Američki san mladog vratara: "Treniram kao marinac, cilj mi je MLS. A Dinamo i ovdje otvara sva vrata“

U Dinamu, prije toga u Zagrebu i Lokomotivi, otkrili su njegov golmanski talent i pred Maksom Zebićem (19) bio je već nacrtan nogometni put. Mlađe kategorije u Dinamu, potom ili u prvu momčad, ili nekamo drugdje u žrvanj profesionalizma. Ako bude sreće, a golmanima je uvijek teže, negdje na prvoligaškoj sceni, ako ne... Međutim, prije godinu i pol dana, pisali smo o tome, Zebić je povukao neočekivani potez. 'Komfor zonu' Dinama i ustaljenu rutinu zamijenio je - SAD-om.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Vidjevši tada da će put do seniorskog nogometa na nekoj višoj razini u Dinamu i HNL-u biti težak i vrlo neizvjestan, možda čak i nemoguć, jer filter za vratare još je uži nego za igrače, Dinamo II više nije postojao, a ponuda iz Amerike bila je vrlo primamljiva. Dobio je, naime, zahvaljujući svojem golmanskom potencijalu, stipendiju za srednju školu The Williston Northampton School. Treniraš nogomet i učiš, a dalje je sve na tebi. Danas, godinu i pol dana kasnije ispričao nam je Maks kao uopče funkcionira taj američki sustav i kako se snašao u Americi. Ono što će svakako naglasiti, nema tu starih zasluga i 'na lijepe oči'. Stipendija za srednju školu je jedno, a sve kasnije ovisi i o golmanskim prezentacijama i o školskom uspjehu.

"Jako sam zadovoljan. Ove sezone sam bio kapetan momčadi i bio sam iznimno zaslužan da smo donjeli treći pehar na Williston u zadnjih 24 godine. Bili smo druga momčad u svojoj kategoriji u New England regiji od šest država! Dosta sam akademski napredovao i igrački sazrio što mi je donijelo upis i odličnu stipendiju na jedan od boljih fakulteta u Americi - Union College. On je u prestižnoj kategoriji Hidden Ivy League, koji nude vrhunsko obrazovanje, a sve uz pomoć mog trenera sa Willistona Johna Chiavarolija i rekrutera za srednje škole Matta Kokoszke te mentora Zacha Pincusa. Cijeli je proces trajao dvije godine. Union College ima impresivnu listu alumnija od dva američka predsjednika, CEO ebay-a i mnogih drugih. Imam jako dobre trenere na školi Williston gdje sada pohađam zadnji, 12. razred i dodatno radim sa golmanskim trenerom Jeffom Huffmanom iz Amherts Collegea, koji su prvaci SAD-a među D3 fakultetima. Dan mi traje od sedam ujutro do 10 navečer i imam jako malo slobodnog vremena.", govori mladi Zebić i opisuje sam taj sustav upisa na fakultet. Nije onako lako kako će možda mnogi pomisliti.

"Proces je iznimno kompliciran, ali mi je dosta pomoglo što sam već godinu i pol u američkom obrazovnom sustavu, koji je potpuno drugačiji od hrvatskog. Bez obzira na moji CV u Lokmomotivi, Dinamu i HNS-u svaki nogometni trener s boljeg fakulteta želi te vidjeti uživo. Jako puno kvalitetnih fakulteta nema financijsku pomoć za internacionalne igrače, a teško je dobiti sportsku stipendiju u D1. Svaki trener ima 9,9 full stipendija (može se dobiti i parcijalna stipendija, nap.a.), koje raspoređuje na roster od 28 igrača, a treneri u zadnjoj liniji i na golu uglavnom žele imati Seniore tj. igrače u zadnjoj godini fakulteta koji imaju 22-23 godine. Ujedno, sportsku stipendiju ti mogu raskinuti, ako nisi odličan na terenu. Također američki studenti, ali i iz Europe i Azije imaju puno bolji standard nego kod nas i nije im problem platiti puno školarinu koja ide do 95.000 USD po godini samo da uđu na prestižni fakultet, a ima zbilja jako dobrih igrača s kojima sam se susretao na kampovima, koji imaju i odlične ocjene. Također, neke zemlje unutar EU sufinanciraju školovanje u Americi, a nažalost Hrvatska nije među njima. Ono što je kod fakulteta neophodno, to su odlične ocjene. Ako želiš na jako dobar ili vrhunski fakultet. Ja, konkretno, akademski nisam prošao na dva fakulteta jer nisam imao GPA 4.0 što je kod nas 5.0 prosjek i nisam imao nekoliko predmeta u kategoriji Honors ili AP, što znači da već sada učiš gradivo sa fakulteta. Nije bitko koliko si dobar, ako ti akademski sektor ne dopusti upis. No, ja sam, na kraju, dobio punu stipendiju za ovaj collegue, što mi je jako važno."

Što bi Maks savjetovao mladim igračima, koji bi mogli krenuti sličnim putem u Ameriku?

"Neka pripaze ako neki treneri pokažu interes i zovu ih na njihove ID kampove, a zapravo je pozicija već popunjena. I imaju trošak kampa cca 300 USD, hotel i put. Na takvim kampovima je obično oko 120 igrača, a dosta pozicija im je već pokriveno. Treba dobro istražiti koji fakulteti traže igrače na pojedinim pozicijama bez obzira što trener pokaže interes."

Drugačija nogometna priča: Talentirani golman umjesto čekanja u Dinamu, odabrao stipendiju i školovanje u Americi

Naravno, razlike američkog i hrvatskog nogometa, načina razmišljana, očite su iz aviona?

"Amerikanci jako puno ulažu u fizičku pripremu i u tom segmentu su puno bolji od naših igrača u mojoj dobi. Ja na školi radim s kondicijskim trenerom Lapanom, koji je bivši marinac i zamislite koji su to treninzi. Ovdje se u srednjoj školi i na fakultetima točno zna koliko smiješ sati tjedno trenirati i imati fond utakmica. Jako se pazi na sigurnost, prekidaju se treninzi i utakmice ako dolazi nevrijeme, dok je kod nas nezamislivo da se odgodi trening ili utakmica u bilo kojim uvjetima. Meni je normalno igrati ozlijeđen i finale, ove godine sam igrao sanekoliko ozljeda, dok američki igrači imaju sasvim drugačije poglede na to. Kod nas ima jako puno talenta i nogometnih/sportskih gena, ali Amerikanci imaju najbolje moguće uvjete za rad i jako napreduju. Dosta trenera prakticira Whoop uređaj, koji nosite 24 sata, njime bam prate kvalitetu sna i koliko ste se regenerirali, a kada na odmoru radite po njihovom planu prate kojim intezitetem i koliko vježbate."

Ima Zebić iskustva i s MLS Akademija, jer upao je već u oči i tamošnjim klubovima, ali za MLS još ima vremena.

"Bio sam na nekim MLS Akademijama, jer me zanimalo kako izgledaju. I imam jako dobro iskustvo. Pogotovo s treninga i kampusa Intera Miami, gdje je sada Messi, dok me kompletno razočarala akademija DC Uniteda. Ali, samo dvije MLS akademije imaju uz nogomet i školu, ali one su online i loše kvalitete. Također u MLS Akademijama stipendije su iznimno rijetke i u jako malim iznosima."

No, bez obzira na sve, kad spomene Dinamo i to da je golmanski stasao u Maksimiru, mnogi ga gledaju potpuno drukčije.

"Samo ime Dinamo otvara doslovno sva vrata u nogometnom svijetu u Americi. Igrači i treneri s kojima sam se susretao jako dobro znaju veličinu Dinama i doslovno prepoznaju Dinamov grb i s velikim poštovanje pričaju o Dinamu i Dinamovoj Akademiji. Ujedno bih istaknuo da je Dinamo jako zaslužan što sam danas tu, jer je Ivo Milić direktor Dinamove akademije skupa sa svojim timom u školi prepoznao moj put i dali su mi veliku podršku i preporuku od strane Dinama kod američkih trenera na fakultetima."

Kakvi su mu daljnji planovi, hoće li se nakon studija vratiti u europski nogomet?

"Prvi mi je plan dobro se akademski pripremiti za jesen, dodatno raditi sa svojim golmanskim trenerima Marijemm Huzjakom i Goranom Naglićem te kondicijskim trenerima Marinom Bašićem i njegovom ekipom kao i sa Leonom Biondićem. Dugoročni planovi zasad su 100% fokusirani na Ameriku, fakultet i MLS, koji bi trebao biti moj sljedeći korak. Ali, nikad ne znaš što život nosi.".