Afrički kup nacija: Domaćin favorit, ali Gen Z protestira! Super Orlovi traže iskupljenje, Faraon svoj najvažniji trofej!

MAROKO – DOMAĆIN I FAVORIT. UZ PROTEST GENERACIJE Z 212!

Natjecanje je tako prebačeno u Maroko koji je dosad prvi i posljednji put domaćin AKN-a bio 1988. godine. Drugi naslov tada je osvojio Kamerun, Roger Milla bio je najbolji igrač turnira, a finale je odlučeno udarcima s bijele točke kad je u devetoj seriji ključan bio promašaj Alžirca Belloumija, odnosno pogodak Eguavoena. Jer sigurno postoje oni koje i to zanima.

A zanimat će mnoge i da nisu baš svi u Maroku oduševljeni što je njihova zemlja domaćin AKN-a. Naime, u nekoliko se gradova opako protestiralo, a predvodnici su bili ‘klinci’ koji sebe nazivaju Gen Z 212. Njih smeta što država izdvaja ogroman novac za ovogodišnji AKN te suorganizaciju SP-a 2030. godine (Španjolska – Portugal – Maroko). Usprkos njihovim željama da se novac preusmjeri prema zdravstvenim ustanovama i školama, predsjednik Afričke nogometne konfederacije ranije ove godine potvrdio je kako će se natjecanje održati u Maroku te da novih promjena više neće biti.

A to je za reprezentaciju Maroka odlično, jer ne samo da su favoriti natjecanja, već igraju i na domaćem terenu. S njihovom kvalitetom su se upoznali i Vatreni na SP-u 2022., ali Hakimi i ostatak društva morali su se zadovoljiti četvrtim mjestom. Bono će onaj spektakularan pogodak Mislava Oršića pamtiti do kraja života...

Inače, kapetan Maroka Achraf Hakimi je ‘out’ još od utakmice Lige prvaka svojeg PSG-a protiv Bayerna (1-2) kad je u suzama, na svoj 27. rođendan, iznesen s terena. Diazov start bio je surov, drzak i pogibeljan, Kolumbijac je s leđa ‘ušao’ u zglob ponajboljeg desnog beka na svijetu te je pravo čudo da kost nije puknula već na terenu. Na svu sreću, početkom studenog ipak je došla vijest kako će Hakimi biti u punom pogonu za šest tjedana, što znači da će za AKN ipak biti spreman. Premda postoji mogućnost da ipak preskoči utakmicu protiv Komora...

AKN će ujedno biti i prvo veliko reprezentativno natjecanje za veznjaka Real Madrida Brahima Diaza koji je 2024. godine promijenio zastavu pod kojom nastupa, dok se od nositelja nameću još Saibari, Amrabat, Aguerd, Nazraoui, El Khannouss, Bono... Da, Maroko je definitivno 'big deal'!

SALAH I OSIMHEN – POVRIJEĐENI I POSRAMLJENI

Od ostalih konkurenata svakako treba izdvojiti Egipat i Nigeriju. I njihove zvijezde Mohameda Salaha te Victora Osimhena. Dok povrijeđeni Salah proživljava težak period u klubu jer ga Arne Slot ‘ne vidi’ u početnoj postavi Liverpoola, što je možda i uzrok ovosezonskih rezultata Redsa, Victor Osimhen igra jako dobro u dresu Galatasaraya, ali je zato sa svojim Super Orlovima na nevjerojatan način ostao bez plasmana na Svjetsko prvenstvo. I kao najskuplji afrički nogometaš sada pomalo posramljeno gleda na AKN kao veliko iskupljenje.

Super Orlovi su uvijek bili, a i uvijek će biti favoriti AKN-a. Osvojili su ga triput, pet puta bili su drugi, osam puta treći. Posljednje zlato osvojili su 2013. godine kad su s 1-0 bili bolji od Burkine Faso, dok su na posljednjem natjecanju, onom iz 2023. godine u Obali Bjelokosti, ostali za koračić kratki nakon što ih je domaćin u finalu svladao s 2-1. Haller je prvo u polufinalu zabio jedini pogodak na utakmici protiv DR Konga, da bi onda u 83. minuti protiv Nigerije u finalu postavio konačnih 2-1. Podsjetimo, naslov prvaka Afrike 2023. godine osvojio je i Hajdukov lijevi bek Ismaël Diallo, ali na cijelom turniru nije odigrao ni minutu. Šteta.

Što se tiče Egipta, oni su zadnji naslov AKN-a osvojili 2010. godine, a tada su turnir života odigrali prvi strijelac Gedo (5), najbolji igrač Ahmed Hassan (rekorder po broju nastupa 184/33)), dok je na golu briljirao Essam El Hadary, jedan od onih vratara koje – poput Meksikanca Ochoe – imamo osjećaj da gledamo samo i isključivo u nacionalnom dresu.

Salah, primjerice, nije taj, njega primarno povezujemo uz Liverpool, a iako je Egiptu zaista dao puno (107/61), njegovo najveće ostvarenje ostaje što je svoju zemlju odveo na SP 2018 te nadolazeće SP 2026. Ako bi ‘između’ ugurao i jedan Afrički kup nacija, tada stvarno ne bi bilo čudno da dobije kip kakvog nijedan sportaš prije njega nije dobio u Egiptu.

Osimhen? Rasni strijelac, ali i ‘diva’. Što De Laurentiis u Napoliju nije htio trpjeti. I zato je danas Nigerijac u Turskoj. Ima u reprezentaciji sjajne suigrače, ali i – kako bi rekli Englezi – svojevrsni chip on his shoulder, što znači da mu uvijek malo nedostaje da eksplodira, potuče se i da svu tu nervozu prenosi na sve ljude oko sebe.

Nadamo se ne i na Salima Fagu Lawala, krilnog napadača Istre 1961 koji je pozvan na Afrički Kup Nacija da predstavlja svoju zemlju. Velika je to čast za 22-godišnjeg brzanca, ali i za cijelu Istru 1961, jer imati reprezentativca zemlje koja broji oko 250 milijuna stanovnika i gdje je nogomet sport broj jedan, dva, tri i tako do 10 je nevjerojatno. I na tome mu se mora skinuti kapa! Inače, Lawal je jedan od petorice igrača koji bi u Maroku mogli debitirati za Super Orlove na velikom natjecanju, a tu su još Tochukwu Nnadi (22, Zulte Waregem, zadnji vezni), Usman Mohammed (31, Ironi Tiberias, prednji vezni), Ebenezer Akinsanmiro (21, Pisa, središnji vezni) te Ryan Alebiosu (23, Blackburn, desni bek).

NAŠI I VAŠI

Što se tiče igrača iz HNL-a, Salim Fago Lawal (22) iz Istre 1961 igrat će za Nigeriju, Dinamov dvojac Ismaëla Bennacera i Monsefa Bakrara gledat ćemo u dresu Alžira, dok će Benin imati dva igrača Kustošije u svojim redovima - Razacka Rachidoua i Rodolfa Aloka.

Spomenimo i da Alžir vodi Vladimir Petković, Sarajlija sa švicarskom putovnicom, a on je ujedno i uvjerljivo najveće trenersko ime na ovogodišnjem izdanju Afričkog kupa nacija.

WUNDERKINDI NA KOJE TREBA OBRATITI PAŽNJU

I dok se o Salahu, Osimhenu, Hakimiju i ostalim megazvijezdama sve zna, ovaj Afrički kup nacija bit će prepun mladih talenata koji ne smiju proći ispod radara.

Na vrhu liste je prezime Diomande, a hoćete li biti fokusirani na stopera Ousmanea (22, Sporting, Obala Bjelokosti) ili pak krilnog napadača Yana (19, RB Leipzig, Obala Bjelokosti) ostaje na svakome pojedinačno.

Yan igra na poziciji lijevog krila, Nijemci su ga ljetos doveli za 20 milijuna eura iz Leganesa, a već sada ga na radaru imaju – Barcelona, Real Madrid, Atletico, Bayern, Arsenal, Liverpool, Chelsea i Manchester City! Ukratko - svi! Nedavno je oduševio u ogledu protiv Eintracht Frankfurta kad je zabio trogodak u 6-0 pobjedi, a osim po brzini, ističe se i po nevjerojatnom driblingu.

Nadalje, tu je i Ousmanea, ipak nešto manje poznatiji. Zasad. Kao od stijene odvaljenog stopera Sportinga su ljetos htjeli dovesti PSG i Juventus, ali kako ga je portugalski velikan prije dvije i pol godine doveo za 14,5 milijuna eura iz Midtjyllanda, njihovi odštetni zahtjevi ipak su bili previše za zainteresirane. A spominjalo se oko 50 milijuna eura...

Nadalje, tu je i Noah Sadiki, danas igrač Sunderlanda, a prošle sezone suigrač Franje Ivanovića u Union SG-u. Rođen je u Bruxellesu, nogometno je odrastao u Anderlechtu, a iako je prošao kroz sve mlađe uzraste Belgije, on je ipak odlučio nastupati za svoj DR Kongo. Ove sezone je za Sunderland započeo svih 16 utakmica u prvoj postavi, igra na mjestu središnjeg veznjaka te je dojam da bi bez problema mogao istrčati dvaput po 90 minuta. Nešto poput Brozovića u svojim najboljim godinama. Već sad ga prate United i Chelsea, što znači da Crna mačka – neće biti još dugo.

Ove sezone s Karlom Leticom u Lausanneu, kao posuđeni igrač Red Bull Salzburga, igra 20-godišnji Malijac Gaoussou Diakité, a neke njegove ovosezonske predstave ostavile su bez daha. Već sada je jasno kako ga Švicarci neće otkupiti, odnosno da na to Austrijanci neće pristati. Razlog? Već su im se javili neki puno ‘veći’ klubovi! Ako Diakité bude samo nastavio kao s igrama u klubu, možda baš on bude ono ‘tajno oružje’ s kojim će Mali iznenaditi u skupini sa Zambijom, Marokom i Komorijem. Ako bi njihov prolazak uopće bilo ‘iznenađenje’.

Za kraj, spomenimo i jednog koji nije nikakvo ‘otkriće’, ali je zato iznimno mlad i talentiran, a to je PSG-ov Ibrahim Mbaye (17). Ovaj krilni napadač ove sezone ima 20 nastupa za prvu momčad Parižana, što jasno govori kakvo mišljenje o njemu ima Luis Enrique. Senegalac je u posljednje dvije utakmice u Ligue 1 bio je sjajan, prvo je zabio protiv Rennesa kući(5-0), da bi onda u gostujućoj pobjedi protiv Metza (3-2) upisao dvije asistencije. Niste sigurni treba li ga imati pod povećalom? Uzmite nas za riječ – treba.

ZA KRAJ – ONO NAJOSNOVNIJE

Afrički Kup Nacija počinje 21. prosinca, a završava 18. siječnja. Finale će se odigrati na Stadionu Prince Moulay Abdellah u Rabatu koji je otvoren prije svega tri mjeseca. Njegov kapacitet je 69.500 sjedećih mjesta, a izgradnja je koštala 75 milijuna dolara. Prvotna ideja je bila da se stadion izgradi za osam mjeseci, ali je na kraju izgradnja potrajala oko dvije godine. Maroko će na njemu odigrati sve svoje utakmice na ovom turniru.

Zanimljivo, Tangier Grand sa 75.000 sjedećih mjesta ostaje najveći stadion u Maroku, s tim da je prije renovacije 2018. stadion brojao tek 45.000 sjedećih mjesta. Najmanji stadion na ovogodišnjem AKN-u bit će Al Medina (18.000), a na njemu će se odigrati tri utakmice grupne faze te jedan ogled osmine finala koji bi u teoriji mogao biti između Kameruna i Južnoafričke Republike.

Službena lopta turnira je Pumina ITRI koja je – barem s vizualne strane – pun pogodak, dok tek treba vidjeti kakva će biti igrivost s njom. I Jabulani je izgledao lijepo, ali nikome nije ostao u dobrom sjećanju.

Što se tiče ždrijeba, ukupno se na završni turnir plasiralo 24 zemalja, a u drugi krug idu prva i druga reprezentacija iz svake skupine te šest od osam najboljih trećeplasiranih reprezentacija. Najviše uzastopnih pojavljivanja na Afričkom Kupu Nacija ima Tunis (17), najviše naslova ima Egipat (7), a nositelj TV prava u Hrvatskoj je Sport Klub.

Prvenstvo otvaraju Maroko i Komori utakmicom koja je na rasporedu u nedjelju s početkom u 20 sati.