ZORAN ČUTURA: Turnir republika i pokrajina? Nije baš
Vrijeme Čitanja: 5min | sub. 16.09.17. | 08:44
Slovenija i Srbija igraju u finalu Eurobasketa, a Hrvatska će danas dobiti novog izbornika.
Srbija i Slovenija u finalu! Zvuči kao izvještaj s prvomajskog turnira republika i pokrajina iz 78'. Ove nove generacije ni ne znaju o čemu pričam… Ili kao vic koji se referira na to vrijeme. A nije – na krajnje ozbiljnom Eurobasketu 17' u finalu će igrati Srbija i Slovenija. Pa, bravo susjedi! Ključ ulaska u finale je bilo održavanje momčadi na okupu i igranje obrane kroz turnir, a to Hrvatska ne radi. U tome je – čini mi se – najveća razlika. A za treće mjesto i broncu igrat će Rusi i Španjolci – to će biti oproštaj velike generacije Španjolaca koja je dominirala europskom košarkom posljednjih petnaestak godina. Oproštaj s medaljom ili bez nje? E, to će ovisiti o Shvedu i društvu.
Ma samo mala digresija prije no što nastavim o Eurobasketu – danas će navodno biti tiskovna konferencija na kojoj će navodno biti obznanjeno ime novog hrvatskog izbornika, a to će navodno biti trener Splita Ivica Skelin. Brza reakcija Saveza i struke, nema se što prigovoriti. Predat ću ovaj tekst prije toga, a do zadnje sekunde očekujem i neki 'lažnjak', zato pišem 'navodno'. Nemam ništa protiv. Split je, povremeno, igrao dobru košarku s njim na klupi… Čovjeku treba dati priliku, vremena i kredita, ako je već takvo opredjeljenje Saveza – da sa slijedećom generacijom igrača dolazi i slijedeća izbornička generacija. Samo bih jedno želio saznati – s vremenom, ne treba odmah. Ne kriterij po kojem je Skelin biran, nego kriterij po kojem je biran među trenerima istog ili sličnog statusa i referenci (namjerno neću napisati 'boljeg') – Dario Giergia, Danijel Lutz, Veljko Mršić, Damir Mulaomerović, Slaven Rimac, Danijel Jusup, Ivan Rudež, Vladimir Anzulović, Ante Nazor. Ima ih još. Ako je biran po kriteriju teritorijalne lojalnosti, nazovimo je 'splitskom vezom', a nadam se da nije, to će se pretvoriti u veliki problem. Vjerujte mi.
Ok, natrag na ozbiljnu košarku, na društvo u koje mi ne spadamo. Jeste li primijetili da su se igrala vjerski kompatibilna polufinala, katoličko je bilo ono između Španjolske i Slovenije, a pravoslavno ono između Srbije i Rusije? Goran Dragić se, doduše, nakon utakmice prekrižio, zapravo prekrstio tri puta s tri prsta, pa je tu podjelu malo poremetio. Poljuljao. No, dobro, njegovo pravo je da pokaže tko jest, kuda pripada; očito pripada objema stranama ostavljajući srce na parketu za Sloveniju, a njegujući vjeru otaca i praotaca. Trećoj strani pripada možda i najviše – Amerikancima koji ga masno plaćaju. Sveto trojstvo pripadnosti. 'Moje tijelo možete imati, dušu nikad'. Sigurno to pomisli svaka druga prostitutka. Ne mislim kazati ništa loše, i prostitucija je časno zanimanje… Najstarije poduzetnice… Da mi je, pak, znati što bi se kod nas dogodilo da neki od košarkaša iskaže taj poriv, poriv za javnim iskazivanjem etničko/vjerskog porijekla…
Iskreno - ostao sam u šoku pobjedom Slovenije protiv Španjolske. Zapravo, ne pobjedom, nego načinom na koji su Slovenci pobijedili i konačnom razlikom. Zgodno je to što je Slovenija povijesnom pobjedom bila osigurala prvu medalju u povijesti, čime je postala deseta država (ako Srbiju smatramo sukcesorom medalja one krnje Jugoslavije) koja je osvojila medalju u zadnje 22 godine. Od Atene, posljednje hrvatske košarkaške medalje i silaska s postolja. Pa eto, službeno smo deseti na ovom Eurobasketu, tu negdje očito i spadamo. Tijekom posljednja dva desetljeća. Uoči tekme sam i dalje naivno mislio da su Španjolci u prednosti, čak i na poluvremenu sam mislio (nije dobro previše misliti, to je moj stari problem…) kako utakmica ima sličan scenarij kao i one njihove prethodne, s Turskom i Njemačkom. Lagani zaostatak, igraš svoje, i suparnik puca… Nije išlo. Slovenci su ih pomeli, čak ni 'ponizili' nije prejaka riječ, energijom, trkom čak i po cijenu pogreške i taktikom kojom su napali braću Gasol izvlačivši ih iz reketa. Pa odlična tricaška večer, pa Dončić blizu 'triple doublea', pa Dimec i Čančar s klupe pariraju braći Hernangomez s klupe. Pa Španjolci odustaju, Scariolo radi alibi ni ne pokušavajući išta promijeniti, a Pau Gasol se NBA-ovski smješka cijelu zadnju dionicu. Ma ludnica! Prijatelju Dagu, koji je u Ljubljani sjeo na avion prema Istanbulu odmah poslije četvrtfinala, isplatio se odlazak. Blago njemu. Negdje po Beyogluu je igrao treće poluvrijeme. Vi, čitatelji, za utjehu u trećem poluvremenu probajte izguglati mamu Luke Dončića, upozoren sam na nju. Inače mi ne bi palo na pamet, časna pionirska.
Ono drugo polufinale, sinoćnje, nudilo je sraz dva različita koncepta. Ruski u kojem pojedinac (Shved) čini momčad boljom, i srpski u kojem momčad čini pojedinca (Bogdanović) boljim. Taj sustav Srbije, ta momčad, lako je i prelako imala vrlo ozbiljnu prednost do kraja treće dionice, najviše šesnaest razlike. Marjanović fantastičan, Bogdanović dobar, igrači s klupe daju puni doprinos, obrana je uspjela limitrati Shveda, sve idealno… I onda, ničim izazvani, jednostavno im je ušlo ono što prije nije, Rusi pogode tri trice, uhvate priključak i sve se pretvori u ozbiljnu dramu. Pa se još kod Srbije ozlijedi Jović, jedini pravi 'play', pa Bazarevič krene s niskom petorkom - svi na perimetru - i pravila srpskog sustava više nije bilo moguće ispoštovati. Svaka je lopta u zadnjih pet minuta bila od kapitalnog značaja. Ključne su bile one kad je Shved promašio tricu kod zaostatka 73-75, i one koje je Bogdanović potom pretvorio u tricu i dvicu. Čistim individualnim akcijama, mora se reći, koje je prethodno, kad je zagustilo, promašivao. Iznenadio sam se kad sam vidio Shvedova 33 poena – nije tako izgledalo… Pravi kiler… S pobjedničke strane Bogdanović 24, uz titulu čovjeka odluke, Marjanović 18, šut 7 od 10.
Saša Đorđević je uhvatio ozbiljan kontinuitet – na svakom natjecanju koje je vodio otkako je preuzeo reprezentaciju uveo je Srbiju u 'zonu medalja'. Uz izostanke igrača, upravo je Srbija najviše iskasapljena otkazima i ozljedama, ovo sigurno srebro mirne se duše može nazvati 'čudom'. Ali za nešto više protiv Slovenije će im trebati Jović, u pravom izdanju. Dok ovo pišem, dakle, a Jovićevu ozljedu pokušavaju sanirati - Slovenci mi se čine bližima zlatu.
(Foto: Fiba)
