igrača, dovedite ih. Sva tri moraju biti pojačanja. Jedan je potreban u svakoj liniji, obrambeni, vezni i napadač. Nemojmo kupiti šest-sedam, pa da jedan bude dobar, a ostali niti prinove. Ovaj prijelazni rok mora se odraditi maksimalno dobro, dovesti igrače koji će Hajduku donijeti dodatnu kvalitetu. Bez toga se teško može računati na skupinu, ali niti na konkurentnost u borbi za naslov prvaka u prvenstvu. Sad smo imali juniore u finalu Lige prvaka, ali se ne može očekivati da će se na njihovim krilima ući u Konferencijsku ligu i boriti se za prvaka. Ove sezone si dobio Pukštasa, koji je po meni sjajan mladi igrač pred kojim je velika karijera. Dobio je Hajduk i malog Sigura, desnog bočnog koji se pokazao da može odgovoriti zahtjevima prve momčadi fizički i kvalitetom, a glava mu je top. Na početku je bio i Dominik Prpić koji se ozlijedio. Sada Hajduk ima okosnicu od osam-devet igrača koji u ovom trenutku stvarno daje rezultate. Posložili su se, momčad se zna napamet, nema nepoznanica, a to je veliki dobitak. Uz tri pojačanja Hajduk ima dobre izglede da nešto napravi u Europi, ali ne smije pogriješiti u prijelaznom roku.“

Kako vidite Dinamo, mogu li oni do Lige prvaka?

„To mi je teško komentirati jer ne znam tko će ostati, tko otići. S ovom momčadi bi mogli, samo je pitanje hoće li otići Petković i kakav će biti prijelazni rok.“

Uskoro je završnica Lige nacija, igramo polufinale s Nizozemskom na njihovom terenu… Što možemo u tom natjecanju?

„Mi smo favoriti u tom dvoboju i to veliki, bez obzira što se igra kod njih. Hrvatska ima reprezentaciju od koje svi moraju imati strahopoštovanje. Pokazali smo to nebrojeno puta, ne samo na posljednja dva svjetska prvenstva. Hrvatska je narasla, velika je reprezentacija i sigurno može ući u finale.“

Kada vratite film, je li Vam činjenica da ste kao pomoćnik radili u reprezentaciji, pomogla u karijeri? Ima dosta igrača još iz Vašeg vremena kada ste asistirali Anti Čačiću…

„Svaki posao je težak, zadovoljava te, ali reprezentacija je nešto posebno. Radiš s najboljim igračima na svijetu, osjećaš se kao da si trener Real Madrida. Ne bih se vraćao na to, to je bilo i prošlo, sada sam maksimalno koncentriran na neke druge stvari, prvenstveno na epizode koje sam imao na Bliskom Istoku. Četiri mjeseca sam bez posla.“

Možemo li Vas očekivati u Hrvatskoj ili nastavljate na Istoku?

„Koncentriran sam na Bliski Istok, tamo sam nešto napravio, osvojio neke trofeje, dobio reputaciju te se nadam od ljeta ponovno biti u trenerskim cipelama. Jedva čekam novi izazov. Imao sam epizodu u Al Faisalyju, bio prvi, a na kraju smo se razišli što je nevjerojatno. U nogometu se izgleda sve može dogoditi. Jasno mi je da te smijene kada nemaš rezultat, ali kad ga imaš, onda je to potpuno nelogično. To je iskustvo koje moraš proći.“

Je li to zbog razlike u mentalitetu, drugačiji svijet?

„Meni taj svijet odgovara, da nije tako, ne bih se toliko dugo zadržao, zaista mi je odgovara, lako sam se prilagodio i lijepo mi je tamo. Da se razumijemo, volio bih doći negdje u Europu, ali to je jako teško i ne zanosim se. Naravno da bih bio sretan da radim u nekom ambicioznom klubu u Europi koji ima dobru momčad, ali vidjet ćemo što će biti.“