"Ako ti u školi ne daju da gledaš Brazil, uzmi torbu i pravac kući"

“Ako vam učiteljica ne da gledati utakmicu, ti fino uzmi torbu i idi kući pa gledaj”, slušamo u press centru razgovor kolege s kćeri. Vidno je uzrujan.

“Zamisli, zove me dijete i govori da su im u školi rekli kako neće moći gledati utakmicu Hrvatske i Brazila”, u nevjerici vrti glavom dok mi objašnjava ono što smo čuli maloprije.

Na svu sreću, mislim si, nemam takvih problema. Moja Tara Anđela ima ravnatelja u svojoj školi u Bregani koji u potpunosti razumije značaj ove utakmice. Javljala mi je i prepričavala njihove uzbuđene komentare dok su pratili Japan. A uzbuđenje koje opisuje pred spektakl koji slijedi sutra grije srce.

Dvije dvojbe Zlatka Dalića uoči Brazila: Koga staviti u napad, tko će na desno krilo

Posljednji trening pred Brazil: Sosa se vratio, izbornik poštedio Brozovića

Sammir EKSKLUZIVNO za Germanijak: "Karijera je gotova, Dinamo je ljubav, a u petak ću navijati za Brazil"!

Malo je stvari u kojima su Hrvati konkurentni s ostatkom svijeta. Nogomet je jedna od njih. Dobri smo u tome. Prokleto dobri. I malo je ljudi koji prepoznaju Hrvatsku u svijetu po nekoj drugoj stvari osim nogometa. Nema taksista, a ovdje ih je iz svih krajeva svijeta, koji na spomen “Croatia” neće raširiti osmijeh kao kod zubara i reći dvije riječi: “Luka Modrić”.

Čini te to ponosnim. I ako će nekoliko milijardi ljudi gledati u četvrtak kako jedna mala zemlja stoji pred velikim Brazilom, kako na osnovu svog talenta, truda, rada i odricanja ima šanse plasirati se među četiri najbolje na svijetu, doista ne razumijemo zašto bi to itko uskratio i djeci koja to žele gledati? A u koliko stvari smo zapravo među četiri najboljih na svijetu, ako izuzmemo sport? I zato ćemo se u potpunosti solidarizirati s kolegom. I poslati identičnu poruku djetetu ako im slučajno stave veto na gledanje utakmice:

"Uzmi torbu, pravac kući, stavi Lukin dres na sebe i gledaj, navijaj i luduj".

Kako bilo, krenula je i ludnica za ulaznicama. U skupini ih je još bilo, protiv Japana se osjetilo kako raste zanimanje, sada ih nema ni za lijek. Traže se kombinacije na sve strane. Traže se ti Indijci koji "moraju" navijati za Hrvatsku da im se ponudi otkup ulaznica. Reprezentativci se na mobitel javljaju tek slučajno. Žele mir jer zovu znani i neznani… Iz Hrvatske se najavljuju čarteri za Katar, mnogi su već došli u Dubai i odatle će put Dohe. Nećemo se zavaravati, Brazilci će imati premoćnu podršku na stadionu. Puno ih je ovdje od prvog kola, imaju svoj đir. No, bit će i naših. Onih koji si mogu priuštiti dvije tisuće eura za aranžman, ali i ovih koji su ovdje od prvog kola na kruhu i pašteti. Iako cijene nisu takve kakvima su nas plašili, za nešto obilniji ručak zaista trebate otići u minus. Pa se ljudi snalaze kako znaju i umiju. Ako smo pretila nacija, nakon SP-a ćemo se spustiti za koji promil. O alkoholu da ne pričamo…

Sinoć smo sjedili u centru grada, u ljetnom kinu na čijem se platnu vrte utakmice, a u izostanku dnevnog programa nude se sportski dokumentarci. Sinoć je bio o Diegu Armandu Maradoni. Idealno za zasjesti, gledati i uživati. Uz pivu. Naručili smo je jer je ljetno kino zamišljeno isključivo za strance i one rezidente koji imaju dozvolu. Uglavnom, mali Budweiser - oko 20 eura! Tek nešto jeftinije od Žaca u Temple na Vrbanima...

Prisjeo nam je. Iskapili smo ga u sekundi pa odmah nakon uvodne špice otišli iz kina… Kolega iz Mozzart Sporta zvao je u apartman. Mudar čovjek našao rezidenta koji mu je u trgovini za strance uzeo pivo, ali prisjelo nam je… Bit će prilike nakon Brazila. I razloga za slavlje!