Agnelli je ispao klaun: U Beogradu i Bukureštu su nas pobjeđivali zbog publike, a onda smo došli mi sa TV pravima

Superliga se srušila. Kao kula od karata.

Ideju Florentina Pereza i Andree Agnellija su prvo napustili šest engleskih klubova, a izgleda da će i milanski velikani Inter i Milan. Ostaju tri Španoljca i Juventus usamljeni u ideji izgurati priču koja je zgadila svakog pravog ljubitelja nogometa. Jasno je da od te ideje nema ništa... Mogu igrati između sebe ali to neće intereasirati ni njihove navijače.

Englezi su već priznali pogreške i podvijena repa se vraćaju tamo odakle su odbjegli prije dva dana. Bit će im im oprošteno ali i upamćeno.

Čitav paradoks fijaska sa Superligom najbolje se vidi u intervjuu koji je Juventusov patron Andrea Agnelli dao rimskoj Republici. Intervju je napravljen prije dva dana, a objavljen je danas. Agnelli je trijumfalno govorio o svom podvigu i ne sluteći da će izgledati kao klaun kad on bude objavljen.

“Postoji krvni pakt između naših klubova. Superliga je projekt koji će 100 posto uspjeti. Idemo dalje”, bio je uvjeren Agnelli u 'bratski dogovor' s Englezima.

Koliko samo smiješno danas djeluje vlasnik Juventusa...

Pokušao je Agnelli objasniti da nogomet nije igra već biznis. Iz svog korporacijskog kuta, nerazumljivog milijardama ljudi širom svijeta. Usporedio je nogomet s video igricama.

“Superliga je simulacija onoga što mladi ljudi rade na digitalnim platformama s igrama kakve su Call of Duty ili Fortnite, jer one su sad u centru pažnje mladih. A oni će u bliskoj budućnosti postati naši potrošači i konzumenti. Mladi ljudi žele velika natjecanja, događaje koji nisu tako usko vezani za pojam lokalnog na kome su generacije odrastale. Trećina navijača današnjice prati dva kluba, često čak i ne one iz Superlige, dok još 10 posto prati najveće igrače, a ne klubove. Dvije trećine prate nogomet više iz straha da će nešto propustiti, a najopasniji trend je što 40 posto ljudi između 16 i 24 godina nogomet jednostavno ne interesira… Svake nedelje ćemo navijačima pružati utakmice državnog prvenstva i novog natjecanja koje će vratiti mlađe generacije, jer one bježe od nogometa kakav je sad. Mi smo u ogromnoj krizi kad govorimo o atraktivnosti nogometa za nove generacije. Zamislite djecu uzrasta od 10 do 15 godina, a već godinu dana su stadioni zatvoreni. Ona će se zainteresirati za nešto drugo. Epidemija je samo ubrzala proces”.

Najava dana: Derbi HNL-a i ostale nogometne delicije

Možda je Agnelli i u pravu za neke stvari, ali to mu ne daje za pravo da ukrade nogomet drugima. Pogotovo mu ne dolikuje predstavljati se kao neki gazda europskog nogometa. Ironija je što je Juventus sebe profilirao kao nekog tko je klasa iznad Ajaxa, Lyona ili Porta od kojih je ispadao posljednje tri godine.

“Nogomet više nije igra, to je biznis sektor i ono što mu je najpotrebnije je stabilnost. I na domaćoj sceni i u Europi. Najvrijedniji susreti danas nisu više finala Lige prvaka, već play-off mečevi druge lige Engleske za promociju u Premier ligu: 150.000.000 eura. To nije stabilnost”.

I dok Agnelli zavidi engleskim drugoligašima na novcima, baš ga briga za one na istoku Europe koje su se održali u nekim nemogućim uvjetima.

“Na samom početku su pobjeđivali veliki klubovi – od Bukurešta do Beograda – jer su imali velike stadione i veliki broj prodanih ulaznica. Onda su došla TV prava i neke zemlje su se nametnule: Engleska, Francuska, Nemačka, Španjolska i Italija. Sve druge – od Nizozemske do Srbije – su nestale. Prosto, nisu pripadale zemljama s velikim BDP-om koji je garantirao novac od TV prava. Sljedeća tranzicija su globalni brendovi: oni garantiraju prihode dovoljne da osiguraju financijsku stabilnost za cijelu nogometnu piramidu. Da svi procvjetamo. Zato smo osnovali Superligu”.

Na kraju je još jednom optužio UEFA vjerujući da ju je bacio na koljena...

“UEFA upravlja našim pravima, prodaje ih, odlučuje kako će ih raspodijeliti, određuje pravila ponašanja za nas… A nema apsolutno nikakav ekonomski rizik”.

Kakav debakl...