"A kaj ako to napravimo?"

Na sceni su se izmijenili mnogi – od Cannavara do raznih imena koja se spominju kao kandidati za novog sportskog direktora ili trenera. Zajecovi i Maneničini ljudi gledaju se ispod oka, a svaki dan javnost dobije neko novo ime. Čisto da se zabavlja malo. Čak su i stare Twitter objave bivšeg predstojnika ureda, a aktualnog direktora komunikacija postale dio ovog cirkusa. No, unutar svlačionice vlada drugačiji ton. Tamo se ne priča o prošlosti, nego o suboti i utakmici protiv Osijeka.
"A kaj ako to napravimo?" – pitanje koje se ponavlja poput mantre među igračima. Doza optimizma provlači se kroz razgovore sa senatorima, onima koji su prošli sve i svašta u plavom dresu. Iako im se kosa diže na glavi od samog spomena na taj nadimak.
Iako ih je većina prekrižila, u svlačionici  vjeruju da još uvijek mogu ispraviti krive Drine i u ovih osam utakmica do kraja prvenstva napraviti - čudo. Jer, zaista bi bilo čudo da Dinamo u ovakvoj situtaciji stigne od obrane naslova prvaka.
Razlozi za nadu? Nabrajaju ih poput molitve: nije samo jedan klub ispred njih nego dva; raspored nije tako loš; možda još ima dinamita u njihovim nogama. Je li to lažni optimizam ili stav izgrađen godinama dominacije u HNL-u? Vidjet ćemo već u subotu protiv Osijeka. Navijači znaju jedno – nada umire posljednja.
Fabio Cannavaro? On je već prošlost. Otišao je u Italiju ostavivši za sobom -8, ali i respekt svlačionice. Nema ogorčenih riječi na njegov račun – tek zaključak:

"Krivi čovjek, krivo vrijeme i krivi klub."

Nije Mister shvatio da Dinamo nema vremena za eksperimentiranje s idejama i sustavima; ovdje se rezultat traži odmah. Njegov koncept visokog presinga i izlaska iz bloka možda je ambiciozan, ali nije bio prilagođen realnosti. I tu je Marko Marić pao na ispitu jer je bar on imao dovoljno iskustva da mu pojasni kako neće imati vremena za svoje neke ideje i koncept već da će se morati prilagoditi. No, najbitnije je bilo ime koje Marić dovodi na klupu, a možda još i više  da se makne Nenad Bjelica i njegova nezgodna pitanja o imenima s kojima se puni svlačionica... Vrag je, eto, u detaljima.

Dinamu sada treba trener koji razumije psihologiju i zna kako upravljati egom igrača. Netko tko će znati balansirati između zahtjeva rezultata i specifične dinamike svlačionice. Cannavaro možda ima karizmu Zlatne lopte, ali ona malo vrijedi kad iz kopački uskočite u cipele trenera.
A kada smo kod toga, posebno su u Maksimiru bili impresionirani činjenicom kako u niti jednom trenutku od bivšeg trenera nisu osjetili da im se obraća s nekim uzvišenim stavom u kontekstu svojih igrački uspjeha na kojima je izgradio ime.
I zanimljiv je bio taj odnos između njega i Petkovića za koji smo čuli kako je bio pun obostranog respekta. Potpuno u suprotnosti s onim što se moglo iščitati iz raznih napisa - Cannavaro i Petković su odlično funkcionirali i imali su zdrav odnos. Gdje je on pošao stranputicom, ako je uopće pošao - znaju tek njih dvojica.

Kako bilo, dok svlačionica Maksimira vjeruje u čudo, navijači znaju jedno – nada umire posljednja. Subota i Osijek pokazat će na čemu se temelji taj optimizam.