ANALIZA: Kako je Monaco od "živih mrtvaca" postao ovosezonska hit-momčad?

Europskim nogometnim eterom ovog je vikenda odjeknula velika pobjeda Monaca u gostima kod Metza; ekipa našeg Danijela Subašića pobijedila je s visokih 7:0.

Bila je to najveća pobjeda ekipe iz Kneževine unazad 24 godine, kada su s Enzom Scifom, Jurgenom Klinsmannom i Yourijem Djorkaeffom potopili Martigues jednakim rezultatom. Iako povratnik iz Ligue 2, daleko od toga da je Metz loša momčad. Odabranici Philippea Hinschbergera suvereno su ušli u povratničku sezonu u najvišem razredu francuskog nogometa; ubilježivši između ostalog u četiri pobjede ove sezone i pobjedu protiv iznenađenja lanjske sezone, Angersa. Čak ni nakon ovog potopa Metz nije pao ispod osmog mjesta na ljestvici.

Ipak, ako vam je tek ovog vikenda zapeo za oko Monaco, možda ne obraćate dovoljno pozornosti. Nakon turbulentne prošle sezone, u kojoj su radi financijske stabilizacije jako loše ušli u sezonu i u ovo vrijeme lani bili tek deveti, ove godine stvari izgledaju dijametralno suprotno. Poslije eliminiranja Villarreala iz kvalifikacija za Ligu prvaka i pobjede u gostima kod impresivnog Pocchettinovog Tottenhama, jednako efikasno ušli su u natjecanje u domaćem prvenstvu. Demoliranje Lillea u gostima (1:4), Rennesa (3:0) te uvjerljiva pobjeda nad „nedodirljivim“ Paris Saint-Germaineom (3:1) tek su dio učinka, u kojem poraz od jedinog kluba iznad njih na tablici, Nice, više djeluje kao jednokratno iznenađenje nego dio nekog po njih opasnijeg uzorka.

Što se to promijenilo na Stadionu Luja drugog od početka ove sezone?

Dobar dio sigurno leži u puno boljoj i konkretnijoj pripremi kadra za ulazak u sezonu. Trener Leonardo Jardim nakon prošloljetnog kaotičnog transfer roka, koji se više vodio po margini „prodaj što brže i što više“, ovo ljeto mogao fokusirati na ciljanom sastavljanju ekipe, a konkretan rezultat već je jasno vidljiv. Monaco je u 8 prvenstvenih utakmica zabio 22 gola, s prosječno upućenih 13 udaraca na gol po utakmici.

Znakovito je to što je na listi Monacovih strijelaca čak jedanaest različitih igrača, dok su dva udarna napadačka imena u ekipi, Falcao i Valere Germain postigli tek dva pogotka. To jasno ocrtava kako momčad nije još dosegla svoj puni napadački potencijal, kao i da je kolektivna igra temeljni oslonac. Dovođenje trojice braniča donijelo je prijeko potrebnu sigurnost u defanzivi, ali i donijelo nekoliko očito beneficitarnih opcija za rotacije. Čak ni redovite promjene sustava – osam iskušanih, najčešće određene varijante 4-4-2 – nisu poremetile balans u igri.

Kamil Glik, poljski reprezentativni stoper, prešao je nakon Eura za u današnjem kontekstu jeftinih 8 milijuna eura iz Torina i odmah ostavio trag. Igrač je to s prosječno tri uspješna defanzivna skoka po utakmici, kao i s više od dvije i pol osvojene lopte po utakmici, a sve to s prosječno manje od faula po susretu. Uspio je zabiti još i dva vrlo važna pogotka; za pobjedu protiv Angersa te za spašavanje boda protiv Bayera.

Uz njega, dolasci Djibrila Sidibea iz Lillea na poziciju desnog beka kao i trenutačno ozlijeđenog Benjamina Mendyja iz Marseillea omogućili su postavljanje Brazilca Fabinha – ovoljetne mete Josea Mourinha – na njegovu prirodnu poziciju zadnjeg veznog, umjesto da kao prošle sezone krpa (doduše, uspješno) poziciju desnog beka. Rezultat je kao i u Glikovom slučaju trenutačan: zabio je šest pogodaka uz jednu asistenciju, a u utakmici protiv Tottenhama je primjerice blistao s 10 uspješnih startova na protivnika, kojima je dodao tri presječene lopte i čak 90 posto uspješnih dodavanja (27/30, od čega jedan ključan pas). Ovakva obrambena stabilnost dovela ih je do brojke od 9 primljenih pogodaka; ako isključimo utakmicu protiv Nice, dođemo do pet primljenih golova u sedam utakmica.

Visoku efikasnost i konverziju Monacu omogućuje oduzimanje lopte blizu protivničkog gola, gdje primjerice Germaineu i Carrillu u pressingu pomažu krilni igrači Bernando Silva i Lemar, koji su zajedno ove sezone postigli pet golova i praktički samostalno porazili Tottenham na White Hart Laneu.

Momčad Leonarda Jardima jedna je od najuzbudljivijih ekipa na startu ove sezone europskih liga, te unose osvježenje ne samo u inače jednoličnoj Ligue 1, već i u Ligi prvaka. Teško je reći mogu li biti realni kandidati za prekidanje dominacije Parižana, ali da se na njih isplati obratiti veću pozornost – to svakako. 

(Foto: Action Images)