A sada – Lille!

Jedan od najboljih filmova ikada snimljenih, Iskupljenje u Shawshanku, prepun je scena koje se teško mogu zaboraviti. Čak i ako ste samo jednom pogledali film, sigurni smo da neke stvari imate u glavi kao da je jučer bio na TV-u. Ako ste ga pak pogledali par puta, što remek djelo Franka Darabonta sigurno zaslužuje, onda pamtite malo više toga. Vjerojatno ponešto možete i citirati, ali isto tako sigurno postoje neke genijalnosti koje su vam promakle.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

U jednom od razgovora Redd (Morgan Freeman) objašnjava Andyju (Tim Robbinson) kako su zatvorski zidovi čudni - prvo ih mrziš, a onda s vremenom kao da ih zavoliš. Govorio je Redd kako je nada - naročito u zatvoru, gdje si limitiran u svakom pogledu - jako opasna i da ona može izluditi čovjeka. No, pred sam kraja filma, stigao je odgovor Andyja. U pismu, ispod crnog kamena koji nije imao nikakvog razloga biti na onom polju gdje je poslao Redda. Nada je, napisao je Andy, možda najbolja stvar, a na kraju se pokazalo da on, koji je vjerovao u slobodu koja mu nikada nije ni trebala biti oduzeta, itekako zna što priča.

Golijada izostala, ali Rijeka je opet bila 'svoja'. Pašalić iz kornera, zagrijavanje za Lille - uspješno!

Jakirović:"Lille? Novac ne igra ulogu", Labrović: "Ne znam da odlazim", Pašalić: "Treniram za čudesne golove"

U Rijeci se mnogi nadaju da Lille, iako je najteži mogući protivnik koji se mogao izvući u playoffu, ipak nije nepremostiva prepreka. Uostalom, momčad s Kvarnera je unazad pet, šest ili sedam godina pobjeđivala Lyon, Feyenoord, Milan, Stuttgart, Kopenhagen… Istina, puno se toga promijenilo, ali mentalitet pobjednika i dalje je prisutan. Lille je neosporni favorit, nije potrebno biti preveliki nogometni znalac da se dođe do takvog zaključka, ali nakon svega onoga što smo vidjeli od Rijeke ove sezone – izuzev, naravno, Jadranskog debija – ne možemo nazvati ludim onog koji će reći da Rijeka može do grupne faze Konferencijske lige.

Lille je ovog ljeta ostao bez dva ponajbolja igrača. Weah je transferiran u Juventus za 11.3 milijuna eura, Bamba je kao slobodan igrač preselio u Celtu, ali i dalje je glavno pitanje svih navijača hoće li uspjeti zadržati onog uvjerljivo najboljeg. Igrač je to kojeg u Tottenhamu vide kao zamjenu za Kanea i koji nije poput mnogih uskočio u vlak koji ovog ljeta neprestano vozi na relaciji Europa - Saudijska Arabija. A imao je, pišu Francuzi, kartu koja mu je u Al-Hilalu osiguravala 12 milijuna eura godišnje. No, on ju je poderao i odlučio ostati. Baš kao što je Redd, kad je shvatio da mu je bolje biti u zatvoru s prijateljima nego na slobodi okružen strancima, prilikom razgovora s komisijom koja dodjeljuje prijevremeni otpust odlučio ponoviti isto ono što je rekao 10 godina ranije kad ga je komisija odbila.

ODAKLE DOLAZI NAJVEĆA OPASNOST

Jonathana Davida (23) zaista nije potrebno pretjerano predstavljati. Sjajni Kanađanin, kojeg Transfermarkt vrednuje na 60 milijuna eura i koji je prošle sezone s 24 postignuta pogotka bio treći najbolji strijelac Ligue 1 iza Lacazettea (Lyon, 27) i Mbappéa (PSG, 29), definitivno spada među sam vrh kad se priča o najboljim mladim napadačima svijeta.

U siječnju 2018., devet dana nakon što je proslavio svoj 18. rođendan, David je iz Ottawe stigao u Gent gdje je nogometno školovan. Samo dvije i pol godine zadržao se u Belgiji, a onda je za 27 milijuna eura, što je uvjerljivo najveći izlazni transfer u povijesti kluba, preselio u Lille. David nije čista devetka, odnosno klasični igrač 16-erca, već jedan od onih koji voli sudjelovati u izgradnji napada te rado doda i onda kad bi se od njega očekuje da puca. No, on je svejedno dosad postigao ukupno 120 pogodaka u karijeri (Gent, Lille, reprezentacija Kanade) što najbolje opisuje koliko je opasan. Svi znamo da Levy nije netko tko tek tako stavlja novac na stol, ali čim je on za ovog talentiranog napadača spreman izdvojiti onoliko koliko Lille traži (Francuzi bi navodno pristali na 60 milijuna eura), jasno je kako u njemu ‘ima nešto posebno’.

No, nije Lille samo David, ima tu i mnoštvo drugih iznimno kvalitetnih igrača. Svakako se mora spomenuti Angel Gomes, koji je prošao školu Manchester Uniteda i koji je u Francusku preselio sa svega 20 godina. On igra na poziciji središnjeg veznjaka, iznimno je okretan, s niskim težištem, a jednako kvalitetno može odigrati kao osmica i kao desetka. Inače, na ovogodišnjem Euru U21, koje je Engleska osvojila, Gomes je bio standardan prvotimac. Propustio je samo jednu utakmicu, onu praktički nevažnu, s kojom je Engleska zatvorila grupni dio natjecanja pobjedom protiv Njemačke (2-0) kad su već izborili plasman u drugu fazu natjecanja. Gomes, osim Engleske, može igrati još i za Portugal i Angolu, ali dojam je da je samo pitanje vremena kad će postati standardan član Tri lava.

Od zvijezda u usponu u redovima protivnika Rijeke ističu se 21-godišnji vratar Lucas Chevalier, 17-godišnji stoper Leny Yoro i 19-godišnji središnji veznjak Carlos Baleba koji je navodno blizu transfera u Brighton. Oni u njemu vide zamjenu za Moisesa Caiceda, odnedavno najskupjeg ulaznog transfera nekog kluba iz Premier lige što dovoljno jasno govori o kakvom se potencijalu radi..

Lilleova budućnost je svakako neupitna, a kad bi svi ovi megatalenti ostali na okupu još par godina, ne bi bilo nimalo nerealno da se ponovi uspjeh iz sezone 20./21. kad su osvojili svoj posljednji (ukupno četvrti) naslov prvaka Francuske.

Klub sa samog sjevera Francuske je već godinama znan kao tvornica talentiranih igrača i mjesto gdje se posebna poznornost daje skautingu. Uostalom, dovoljno je samo pogledati njihove najveće izlazne transfere te sve one igrače koje su oni prvi prepoznali. A onda još nadogradili i potom preprodali. Zapravo, Lille radi sve ono što bi Rijeka htjela raditi. Naravno, nije isto djelovati u Francuskoj i Hrvatskoj, ali razmišljanja o strategiji su prilično slična.

Kad pogledate postavu najboljih igrača koji su unazad 10 godina ostvarili velike izlazne transfere iz Lillea, nimalo ne sumnjamo da bi se ta ista momčad borila za najveće domete. Ne samo u Francuskoj, već i u Europi. I to bez imalo precjenjivanja. Uostalom, procijenite sami:

Na spomenutim igračima Lille je uprihodio 379.7 milijuna eura na ime odštete, a kad se oduzme 87.2 milijuna eura koliko su potrošili na njihovo dovođenje, dolazimo do toga da su – i to samo na onim najboljima – profitirali nestvarnih 292.5 milijuna eura! A gdje su još Thiago Mendes, Boubakary Soumaré, Renato Sanches, Jonathan Ikoné, Kévin Malcuit, Divock Origi, Adama Traoré...

Trener Lilla je već nešto više od godinu dana portugalski strateg Paulo Fonseca (50). Prije nego što je preselio na sjever Francuske, vodio je Romu, Šahtar, Bragu, Pacos Ferreiru, Porto i Deportivo Aves, a prvi trenerski posao dobio je s 36 godina u portugalskom niželigašu CD Pinhalnovense. Fonseca, zanimljivo, nema iza sebe veliku igračku karijeru, ali se ipak može pohvaliti s 25 nastupa u elitnom razredu portugalskog nogometa kad je bio član Estrela Amadore. Izuzev toga, uglavnom je za kruh zarađivao igrajući po drugoligaškim i trećeligaškim travnjacima…

ZANIMLJIVOSTI

Lille se nalazi tik uz belgijsku granicu, a za pripojenje Francuskoj najzaslužniji je Luj XIV, poznatiji kao Kralj Sunce (“Država, to sam ja). Grad je poznat po tekstilnoj industriji te po tome da je najvažnije europsko željezničko čvorište, a zanimljivo je da je 2004. godine, zajedno s talijanskom Genovom, bio izabran za prijestolnicu kulture. Baš kao Rijeka 202. godine.

Od znamenitosti se ističu katedralna crkva i Muzej suvremene umjetnosti, dok je srce grada glavni trg koji je dobio ime po najpoznatijem i najvažnijem čovjeku koji je Lille zvao svojim rodnim gradom, Charlesom de Gaulleom.

Stadion Pierre-Mauroy, na kojem Lille igra svoje domaće utakmice, star je tek 11 godina. Prvotno je nazvan Grand Stade Lille Métropole, ali je kasnije preimenovan u čast bivšem gradonačelniku i premijeru. Izgradnja je koštala 324 milijuna eura, ima pomični krov, a osim nogometa, na stadionu su se igrale brojne košarkaške i teniske utakmice (Hrvatska je tu osvojila Davis Cup!). Stadion broji 50.186 sjedećih mjesta, a najveća posjeta zabilježena je kad je u goste Lilleu stigao PSG (49.712).

Spomenimo i kako su u Lilleu dosad igrala četvorica hrvatskih nogometaša, s tim da je uvjerljivo najveći trag ostavio Boro Primorac (1983. – 1986., 120 nastupa), današnji šef škole nogometa Hajduka. Osim Primorca, za Lille su igrali još Marko Marić, današnja desna ruka Darija Šimića u Dinamu (2007. – 2010., šest nastupa), Domagoj Bradarić (2019. – 2022., 77 nastupa) te Ivo Grbić (2021. – 2022., 29 nastupa).

DAJTE LILLE DA SE IGRAMO

Prije početka utakmice Rijeka – B36 Torshavn se na istočnoj tribini rujevičkog stadiona pojavio transparent ‘Dajte Lille da se igramo’. Doduše, transparent je bio dvosmislen, ali jednako tako prilično lako shvatljiv svima. Momčad s Kvarnera rutinski je odradila posao protiv Farana, s tim da su gosti bolje od očekivanog parirali Jakirovićem izabranicima. Na kraju, 2-0 je bilo sasvim dovoljno, iako je Ivanović na kraju utakmice propustio veliku priliku s kojom je slavlje moglo biti još uvjerljivije.

Rijeku ovog vikenda (nedjelja, 18 sati) očekuje utakmica protiv Lokomotive, dok onda sljedećeg četvrtka u Francuskoj (19 sati) igraju prvu od dvaju ‘utakmica sezone’. Neće biti nikakva tragedija ako Riječani ne prođu u grupnu fazu, ali isto tako neće biti ni ogromna senzacija ako to uspiju. Uostalom, momčad s Kvarnera najviše voli kad ih se unaprijed otpiše. Ako ih Francuzi samo malo podcijene, onda je uistinu sve moguće. Na kraju priče, padali su i veći od Lillea, što ne bi i oni?