Ako želi nešto više, Rijeka mora puno bolje! Đaloviću treba vjerovati, ali postoji granica između upornosti i tvrdoglavosti

Nakon tri zamjene na poluvremenu Rijeka je prodisala. Čak se i stvorilo nešto što bi protiv slabijih protivnika gotovo pa sigurno bilo dovoljno za pogodak, ali protiv Plavih su to ipak bile samo dvije grede u tri sekunde. I to je otprilike bila kulminacija riječke dominacije. Kad ti je najbolji trenutak ‘blizu’, onda znaš da je poraz neminovnost.

A Kolarić, mladi sudački ‘talent’, je još jednom imao večer za zaborav. Od prvih 10-ak odluka koje je morao donijeti, više od pola bilo je pogrešno, a ona na Vidoviću nakon pola sata igre bila je za Rijeku najskuplja. A to što nikoga nije iznenadila je možda i najgore od svega. Od mladih i perspektivnih sudaca očekuje se da uče na tuđim greškama kao što je bila ona Čulinina u Varaždinu kad je prošle sezone Livaja 'isprovocirao' penal, a ne da i sami ponavljaju odluke za koje se ustvrdilo da nisu ispravne.

U Dinamu su, usput rečeno, pronašli desnu stranu koja izgleda kao da zna što radi. Istarski dvojac Valinčić i Lisica su u Dinamo došli kao potencijali, da bi već sada potvrdili da će biti pojačanja. Rijeka je, s druge strane, ostala na ideji. I na pitanjima...

Kao, recimo, gdje je Gojak? Kad već imaš igrača koji zna kako se igraju derbiji i koji je sezonu otvorio vrlo dobro, zašto onda on sjedi na klupi dok Ndockyt ima pretplatu na prvih 11? Ili Lasickas? Koji ako nakon ove utakmice ne bude prebačen u udarnih 11 će stvarno moći zatražiti jedan razgovor u četiri oka s trenerom. Pa ako već mi ne znamo zašto ne igra više, neka barem onda on s tom informacijom bude na čisto.

Đalović je, da se razumijemo, i dalje trener kojem se vjeruje. I treba mu se vjerovati. Ali, postoji granica između upornosti i tvrdoglavosti. Ako svi vide da nešto ne štima, a ti i dalje guraš istu postavu i daješ iste ‘šanse za iskupljenje’ – onda to više nije vjera u nekoga, već jednostavno dokazivanje drugima da su svi u krivu, a samo ti u pravu. I OK, kad u godinu dana izboriš Europu i uzmeš duplu krunu se tako nekada i možeš postaviti, ali ne baš u derbiju protiv Dinama. Tada nije vrijeme za takve ‘ludosti’...

Rijeka će protiv PAOK-a morati puno više. I ne samo više od prvog dijela protiv Dinama, nego više i od drugog. To što su pokazali u drugih 45 minuta nije bilo loše, ali, kako smo mogli i vidjeti – nije ni dovoljno. Da parafraziramo staru istinu – s ovim kadrom mogu se rušiti Irci, ali ne i Grci. A kamoli Dinamo. I to s raspoloženim i odmornim Kolarićem u blizini...

I zato – pojačanja! Ne kozmetika, nego konkretna imena. Ako Rijeka želi biti konkurentna u Europi, onda još više novih i neuputnih kvaliteta treba doći. Dakle, ne ndockyti, koji mogu i ne moraju biti dobar izbor, trebaju frukovi, jankovići i takvi igrači, oni koje smo mogli gledati i ranije u našoj ligi, a sada su spremni na korak dalje.

I još nešto, kad smo već skoro nabrojali sva imena koja smo mogli – vrijeme je da se prestane šaptati o Jankovu. Ako sad ne može dobiti minute, kad će? Kad se svi ozlijede? Ili kad ode Janković, koji zasad igra kao da već ima boarding pass u džepu? Koji problem Đalović ima s Bugarinom zna samo on, ali nešto u priči ne štima. Jer, to je igrač za kojeg je Rijeka platila odštetu, a na njega se gleda kao da je junior koji, eto, može biti sretan da je s prvom momčadi.

Prije nego što seciramo igrača po igrača, dojma smo da Rijeka može više, da Rijeka mora više. Protiv Dinama su igrali čas dobro, čas sterilno, čas zabavno, čas dosadno. U prijevodu – puno i previše konfuzno. PAOK je novi test, a sigurno će jako važno biti i što se vraća trenerov miljenik Petrovič. Ali, ako netko misli da će samo njegov povratak na teren biti dovoljan da bi se svladala grčka momčad, taj netko onda živi u ozbiljnoj iluziji. Za NK Koeficijent se nadamo da Đalović, ali isto tako i Uprava Rijeke, znaju puno bolje od toga...