ZORAN ČUTURA: Savršena utakmica, što je to?

NCAA turnir završio je na jedini način na koji nije smio završiti da bi ishod bio proglašen 'iznenađujućim', 'neočekivanim', 'tipičnim za ludilo ožujka'… – pobjedom Villanove. Elitni košarkaški program – ne među najboljima svih vremena, ali odmah iza njih – u posljednjih je pet godina uzeo dvije titule, četiri naslova u matičnoj Big East konferenciji, dva su puta bili prvorangirani na ulasku u završni turnir i dva puta drugorangirani. Ove sezone su izgubili samo četiri utakmice, niti jednu s više od osam poena razlike, a sve su suparnike u posljednja dva mjeseca, uključujući i završni turnir, dobili s dvoznamenkastom razlikom. Najbolji su, najkompletniji su, i tu se više nema što pametovati. Možda samo da je pomalo neočekivani heroj finala protiv Michigana ( 79-62) bio Donte DiVincenzo koji je ubacio 31 poen s klupe, možda još i to da je krajnje vrijeme ubaciti trenera Nove Jaya Wrighta u studentsku elitu trenera. Košarkaški programi na sveučilištima prepoznatljivi su po trenerima – ono što su nekad bili Bobby Knight na Indiani, Dean Smith na North Carolini, John Wooden na UCLA-i, ono što su danas Mike Krzyzewski na Dukeu, Tom Izzo na Michigan Stateu ili John Calipari na Kentuckyju, Jay Wright je postao na Villanovi.

Da iskoristim priliku i uključim vremeplov – prvi od tri naslova Villanove stigao je 85'. Finale protiv Georgetowna i dalje je zapamćeno kao 'savršena utakmica' Villanove. Nova je, naime, ušla u finale kao veliki autsajder, bili su osmorangirani, a išli su na prvorangiranog, s famoznim Patrickom Ewingom. Tadašnji njihov trener Rollie Massimino uoči tekme je igračima rekao da moraju odigrati savršenu utakmicu, i oni su to doista i učinili – u konačnih 66-64 pogodili su 22 od 28 šuteva iz igre za gotovo 80 posto. I dalje se ishod smatra jednim od najvećih iznenađenja svih vremena u studentskoj košarci, a Villanova je ostala najniže rangirana škola koja je osvojila naslov. Završetak  je bio za sva vremena – na dvije sekunde do kraja, uz pritisak suparnika, Jensen je uspio ubaciti loptu u ruke  McClaina, koji se prethodno bio poskliznuo i pao je na pod, a McClain je čvrsto zagrlio loptu jednom rukom, i drugu je pobjednički digao sa stisnutom šakom.

Vraćam se u sadašnjost - iako nije završen iznenađenjem, turnir je ponudio puno šokova. Odmah, u prvoj rundi je šesnaestorangirani University of Maryland Baltimore County pregazio 'teškaša' Virginiu, što je komentator CBS-a Bill Raftery usporedio s dolaskom vanzemaljaca, 'moguće je u teoriji, ali se neće dogoditi'. Prethodni turnirski susreti šesnaesto i prvorangiranih momčadi, naime, stotinu trideset i pet puta su završavali istim ishodom – pobjedom prvog. No, čim je nacija po prvi put čula za UMBC, otišli su u povijest porazom u drugoj rundi. Na istoj strani ždrijeba su brzo otpali svi favoriti – Xavier, North Carolina, Cincinnati.., pa se Loyola Chicago ušuljala na Final Four. Na drugoj strani ždrijeba ipak nije bilo takvih šokova, i prvorangirani Villanova i Kansas su ušli među četiri.

Što se igrača, pak, tiče – vjerojatno najbolji igrač sezone je Jalen Brunson s Villanove. Njegova je prednost u tome što je okružen kvalitetnim i talentiranim suigračima, ali organizator s 19 poena i 5 asista u prosjeku ipak je 'primus inter pares'. S Villanove će visoko na NBA draftu (vjerojatno) bit biran još i Mikal Bridges. Da se razumijemo – igračka kvaliteta tijekom studentskih dana nije presudna za visok izbor na NBA draftu, jer je puno igrača zanimljivih za NBA organizacije koji igranju na sveučilištima pristupaju samo kao usputnoj stanici na putu prema NBA, kao nečemu što moraju napraviti jer im pravila tako nalažu. MOP, iliti – recimo – najbolji igrač Final Foura, Donte DiVincenzo, nema nikakve šanse da bude biran na draftu. Ajd, ima… Ali teoretske… Tu su još Devonte Graham s Kansasa, Moritz Wagner s Michigana, Keenan Evas s Texas Techa, Collin Adams s Alabame, Jaylen Adams sa St. Bonaventrue, Trae Young s Oklahome itditd. No, prema aktualnim projekcijama NBA drafta nitko od navedenih nije među prvih šest. Young je sedmi, a prije njega su sve visoki momci, viši od 208. I Luka Dončić među njima, igramo igricu 'izbaci uljeza'.

Još jednom vremeplov – u ona davna vremena kad se igrala opisana utakmica Villanove i Georgetowna, dakle u osamdesetima, svaki sam studeni provodio u SAD, na nečemu što se zvalo 'studijske turneje'. Kao igrač Cibone ili kao član reprezentacije igrao sam protiv američkih studenata. Za njih su to bile predsezonske utakmice, a kod nas se prvenstvo prekidalo zbog toga. Koliko znam, radilo se o izmišljotini Mirka Novosela, ali izmišljotini u vrlo pozitivnom kontekstu. Trebalo je učiti od boljih, trebalo je ići na lice mjesta da te pošteno 'nakantaju', kako bi sutra ti nakantao njih. Što se s vremenom i dogodilo… No, želio sam reći nešto drugo – ponekad se s užasom prisjetim tih turneja, a ponekad s nostalgijom. Rijetka je privilegija bila s 20 godina šetati po New Yorku, ne zaboravljajmo da je to bilo doba koje je rekonstruirano u HBO-ovoj seriji 'The Deuce'. Motajući se oko 42. ulice nisam ni znao gdje sam – među narkomanima, prostitutkama, svodnicima, kriminalcima. A i da jesam, vjerojatno se ništa bitno promijenilo ne bi, prazna glava, prazni džepovi. Sve je to bilo previše šareno za mene, privlačilo me ko noćna lampa leptira. No, da su me i htjeli opljačkati, našli bi samo papirnate maramice i deset dolara 'za hitne slučajeve'.

Nekad su te turneje bile toliko naporne, letjelo se s kraja na kraj SAD, da nisam znao što trebam raditi kad se probudim u nepoznatoj sobi – ići na doručak, večeru, na trening ili utakmicu. Ali, neki zgodni 'flashevi' ostaju za sva vremena. Evo, za ovu priliku izdvajam utakmicu Cibone protiv sveučilišta Syracuse. Negdje u drugoj polovici osamdesetih igrali smo protiv njih, bili su jaki kao 'majčica zemlja', Sherman Douglas, Billy Owens i Derrick Coleman kasnije su postali veliki NBA španeri. I dobismo ih… A rekao mi je netko, mislim moj dragi Beli, Adnan Bečić, da je prilikom prethodnog gostovanja kod njih Cibona bila poražena sa 64 poena razlike. Ma ni to nije poanta priče – igrali smo u dvorani za 'football' koja je za tu priliku bila pregrađena. Zbog klime – oštre zime, puno snijega -  imali su zatvorenu dvoranu za 'football'. I još je imaju, zove se Carrier Dome. Za pedeset tisuća ljudi. Ne sjećam se koliko ih je tada bilo na našoj utakmici, ali se sjećam da sam zapanjeno gledao oko sebe otvorenih usta. Dječarac iz socijalističke države u zjenici oka trulog kapitalizma.

(Foto: Action Images)