I. SučićAko suci iole drže do sebe, Ercegu slijedi drakonska kazna, a Titlićev najveći previd je što nije dao i treći crveni karton
Vrijeme Čitanja: 5min | sub. 04.03.23. | 09:38
Nakon što je opravdano zaradio drugi žuti, odnosno isključujući crveni karton, Ante Erceg je iz ruke glavnog suca Titlića uzeo papirić s opaskama i potrgao ga, a dok je išao prema svlačionici je skinuo dres, bacio ga na pod i nastavio zasipati glavnog suca uvredama. Za takvo ponašanje opravdanje ne postoji, a odluka komisije o kazni koja slijedi bit će primjer svima drugima.
Ante Erceg napravio je puno sjajnih stvari u karijeri. U dresu RNK Splita i Hajduka igrao je posebno dobro, zabijao je važne golove te je za svoju momčad bio od nemjerljive važnosti, a ostvario je i unosne inozemne transfere koji sugeriraju kako sve ono dobro što je radio nije prošlo nezapaženo. Prošao je svijeta, od Turske, UAE-a, Danske pa sve do kratkog izleta u Mađarsku, upoznao brojne kulture, igrao velike utakmice, ali ono što je napravio na ogledu Istre 1961 i Rijeke je u najmanju ruku sramotno. A što je još gore u njegovom konkretnom slučaju, mnogi će ga najviše pamtiti upravo po tome.
Dobiti crveni karton nije sramota. Štoviše, nekad je isti potreban. Nerijetko se dogodi da jednostavno igrač pretjera u silini određenog starta, dok najčešće neki igrači od početka utakmice budu malo 'iznad razine dozvoljenog' pa zbog dvije javne opomene krenu put svlačionice ranije od svojih suigrača. Na utakmici Istre 1961 i Rijeke vidjeli smo oba slučaja. Prvi crveni karton zaradio je Frano Mlinar i to zbog grubog prekršaja nad Matijom Friganom, dok je drugi stigao nakon što je Jakov Titlić dodijelio dvije javne opomene Anti Ercegu. I to potpuno opravdano.
Erceg je temperamentan igrač, živi za rezultat te je u Puli, nakon prave kalvarije s ozljedama, pokazao kako je za sve samo ne za staro željezo. Nogomet ima u malom prstu, a iako mu brzina više nije najveća vrlina, svojim sjajnim kretanjem u međulinijama, pritiskom na posljednju liniju protivnika i izvrsnim dodavanjima za svoje suigrače daje momčadi Istre 1961 dimenziju više. U Pulu je stigao s podosta skepse, neki su ga unaprijed otpisali, ali Ante je pokazao kako nije zaboravio igrati nogomet te bez njega Puljani ove sezone sigurno ne bi ostvarivali ovako dobre rezultate.
Ali, jučer je pretjerao. I to ne malo, već puno previše. Napravio je nešto što si profesionalac ne smije dopustiti, a budući da je baš on jedan od 'iskusnijih' i da bi uz Galileu trebao biti lider i produljena ruka trenera na terenu, njegov potez treba krajnje osuditi. Oba žuta kartona koja mu je Titlić pokazao nisu predmet rasprave. Zaslužio je i jednog i drugog. No, njegova reakcija nešto je što dosad, na svu sreću, na travnjacima HNL-a nismo imali prilike viđati. I nadamo se da više nikada nećemo.
Argument 'vruće glave' je nešto što se ne smije ozbiljno uzeti u obzir. Ante Erceg je profesionalac, dovoljno dugo je u ovom svijetu i dovoljno dugo igra ovu igru da zna da mu se ovo ne smije dogoditi. Ispričao se kasnije, ali dojam je da je to nebitno. Iako, odluke komisije već su znale biti prilično iznenađujuće, a posljednja velika 'scena' dogodila se na ogledu Rijeke i Osijeka kad je Eros Grezda, ničim izazvan, poslije utakmice polufinala Kupa udario šakom u glavu Antonija-Mirka Čolaka. Za to je albanski napadač, koji odnedavno brani boje ZTE-a, dobio pomalo smiješnu kaznu od četiri utakmice, što je bio priličan apsurd…
Ako hrvatski suci drže do sebe, Erceg bi mogao dobiti najveću kaznu u povijesti hrvatskog nogometa. A kad bi se ista i dogodila, nitko ne bi mogao reći da je nezaslužena. Jer, nije Erceg samo reagirao na terenu, i poslije utakmice je dočekao suce utakmice te ih počastio s još pokojom psovkom. Dakle, ako i jesi reagirao 'vruće glave', imao si vremena 'ohladiti'. Ali nisi…
No, vratimo se na trenutak još na samu utakmicu i odluke glavnog arbitra Titlića. Oko starta Mlinara na Frigana su mišljenja podijeljena, ali dojam je da Titlić tu ne da nije pogriješio, već je donio jako dobru odluku. U toj konkretnoj akciji u 70. minuti, Frigan je taj koji je imao loptu u svojem posjedu, Rijeci se otvarala mogućnost kontranapada, a nakon što si je malo predug for dao napadač Rijeke, veznjak Istre 1961 je u klizećem startu uletio u njega. Istina, Mlinar je prvi došao do lopte, ali je njegova noga ostala ispružena, džon je bio otvoren te je u nastavku opasno zahvatio zglob Frigana. Sreća da udarac nije bio direktan i da Friganova noga nije bila ukopana u teren, jer da je, dogodio bio se stravičan lom noge. Titlić nije krivo procijenio, dapače, jer iako se na prvu činilo da je Mlinar odnio loptu prvi i da je sve čisto, tek poslije, na usporenoj snimci se vidjelo koliko je taj start bio opasan te je radi svega navedenog njegova odluka ispravna. Činjenica da je Mlinar prvi na lopti ne opravdava ništa, baš kao ni to da vrlo vjerojatno veznjak Istre 1961 nije imao namjeru udariti Frigana u tom konkretnom slučaju. Išao je na loptu, zahvatio ju prvi, ali je u nastavku i grubo 'oderao' napadača Rijeke. Crveni karton? Apsolutno.
Najveći propust Jakova Titlića na utakmici bio je taj što u sudačkoj nadoknadi nije dao i treći crveni karton Istri 1961. Galilea je u klizećem startu ušao u Obregona, s leđa, loptu taknuo nije te je radi svega navedenog kapetan Istre 1961 trebao dobiti drugi žuti karton. No, Titlić je tu bio pragmatičan te nije pokazao treći crveni karton jer bi vrlo vjerojatno u tom slučaju nastao potpuni kaos na terenu. No, sada se nameće pitanje, što je ispravnije – pragmatika ili ispravna odluka? Jer, objektivno gledajući, Galilea je morao pocrveniti, ali mu je u toj situaciji Titlić odlučio progledati kroz prste budući da je znao da se do kraja utakmice ništa ne može promijeniti? Moglo bi se o tome puno debatirati…
O utakmici Istre 1961 i Rijeke pričat će se još neko vrijeme. Doduše, neće se pričati o dvostrukom strijelcu Jankoviću, veoma dobrom Veigi, sigurnom Labroviću i zasluženoj pobjedi Riječana, ali pričat će se. O svemu, samo ne o nogometu... I to je prava šteta, jer utakmica je bila itekako dobra, do 70. minute bila je to reklama za hrvatski nogomet, dok je nakon toga postala antireklama. Rijeka je slavila, bodovno se izjednačila s Puljanima te im je sada četvrto mjesto udaljeno tek bod, a treće ne pretjerano velika četiri. Odigrane su 2/3 prvenstva, još je podosta utakmica ostalo do kraja, a naša je najveća nada da će se u njima više gledati više onoga što se na Aldo Dosini moglo vidjeti u prve 2/3 utakmice i manje onoga što se vidjelo u posljednjih 20-30 minuta…
