ANALIZA: Čudo s De Kuipa; Kako je legendarni van Bronckhorst preporodio posrnuli Feyenoord

Ovih je dana ljubitelje nogometa razveselio pogled na ljestvicu nizozemske lige, na kojoj se ističu dva imena. Ajax, i – pomalo neuobičajeno, s obzirom na godine stagnacije – Feyenoord. Loša logistika praćena (uvjetovana?) slabom financijskom situacijom odvojila je ovo tradicionalno veliko ime nizozemskog nogometa od bilo kakve ozbiljne kandidature za naslov prvaka.

Međutim, nakon što je prošle sezone kormilo kluba preuzela igračka legenda Feyenoorda i Nizozemske Giovanni van Bronckhorst, stvari su krenule nabolje. I to ubrzanim tokom. Nakon lanjskog trećeg mjesta i osvojenog Kupa, prvog trofeja poslije gotovo deset godina suše, učenik Ronalda Koemana posložio je stvari u trećem najuspješnijem nizozemskom nogometnom klubu.

Devet pobjeda u nizu, uz gol razliku 25:3 – učinak kojem treba pribrojiti i pobjedu nad Manchester Unitedom u Europa ligi (1:0) – itekako je impozantan rezultat, a navijači na De Kuipu opravdano sanjaju povratak naslova prvaka na obalu rijeke Meuse. Feyenoord ne samo da marljivo skuplja bodove, već ih skuplja igrajući efikasan i fluidan nogomet.

Slično kao i njegov bivši suigrač i kolega Phillip Cocu u PSV-u, Gio van Bronckhorst učio je zanat u ulozi pomoćnog trenera nizozemske reprezentacije i samog Feyenoorda, upijajući znanje od Koemana i Freda Ruttena, da bi s tek 41 godinom dobio prigodu preuzeti ulogu glavnog trenera.

Gio je uobličio Feyenoord u proatkvini napadački stroj koji igra u visokoj liniji, i koja voli doći do posjeda što bliže protivničkom golu. S prosjekom od 14 presječenih lopti po utakmici, 17 uspješnih startova i gotovo 16 uspješnih zračnih duela po utakmici (podaci whoscored.com), Feyenoord uvjerljivo predvodi sve statističke parametre Eredivisie ove sezone. Ali, daleko od toga da srljaju.

Ključna odlika Feyenoorda je iznimno dobro reguliranje napadačke i obrambene tranzicije. Protiv favoriziranih protivnika poput rivala Ajaxa i PSV-a, ili Manchester Uniteda prije mjesec dana, Feyenoord nema problema s prepuštanjem posjeda. Strpljivo se povuku u obrambeni blok i čak izbjegavaju visoki presing kako bi što uspješnije zatvorili prilaze golu. Tada, dok zatvore koridore protivniku, po preuzimanju lopte kreću u ubojitu napadačku tranziciju, predvođenu Jensom Toornstrom (tri gola i četiri asistencije) te Tonnyjem Vilhenom; kao i motoričnim talentiranim bekovima u vidu Ricka Karsdorpa (dvije asistencije) te Terencea Kongola. Posebno se tu treba istaknuti 21-godišnji Karsdorp, jedna od najvećih nada nizozemskog nogometa i igrač kojeg već sad stavljaju u društvo igrača poput Bellerina ili Fabinha, najuzbudljivijih mladih bekova svijeta. Njegova ubojita sposobnost povlačenja tranzicije rezultirala je s čak deset asistencija lani, te je općenito bek s ponajvećim postotkom uspješnih centaršuteva u Europi (minimum četiri po utakmici!).

Drugi jako bitan aspekt Feyenoordove igre leži u njihovom veznom redu. Tamo ih predvode Marokanac Karim El Ahmadi i legendarni Dirk Kuyt, iskusni dvojac koji daje potrebnu dimenziju inače vrlo mladoj momčadi. Kuyt je preuzeo ulogu njihovog Rooneyja, dakle napadača koji se s vremenom i neminovnim padom fizičkih atributa koje iziskuje uloga napadača za razliku od svog engleskog kolege sjajno snašao u novoj ulozi u sustavu 4-3-3. Ove je sezone 36-godišnjak na tri gola i jednoj asistenciji, dok se pet godina mlađi – ali svejedno iskusni – El Ahmadi može pohvaliti jednakim učinkom. Njih dvojica u tom ponešto dubljoj poziciji imaju zadatak razvlačiti protivničke obrane široko, gdje onda novonastali prazan prostor napadaju mladići poput 21-godišnjeg Vilhene, vršnjaka mu Basacikoglua (četiri asistencije), Toornstre (tri gola, četiri asistencije) ili 25-godišnjeg danskog napadača Nicolaia Jorgensena (sedam golova i tri asistencije u devet susreta!). Ta sinkroniziranost u fazi napada dovodi do izrazito visokog broja gol-šansi, gdje se Feyenoord diči s čak prosječnih 19 udaraca po susretu, od čega ih 8 završava u okviru protivnika. Ni konverzija prilika ne pati, otud i golijade poput onih Groningenu (0:5 u gostima), Excelsioru (4:1) ili Rode (5:0). Doduše, spomenuta dva lica Feyenoorda se očituju i u rezultatima protiv ravnopravnijih protivnika, kada odbace goropadno lice i postave se kudikamo opreznije. Otud i dvije minimalne pobjede protiv Uniteda i PSV-a (dvaput po 1:0).

Hoće li svoj veličanstveni niz Feyenoord produžiti i u naredne dvije utakmice, kada nakon ukrajinske Zorye u četvrtak za vikend u goste dolazi vječni ljuti rival, Ajax. Eventualnom pobjedom u superderbiju Feyenoord bi na najbolji način došao do velikog, rekordnog desetog slavlja u nizu i pobjegao gostima iz Amsterdama na velikih osam bodova prednosti. A onda će i oni najskeptičniji početi vjerovati da titula može sletjeti na De Kuip nakon gotovo osamnaest godina čekanja.

(Foto: Action Images)