INTERVJU - Borna Kapusta: "Obožavam igru Miloša Teodosića, a mislim da nisam prekasno napravio igrački iskorak"
Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 20.02.23. | 13:00
MVP Kupa Kremišimira Ćosića i ponajbolji igrač Cibone otkrio je za Germanijak kako je došao u Ciboni, je li prekasno napravio igrački i iskorak i kakav odnos ima sa Sesarom
„Čestitam Kapusti na 15 asistencija, ako netko ima toliki broj dodavanja to je fantastično. Želim mu da nastavi u tom stilu”, pohvalio je playmakera Cibone jedan od ponajboljih europskih trenera ikada – Željko Obradović. Pa iako se još radilo o samom početku sezone, a Partizan, sasim očekivano, čvrgnuo Cibonu sa 105:81, te riječi su imale odjek. Ne hvali popularni Žoc baš često.
Ali i on je vidio da mu taj, pa ne baš sportski građeni playmaker zagorčava život. Ili je to bar radio u početnih deset minuta utakmice u Draženovom domu kada je kažnjavao iskakanje Partizanovih igrača, tjerao ih na preuzimanje i kažnjavao asistencijama svako kašnjenje u defenzivi. Usput je i držao Ciboni glavu iznad vode nakon uvodnih deset minuta.
Završio je tu utakmicu s čak 15 asistencija, Obradovićevom pohvalom i puno znatiželjnih pogleda koji su s nestrpljenjem čekali da saznaju može li dečko iz Korprivnice koji već godinama igra kao da hakla na obližnjem igralištu, preslikati tu igru i na veću razinu od Gorice, u kojoj je proveo veći dio seniorske karijere.
Ako je i bilo onih koji mu nisu i dalje vjerovali – nova potvrda stigla je u finalu Kupa u kojemu je Kapusta s 27 poena, osam asista i šest skokova i pregršt nevjerojatnih minijatura, odveo Cibonu do obrane naslova Kupa Krešimira Ćosića.
Nakon što je godinama u Gorici oduševljavao svojom kreativnošću na playmakerskoj poziciji, svojim „beskonačnim“ rasponom dodavanja i rješenjima u napadu - sada je u to konačno uvjerio i širu javnost. Kapusta je igrač zbog kojeg se plaćaju ulaznice.
Na početku razgovora pitamo 26-godišnjaka je li imao kakav posebni motiv u finalu Kupa u kojemu je osvojio svoj prvi seniorski trofej?
„Ne mogu reći da sam imao nekakav posebni motiv, osim toga da je to bilo moje prvo finale, a sam sebi sam stavio cilj još prije sezone da želim s Cibonom osvojiti trofej“.
Imate li dojam da ste malo predugo čekali na tako nešto, na potvrdu svoje vrijednosti?
„Iskreno, ne razmišljam puno o tome. Bitno da se konačno dogodilo i, naravno, da ne ostane samo na ovom jednom trofeju“.
S kakvim ste razmišljanjem ušali u tu utakmicu?
„Ušao sam u utakmicu kao i u svaku drugu – bila je velika želja za pobjedom u cijeloj momčadi i mislim da se to odrazilo i na situaciju parketu“.
Kako si ti doživio incident na kraju utakmice oko time-outa Sesara? Jeste li tome pridali kakvu posebnu pažnju?
„Ne bih htio to posebno komentirati jer nisam baš bio ni upućen, više sam slavio sa suigračima na klupi“.
Vratimo se malo na početak sezone, kada je bilo dosta neizvjesno hoće li Cibona uopće postojati. Kako to da si ipak odlučio doći Pod Toranj? Je li Sesar tu odigrao ključnu ulogu?
„Bilo je cijelo ljeto razgovora o tome da dođem u Cibonu, ali nije se znalo sto će biti s klubom. Imao sam i drugih opcija, ali na kraju sam odlučio ipak za Cibonu, mislim da je to bilo najbolje za mene s igračke strane naravno i to što je Sesar postao glavni trener“.
Znamo kakvu je Sesar imao karijeru, a kakav je kao trener? Što traži od tebe i koji njegov savjet ti je najviše pomogao?
„Pa uglavnom traži od mene da igram i razmišljam glavom na terenu i da na taj način vodim i momčad“.
Koliko može ova Cibona?
„Osvajanjem Kupa smo pokazali da možemo jako puno. Sada samo tako moramo nastaviti i u prvenstvu i u ABA ligi pa ćemo vidjeti gdje će nas to odvesti na kraju i što ćemo još uspjeti osvojiti na koncu sezone“.
Iako već godinama igrate košarku na ovaj način, tek sada je šira javnost shvatila kakva je vaša košarka. Smatrate li da ste možda koju godinu zakasnili s ovakvim iskorakom ili mislite da možete poput, recimo, Simona izgraditi inozemnu karijeru?
„Ne zamaram se time - mislim da svako ima svoj košarkaški put. Moj je malo teži, ali isto tako mislim da nije kasno za ništa i da dalje sve ovisi o meni i kakvu ću karijeru imati“.
Što ste dobili od ove sezone igranja u Ciboni, što je sve donijelo igranje u zgusnutom rasporedu? Kako je igrati ABA ligu?
„Pa sigurno da ću nakon ovakve sezone sigurno imati puno više iskustva, ali i samopouzdanja jer sam napokon stigao na tu razinu više i pokazao da mogu i ovdje igrati svoju igru“.
Način na koji Borna Kapusta igra košarku ne može se naučiti, to je igra koja razbija trenerske šablone. No, možete li nam malo približiti vaše shvaćanje košarke? Što prvo gledate na terenu, kako razmišljate nakon postavljenog picka?
„Teško mi je odgovoriti na to i to opisati. Jednostavno, igram tako oduvijek. Volim u napadu čitati igru i igrati glavom i na taj način, uostalom, i rješavam situacije. Nakon picka uvijek prvo tražim svog centra i gledam je li slobodan pa onda sve ostalo“.
Dojam je da nema te obrane koje vas može sasvim neutralizirati, ali sigurno postoji nešto što vam ne odgovara kada vas se pokušava obraniti? Je li vam protiv nekog igrača ove sezone bilo baš posebno teško igrati?
„Bilo je zaista jako teških i zathtjevnih utakmica i protivnika, ali ne bih sada mogao izdvojiti baše nekoga posebno. Ono što mogu reći jest da se u ABA ligi igra puno više fizički nego u hrvatskom prvenstvu i to je ta glavna razlika“.
Osim sjajnih asistencija kojima hranite svoje suigrače, imate i određene osobine scorera – u to smo se uvjerili i u finalu Kupa. Pa da vas onda pita – koš ili asistencija, što vam je draže?
„Hah, pa asistencija mi je oduvijek bila draža. Ali to ne znači da ne gledam prema košu, ako mi se otvori pozicija za šut naravno da ću šutirati“.
Od kuda vučete inspiraciju? Imate li nekog igrača kojeg malo pažljivije pratite i upijate njegovu igru ili da vas je „modeliro“ dok ste bili mlađi?
„Oduvijek sam obožavao način na koji igra Miloš Teodosić, njegove asistencije i trice s osam, devet metara su me uvijek oduševljavale – to je pravi playmaker. A i inače više volim gledati ono što se radi u Euroligi i košarkaše koji tamo igraju.“