ZORAN ČUTURA: Šesti protiv četvrtog, šok i nevjerica

Na kraju sezone, tijekom finala između četvrtog i šestog, čovjek koji voli košarku i uz nju je čitav svoj život se mora upitati 'je li uopće dobro što se košarka vratila na nacionalnu dalekovidnicu promjenom sustava natjecanja?'

Pazite sad, pazite ovo turbo zanimljivo doigravanje… Već je regularni dio lige bio zanimljiv, barem je konačni poredak bio zanimljiv. Mislim, klubovi koji su sudjelovali u natjecanju sami su po sebi zanimljivi. Tu su trostruki prvak Europe, doduše, sad je pred kolapsom, dvostruki prvak Europe pred kolapsom, umjetni klub koji je u posljednje vrijeme najbolji i najstabilniji u tom društvu, onda idu dva kluba iz istog gradića od četrdesetak tisuća stanovnika– jedan dominantno privatni, drugi dominantno gradski – klub iz grada koji je stvorio košarku, treći klub iz metropole koji je ne tako davno znao osvajati domaće trofeje, pa klub iz grada u kojem je košarka praktički bila ugašena da bi se sad ponovo pojavila na velikoj sceni. Poput Feniksa iz pepela, kako se ono kaže… Kakvo elitno društvo!

Pa je prvo mjesto i prednost domaćeg parketa kroz doigravanje uzeo gradski klub iz onog gradića, odmah do njega je bio trostruki prvak Europe… Predsezonski favoriti nisu se proslavili, onaj umjetni – ali i teoretski najbolji – klub završio je kao šesti, u doigravanje je ušao još i s gomilom ozlijeđenih igrača, gotovo pa otpisan jer je prva rotacija značila i ulazak teenagera, klub iz grada koji je stvorio košarku bio je peti, dvostruki prvak Europe četvrti. Senzacija! Pa se sa senzacijama odmah i nastavilo – šesti je odmah izbacio trećeg, u idućem je krugu četvrti izbacio prvog, pa je šesti izbacio i drugog. Taj šesti, onaj umjetni klub, bez poraza je ušao u finale igrajući praktički sa šest igrača. Fali samo još jedna šestica da dobijemo 666, demonski simbol iz filma 'Predskazanje', koji mi je priuštio nešto besanih noći i trzaja na šumove iz mraka. I tako su se u finalu susreli četvrti i šesti, fatalni šesti odmah je uzeo četvrtom prednost domaćeg terena, ali najvažnije pitanje svibnja nije 'tko će osvojiti prvenstvo?', nego 'tko će od nabrojanih klubova kao pravni subjekt postojati na jesen?'

Pa je li to, dakle, zanimljivo, ili nije? Jest, ali ne u sportskom, nego u fenomenološkom smislu. Naravno, radi se o košarkaškom doigravanju u Hrvatskoj, raskrinkao sam sam sebe čim sam u tekst uvrstio ono o prvacima Europe – ali morao sam, bilo je to jače od mene.

Primijenjeno na ostale države Europe u kojima se igra neka ozbiljna košarka – Hrvatska, bojim se, više ne spada u to društvo, ali nekako je tradicionalno držimo priključenu i volimo se uspoređivati – takva bi shema bila urnebesno nemoguća, za sitcome. Kad bi se netko sjetio napraviti sitcom na temu košarke...

U Italiji bi se u finalu sastali Trentino kao četvrti i Reggio Emilia kao šesta. U Grčkoj bi se u finalu trebali sastati Aris kao četvrti i Agor kao šesti. U Turskoj bi se u finalu trebali sastati Galatasaray kao šesti i Darussafaka kao četvrta. U Španjolskoj bi se u finalu trebali sastati Unicaja kao četvrta i Barcelona kao šesta. Eto, napokon finale koje bi imalo smisla… U Rusiji, zapravo u regionalnoj VTB ligi čiji se poredak računa kao prvenstvo Rusije, u finalu bi se trebali sastati Lokomotiv kao četvrti i Enisey kao šesti. Do tih finala bi u doigravanju trebali zapeti – kao prvi i drugi iz regularnog dijele lige – CSKA, Zenit, Panathinaikos, Olympiacos, Real, Baskonia, Fenerbahce, Besiktas, Milano, Venecija. Ne bi išlo, ipak je naša košarka nešto posebno, ipak bi ovo naše doigravanje trebalo ući u anale europske košarke, ipak bi na njega trebali obratiti pozornost i ovi 'veliki dečki' kod kojih takvih iznenađenja nema niti će ih biti, strani novinari bi to trebali pažljivo, analitički, obraditi. Bilo ove godine, bilo ijedne prošle godine, bilo ijedne buduće godine – takvog raspleta kod njih ne može biti.

Slovenci su, recimo, zanimljivi… Kod njih je četvrta Olimpija ušla u finale. Ali – kod njih je završnica sezone drugačija, igraju 'ligu za prvaka' i 'ligu za bedaka', baš kao što se to kod nas do nedavno igralo, a samo četiri kluba ulaze u doigravanje. Srbi su… Ljudi su tek počeli završnicu… Do kad će to tamo trajati…? No, prema sadašnjem stanju stvari – finale bi trebali igrati Mega Leks kao četvrti i Dynamic (molim, tko?) kao šesti. U BiH su se u finalu trebali sastati Kakanj i tuzlanska Sloboda kao šesti i četvrti, a  ne Bosna i Igokea, što se dogodilo.

Znate, koliko god bilo zabavno napisati ovakav tekstić, toliko je i bolno. Na kraju sezone, tijekom finala između četvrtog i šestog, čovjek koji voli košarku i uz nju je čitav svoj život se mora upitati 'je li uopće dobro što se košarka vratila na nacionalnu dalekovidnicu promjenom sustava natjecanja?' Mnogi je palac prekovremeno radio diljem Lijepe naše kad se košarka ukazala na televiziji, mnogi je hrvatski muž pomislio 'ajmemajkoštajesadovokakvarekreacijakakavužasštamitotrebabolnojezagledati', dohvatio je daljinski upravljač i prebacio je – možda – čak i na reprizu neke turske sapunice u očaju.

Do neke nove, možda još opaljenije, promjene sustava natjecanja.

(Foto: Pixsell)