ZORAN ČUTURA: Sito i rešeto

Svjestan sam da na isteku klupske košarkaške sezone moji tekstovi kao da dolaze iz kompjutera glasnogovornika Cedevite – ne intonacijom nego učestalošću – ali što da se radi kad vuku zanimljive poteze. Evo, sad će nogomet, samo što nije, pa će s košarkom – privremeno – biti gotovo. Po prvi put – eto – u ove naše krajeve za trenera dolazi čovjek iz potpuno drugačijeg miljea, Španjolac Sito (i rešeto) Alonso. Mali eksperiment, za koji ni u Cedeviti ne znaju, kao što ni sam Sito ne može znati, kao što ni bilo tko drugi može znati, kako će funkcionirati. Ono, uđeš u laboratorij, staviš zaštitno odijelo, ogromne naočale i kreneš mućkati sastojke u epruvetama dok ne dobiješ nešto nakon čega možeš uskliknuti 'tata, pa to je koka kolja!', kao što onomad davno uskliknuše u Nadrealistima. Što će uskliknuti u Cedeviti – ostaje nam čuti iduće sezone. Pa onda i one slijedeće. Pa onda i one treće. Ako. No, da, zanimljiv eksperiment, rekoh, po prvi put košarkaški trener u Hrvatskoj neće piti pive i kave s novinarima i ogovarati kolege, po prvi put neće razumjeti što mu skandiraju s tribina, po prvi put neće razumjeti što mu igrači govore na minuti odmora,  po prvi put neće razumjeti što mediji javljaju o njemu i njegovoj momčadi, po prvi put se neće došaptavati sa sucima 'čuj, buraz, a sjećaš se onda kad si mi sudio faul u napadu trideset sekundi do kraja, prije tri… ne, četiri godine', uz lagano tapšanje po gluteusima.

I mene zanima kako će to ići, taj međunarodni brak iz interesa. Košarkaške migracije su do sada išle u suprotnom smjeru… No, to što je Cedevita povukla zanimljiv potez, ne znači automatski kako će biti i uspješan. Neko će vrijeme čuđenje biti obostrano. Ili višestrano. Možda će još tijekom čuđenja biti kupljena kakva jednosmjerna zrakoplovna karta. Sito će po prvi put imati angažman izvan granica Španjolske. Trenerski pedigre mu je korektan, ništa više od toga. Repešin je jači, Spahijin je jači, Perasov je jači, pa i Acin također. Taman u onoj trenerskoj kategoriji koja na poziv stabilnog hrvatskog kluba koji igra Eurocup ne bi rekla 'e, pričekajte još malo, da me ne pozovu iz Eurolige ili da ne dobijem kakvu basnoslovnu ponudu iz Rusije' i držala bi ih na standby, nego bi zanimljivu ponudu – prihvatila. Taman je takav, uz bolnu činjenicu da ga se Barca brzo otarasila i odmah nakon toga s veteranom Pešićem osvojila Kup Kralja. Ako je to nekakva 'kruna karijere', da te pozovu na klupu Barce ili Reala (ako si Španjolac…), Sitova je kruna…štajaznam…kako bih to rekao… Pala mu je s glave i otkotrljala se pod krevet, a on je – jadan – još traži ne znajući gdje je. Ne, ne potcjenjujem, samo objašnjavam okolnosti.

Sa strane Cedevite, vrlo brzo nakon što su najavili igranje u Varaždinu i time počeli proces koji nastavljaju s Alonsom, čini mi se da je ovo  daljnje kidanje veza s bazom. Osjećaju da grad Zagreb ima maćehinski odnos prema njima, osjećaju da su domaće stručne resurse potrošili, osjećaju da su učinili sve što su mogli po pitanju dizanja 'imagea' i privlačenja gledatelja, osjećaju da im Savez ne želi izaći u susret, nisu zadovoljni, i kreću nekim svojim putem kojim još nitko nije krenuo. Kako ono ide, 'the road less travelled' ili čak 'the road not taken', put kojim do sada nitko nije išao (by Robert Frost, za potrebe teksta posudio zč).

Nemam ništa protiv.

U toj me konstrukciji muče samo dvije stvari. Kao prvo – ponovo se prije kraja sezone proširila priča da Zdovc prestaje biti trenerom odmah nakon što semafor pokaže 0:00 na kraju posljednje utakmice finalne serije, i pokazala se točnom. Baš kao što se prošle sezone negdje oko Nove Godine počelo ozbiljno pričati o odlasku Veljka Mršića. Po meni – a imate pravo kazati i da griješim – to je kapitalna pogreška, kapitalan propust za ozbiljan klub kakav Cedevita želi biti. Pa šutite malo, ljudi, ne blebećite u Sport Billyju baš o svemu! A kao drugo – gdje je u toj priči Slaven Rimac? Ako su ga kooptirali kao pomoćnika prvom treneru Zdovcu, a radi se o domaćem, zagrebačkom, čovjeku koji iza sebe ima i sjajan igrački pedigre i osvajanje ABA lige i školicu u Francuskoj, o čovjeku koji se opredijelio za trenerski posao i bio bi logičan nasljednik Zdovca – zašto ne dobije priliku? Ako pravu priliku ne dobije, nitko neće ni znati je li i pravo trenersko rješenje. Prvo za Cedevitu, pa onda i za neki drugi ozbiljan klub. Rimac je, inače, godinu dana stariji od Alonsa, ako niste znali… Da, ima kraći trenerski staž, no igrao je do 38. godine, nije ga imao kada 'natući '. Slutim da će ga Cedevita zadržati u sustavu, možda za onu 'drugu' ili 'prijelaznu' momčad koja će igrati isključivo nacionalno prvenstvo.

A da bi Cedevita ušla u sezonu s dvije momčadi, ona Alonsova bila bi za Europu i regiju, ona Rimčeva za Hrvatsku, mora imati barem dvadeset i pet igrača pod ugovorima. Što znači da će morati uzeti nekolicinu igrača iz ostalih domaćih klubova. Što im neće biti problem, niti će biti skupo… Samo što ih ti 'ostali' baš i neće posebno dodatno zavoljeti zbog toga. Još jedan dokaz kako će krenuti putem potpuno samostalnim, potpuno drugačijim, potpuno individualnim, i neće se imati na koga 'nasloniti', neće se imati ni s kim usporediti, neće imati ni od koga ništa naučiti. Izazovno i zahtjevno. Pogotovo kad im se ovog trenutka već mogu na niz trofeja dodati i Kup i prvenstvo za 19', ono 'ostalo' bi trebalo napraviti pozitivnu razliku u odnosu na prethodnih pet sezona.

Povremeno, nesumnjivo, bit će i mučno. Razbijanje nepovjerenja javnosti, a da bi došli do javnosti trebaju ići i preko predstavnika medija, tu je strašno važan zadatak. Do sada baš nisu bili uspješni – izuzmimo onu epizodu kad su ušli na Final Four Eurocupa, tad su se sigurno osjećali mezimcima iste te javnosti – u probijanju te barijere. E, baš tu, u tom segmentu, sa Sitom će prolaziti kroz sito i rešeto.

(Foto: Pixsell)