I. SučićĐalovićevih 365 dana i “What the Fruck was that?”: Rijeka je drugi svijet za Irce, a sada se ne Kvarneru puno lakše diše!
Vrijeme Čitanja: 5min | sri. 13.08.25. | 11:00
Rijeka je s 3-1 u Dublinu svladala Shelbourne te se plasirala u doigravanje za ligašku fazu Europske lige, a Germanijak je ovu važnu pobjedu aktualnog prvaka Hrvatske ispratio s lica mjesta...
Od početka je mirisalo na dobro. Iako je poraz iz prve utakmice bio bolan, ispostavilo se da je on na neki način bio onaj jedan (neophodan) korak unazad kako bi kasnije svi zajedno napravili dva unaprijed. Uz veliki respekt kojeg Shelbourne kao klub zaslužuje, Rijeka je, da se ne lažemo, nekoliko klasa iznad njih. U svakom pogledu. Domaći teren njihova je velika snaga, publika dahće za vratom igračima, treneru je na trenutke vjerojatno teško čuti i vlastite misli, ali sve to pada u drugi plan kada hrvatski prvak od prve do zadnje minute igra staloženo, s planom, mirno, a opet napadački. Na momente su, očekivano, bili malo prebrzi s pokušajem dolaska u završnu trećinu, ipak su, barem do one 33. minute i magije Tonija Fruka, lovili taj pogodak zaostatka, ali ljudi koji su ovog utorka bili na simpatičnom stadionu pored rijeke Tolka jako dobro znaju da su samouvjereni bili samo Riječani, dok su Irci neprestano cupkali s nogama i svih 90 minuta grizli nokte. Jednostavno, iako su imali tu prednost iz prvog ogleda, kao da su znali što im se sprema. Spirit of ’04 ipak se nije ponovio...
“Ej, molim te, hajde se smiri i samo me slušaj, sve će biti u redu”, rekao je trener Rijeke Mladenu Devetaku nakon kojih 15-ak minuta. Koji je dosta nervozno ušao u ogled. Teško se te stvari vide preko TV-a, ali u toj početnoj fazi utakmice neke linije dodavanja nije ‘ispoštovao’, nekoliko puta nije dignuo glavu kad je trebao i to onda odmah utječe i na druge igrače, one koji istrče tu jednu dionicu, a suigrač ih čak ni ne pogleda. Imali su Shelsi tu neku ideju da se visoko dižu kada Rijekini bekovi prime loptu, cijela momčad bi se za kojih 10-ak metara podigla, a kako su tu i te tribine, onda u jednom času bekovi zaista imaju osjećaj kao da nemaju gdje. I onda, kada se njihovo ispucavanje blokira ili donesu pogrešnu odluku, uslijedi glasan ‘yay’ s tribina koji ‘cimne’ svakoga tko nije na strani domaćina. Kako je tek onda bilo igračima...
“Ante, unutra. Bliže, Ante, bliže. Hajmo, Ante, vuci naprijed, vuci. Antee, dugaa”, Đalovićeve su riječi, odnosno povici, upućeni Dubrovčaninu s brojem 22 na leđima. I to u samo prvih 10 minuta drugog dijela, odmah kako je došao k njemu! Na Kvarneru je sada pola godine, a u tom periodu je osvojio duplu krunu, igrao Europu, sada osigurao i europsku jesen. Njegova startna pozicija nije bila idealna, morao je ući u kopačke miljenika i kapetana, Ivana Smolčića, ali cijelo vrijeme otkako je stigao, Đalović je, pa čak i nakon nekih prilično slabašnih predstava, konstantno ponavljao – bit će Ante dobar. Nećemo sada biti svetiji od pape pa se praviti da i sami nismo ponekad kritizirali, i dalje smo mišljenja da prostora za napredak ima puno i da se mora u mnogim stvarima popraviti, ali utakimca na Tolki, u kojoj je u par minuta prošao put od tragičara do junaka, vjerojatno je najbolji pokazatelj zašto mu Đalović i stožer toliko vjeruju. I onda, kad je tako, kad nema fige u džepu, sve se u jednom trenutku vrati, stvari uvijek sjednu na svoje mjesto. Lopta ne laže.
Iako je temperatura u zraku bila nogometno savršenih 24 stupnja, Irci su se ‘kuhali’ cijelu utakmicu. “Da pitamo Johnnyja neke prijenosne klima uređaje”, smijali su se predstavnici medija, ali nekako smo dojma da su dodatno zakuhali nakon što su vidjeli da je Rijeka s Frukom i Petrovičem, a samim time i rasterećenijim Dantasom i Jankovićem, ipak neki drugi svijet u odnosu na njih.
Simpatična je bilo slušati komentare domaćih navijača nakon pogotka za 0-1. Neki su čak i zapljeskali, kolega iz irskog Independenta pogledao nas je, u nevjerici tresao glavom pa konstatirao “kakav igrač”, da bi se onda ispod njega podigao jedan navijač pa oduševio:
“What the Fruck was that?”
Iako je, objasnili smo već, i prije tog gola osjećaj bio dobar, nakon njega je sve postalo jasno. Rijeka utakmicu nije mogla izgubiti, premda je nevjerojatno koliko malo treba domaćinu da se aktivira, publici da ustane sa svojih mjesta, da cijelo mjesto odjednom proključa... Rijeka u fazi napada, 30-ak sekundi kruže oko 16-erca gostiju, domaćini nekako uspiju ispucati loptu prema centru gdje se nalaze jedan napadač Shelsa i dva stopera Rijeke. I... publika je na nogama! Nije nikakvo čudo što je prednost domaćeg terena na Otoku toliko bitna...
Kad je rumunjski arbitar označio kraj ogleda, Radomir Đalović utrčao je u teren kao što je onomad utrčavao iza leđa protivničkih stopera. Da je mogao, vjerojatno bi zagrlio svakog čovjeka na stadionu, vidjelo se koliko mu je značilo da Rijeka bez stresa osigura jesen u Europi. Dan kasnije, ove srijede, proslavio je točno godinu dana na klupi Rijeke. I u to vrijeme je, evo, uzeo dvostruku krunu i osigurao si pokoju dnevnicu više zbog europskih gostovanja. Baš kako je Novak Đoković rekao kad su mu na jednom Australian Openu medijski predstavnici nabrajali sve trofeje i uspjehe, ista stvar vrijedi i za Đalovića nakon ovih 365 dana na klupi Rijeke
“Not too bad.”
Crnogorski strateg je, da ne bi prošlo ispod radara, napravio nešto u što nitko osim njega nije vjerovao kad je preuzeo mjesto glavnog trenera od njegovog prethodnika. I da, reći će nam neki da je malo ‘poletio’, premda se nama to tako ne čini. Štoviše, za nekoga tko je ostvario sve što je ostvario, možda je i previše miran, ali to je sve – kako smo već pisali – stvar percepcije. Rekao nam je poslije utakmice da moli Boga da svi ostanu na okupu, da ova momčad u tom slučaju može daleko, ali i da ako Rijeka ostvari neke prodaje koje se čine neizbježnima, očekuje od Uprave pojačanja. I – kratko i jasno – u pravu je 100 posto i ima svako pravo to reći i tako razmišljati. Uostalom, bez Fruka i Petroviča je protiv Shelbournea doma bilo teško, dok je s njima – i to u gostima – pobjeda došla glatko. Neke su stvari u životu prilično jednostavne, ne treba biti ‘lumen’ da se zbroji dva i dva.
Ova pobjeda i ‘kaparenje’ Europe došlo je kao naručeno, Riječani sada u miru mogu pripremati Dinamo, baš kao što opušteno čekati uzvrat WAC-a i PAOK-a. Austrijanci ili Grci, tko god bude njihov sljedeći protivnik, doći će im na isto – bit će to dvije ‘bonus’ utakmice u kojima Riječani itekako mogu pomrsiti račune favoritima. Uostalom, nitko nije vjerovao u njih prošle sezone pa su, eto, prvaci, baš kao što nitko od njih ništa ne očekuje ove sezone pa, eto, opet nekim svojim ritmom ostvaruju svoje ciljeve. A oni – budite sigurni – nisu mali...
