ZORAN ČUTURA: Šesto mjesto znači i vraćanje respekta zadarskoj košarci

Košarkaši Zadra završili su regionalnu sezonu porazom u Ljubljani, i ući će u ljetopise da su zauzeli šesto mjesto. Domet koji nije za potcjenjivanje ako se malo vratimo u povijest – u posljednjih devet regionalnih sezona Zadar je samo jednom dohvatio to šesto mjesto, ostali su plasmani bili lošiji. No, dobro, s trenerom Zadrana Aramisom Naglićem sam pokušao zaokružiti dosadašnji dio sezone…

„Mi smo u regionalnu sezonu ušli sa strepnjama oko očuvanja statusa, i utoliko je ovo doista lijep rezultat. Godi saznanje da spadamo u gornji dom kvalitete u toj konkurenciji. A to – rekao bih – ujedno znači i vraćanje respekta prema zadarskoj košarci, koja je posljednjih godina bila opterećena i nešto lošijim rezultatima i financijskim poteškoćama.“

Kad si već spomenuo financije – funkcionira li to sada normalno?

„Funkcionira.“

Kako ti danas, kao trener Zadra, vidiš regionalnu ligu?

„Ima svoju stabilnu poziciju u europskoj košarci. Za nas je to elitno natjecanje jer – nažalost – ne igramo ništa u Europi. A hrvatska liga je kvalitetom daleko ispod regionalne. Liga je uređena na vrhunskoj razini, dvorane odlične, suparnici kvalitetni, s te je strane sve u redu. Možemo diskutirati o protočnosti prema Europi, o samo jednom mjestu u Euroligi za cijelu regiju, to je ono što je – eventualno – sporno.“

Igrao si dugo…

„Do četrdesete.“

Stvarno dugo! Pa se i ne baviš trenerskim poslom dugi niz godina – vjerojatno i za tebe na osobnoj razini ova regionalna sezone znači dosta.

„Da, u trenerski posao sam ušao u poznijim godinama, danas treneri – pogotovo oni koji nisu imali ozbiljne igračke karijere – s 53 godine, koliko ja imam, iza sebe imaju puno duži staž na klupi. U prvom redu sam zadovoljan načinom na koji smo igrali, pa onda i odazivom publike. Mi smo druga najgledanija momčad ABA lige,  bez konkurencije među hrvatskim klubovima.“

Vi ste šesti, Cibona pretposljednja, jedanaesta. S obzirom na to da je Cibona oduvijek 'crvena krpa' za Zadrane, valorizira li se to na kakav način?

„Zadar je sredina u kojoj pobjede vrlo brzo postanu normalne, nešto što se podrazumijeva, pa je ta tvoja teza podložna diskusiji.“

Pa ipak vas je ta Cibona izbacila u polufinalu Kupa igranom baš u Zadru. Pripremili ste ražanj, a zeca nigdje…

„To s ražnjem si dobro rekao…“

Ne da je zec još bio u šumi, nego još nije bio ni doskakutao u blizinu, nije prešao granicu s BiH.

„Nakon serije dobrih utakmica euforija je bila na nenormalnoj razini, pritisak na nama je bio prevelik da bismo ga uspjeli izdržati. Cibona ipak ima iskusnih i kvalitetnih igrača koji utakmice poput te, u koje ulaze kao autsajderi, shvaćaju kao izazov. Odigrali su lagano, bez pritiska, i pošteno su nas dobili. No, s vremenom rane zacjeljuju, nije bilo previše repova.“

Prethodno si spomenuo i domaću ligu, ima li smisla igrati paralelno regionalnu i domaću ligu?

„Ima… samo što bi domaću ligu trebalo smanjiti na deset klubova, koncentrirati kvalitetu koliko se može. Iako sam čuo i suprotna mišljenja, smatram da utakmice koje završavaju s pedeset razlike nemaju smisla, i nitko od njih nema nikakve koristi. Ni oni koji pobjeđuju, ni oni koji gube.“

Evo, slijedi završnica je famozne domaće lige. Ne znam kako bih to tretirao – kao klimaks ili antiklimaks sezone. Pomozi mi ti…

„Spomenuo si riječ 'klimaks' – u svakoj sezoni ima nekoliko tih klimaksa i padova koji slijede poslije njih. Za nas je silno važan bio prosinac, kad smo serijom teških utakmica trebali osigurati opstanak u regionalnoj ligi. Pa je slijedeći klimaks bio Kup, nakon kojeg je slijedio pad, i onda opet ide dizanje prema slijedećem klimaksu – doigravanju.“

Odlično ste pozicionirani u domaćoj ligi – vi i Cedevita imate po jedan poraz.

„Da, i uz to identičnu međusobnu koš-razliku… Prema pravilnicima slijedeći kriterij za određivanje poretka je ukupna koš-razlika, a tu su oni bolji. No, polako, imamo još neka neugodna gostovanja, pa bih i s drugim mjestom na kraju lige osobno bio zadovoljan.“

U momčadi imaš Luku Božića, kojeg sam nekoliko puta spomenuo na ovim stranicama kao momka na kojeg valja obratiti posebnu pozornost. No, s njim se nešto čudno dogodilo, da bi se – izdvajam to kao posebno bizarnu procjenu – zahvalio i na pozivu u reprezentaciju.

„Božić je… osjetljiva biljka… recimo to tako. Usred sezone je sam pokvario taj šut, koji je i do tada bio najdiskutabilniji segment njegove igre. Uslijedio je potpuni pad samopouzdanja, na što su se nadovezali i neki njegovi privatni problemi, o kojima nije želio ni s kime razgovarati, pa ni ja ne znam o čemu se točno radilo. Sad se polako vraća, ima i moju podršku, i podršku klubu. Radi se o mladom igraču, kojeg vrijedi malo pričekati… No, sigurno će morati cijelo ljeto potrošiti na korekciju šuta, bez šuta se košarka ne može igrati i to je ključni faktor u njegovom daljnjem igračkom razvoju.“

(Foto: Pixsell)