A predviđali su mu Zlatnu loptu: Nekoć velika nada Milana u 24. godini otišla u – Drugu marokansku ligu!

Bilo je to ljeto 2012. godine. Godinu dana ranije Milan je na krilima Ibrahimovića, Pata i Thiaga Silve osvojio svoj 18. naslov prvaka Italije, da bi nakon toga uslijedila višegodišnja dominacija Juventusa kojoj se nije nazirao kraj. Kad je Ibrahimović u ljeto 2011. otišao put Barcelone, Milan je polako krenuo ići silaznom putanjom. Mislili su, doći će neki novi klinci, Milan u omladinskom pogonu ima veliki broj igrača s kojima je uspjeh praktički zagarantiran. Velike nade polagale su se u Marca Fossatija, igrača koji je otet gradskom rivalu Interu za četiri milijuna eura, bio je tu De Sciglio, zatim 'kranjski Messi' Uroš Palibrk, Stephan El Shaarawy, Byan Cristante… Ipak, nitko od njih nije tako mlad bio slavan i oko nikog se nije radila medijska hajka kao oko Hachima Mastoura, ofenzivnog veznjaka marokanskog podrijetla kojem su tepali da će biti bolji od Kake. Da, Kake. Ni više, ni manje…

Konačni ishod svima je znan. Mastour ni izbliza nije ostvario ono što se od njega očekivalo te se s vremenom ispostavilo da je on ništa više od Youtube senzacije. A toga tada nije bilo na pretek…

Za prvu momčad Milana nikad nije debitirao, a nije se nije se proslavio ni na posudbama u Malagi i PEC Zwolleu pa je onda 2018. godine kao slobodan igrač napustio klub. Okušao se kasnije u PAS Lamiji, Reggini i Capriju, ali sve te avanture bile su baš to – avanture. Nigdje se nije nametnuo, nigdje nije pokazao da je nešto više od internet senzacije. Nigdje nije, čak ni nagovijestio, da bi mogao ostvariti veliku karijeru. Mastour je bio, i ostao, vilinski prah…

Posljednjih godinu dana Mastour je bio slobodan igrač. Kucao je na mnoga vrata, ali… Ništa. Na kraju, odučio se na potez očajnika. Zvuči grubo, ali tako je. Uostalom, kako drugačije okarakterizirati njegov prelazak u marokanskog drugoligaša Renaissance Zemamra.

A ime tog kluba je baš indikativno, zar ne?

Mastour je s novim klubom potpisao jednogodišnji ugovor, a njemu je, iako ima svega 24 godine, potrebna nogometna renesansa. Mnogi su ga otpisali, ali on se ne predaje.

No, što ako ne uspije? Što ako se renesansa ne dogodi? Što onda? Vjerojatno ništa, vjerojatno će to značiti i kraj karijere. Na kraju, i da se to dogodi, moći će reći da je igrao za mladu reprezentaciju Italije, da je debitirao za Maroko, da je nosio dres Milana i da je za njega bila plaćena višemilijunska odšteta. Doduše, oni koji s njegovim likom i djelom ne budu otprije upoznati mu gotovo pa sigurno neće vjerovati, ali on neće lagati. Već sad je ostvario puno, mnogo više od jednog prosječnog nogometaša, što je zapravo ispravna usporedba jer on više od toga, jednog prosječnog igrača, zapravo ni nije.