ZORAN ČUTURA prognozira Euroligu: CSKA na Final Fouru, traže se ostali

Evo nam još jedne Eurolige bez hrvatskih klubova koja ulazi u drugu – četvrtfinalnu – fazu, naravno, bez hrvatskih klubova, ali i bez hrvatskih trenera i igrača. Ništa što nismo očekivali, na što nismo navikli, ništa novo, ali ipak je neugodno kad se ovako baci na papir. Hm, kad se baci u ekran, a ne na papir… A početkom sezone imali smo nešto 'zemljaka' u Euroligi, samo što su usput pootpadali. Među inima i Neven Spahija u Maccabiju. Nakon kompletnog restrukturiranja momčadi i struke 'ponosa Izraela' odlično je krenuo, da bi euroligaški dio sezone završio s jednom pobjedom iz osam utakmica, uz pet uzastopnih poraza na kraju. A na nacionalnom planu je izgubio Kup, i dominaciju u ligi – od posljednjih šest utakmica izgubili su tri i dijele prvo mjesto u ligi s Hapoel Holonom.

„Imamo dva velika problema – s jednom momčadi igrali smo Euroligu,a  s potpuno drugačijom momčadi izraelsko prvenstvo, gdje moramo imati sedam izraelskih igrača, i dvojicu stalno na parketu, pa nemamo kontinuitet. Drugi je problem taj što nam momčad nije tjelesno mogla izdržati taj ritam – mislim da baš mi zbog dugih putovanja imamo najteže uvjete za praćenje euroligaškog ritma. Upravo zbog toga Maccabi je donio revolucionarnu odluku i od iduće sezone imat ćemo dvije odvojene momčadi, od kojih će jedna s jednim trenerom igrati samo Euroligu, a druga s drugim trenerom nacionalno prvenstvo. Kako kompletna Euroliga ide u smjeru nekog 'europskog NBA', može se očekivati da će još neki klubovi donijeti takve odluke, i pitanje je trenutka kad će klubovi koji sudjeluju u Euroligi prestati participirati u nacionalnim prvenstvima“, kaže Neven.

Zanimljiva teza… A što kažeš na moju tezu da europska košarka nikad nije bila lošija, i to zbog utjecaja NBA, koji uzima i one koji su najbolji, i one mladiće – uzmimo za primjer naše igrače Zubca, Žižića i Bendera – koji bi u perspektivi to tek mogli postati?

„Zadržat ću se na Euroligi – to je i dalje vrlo kompetitivno i kvalitetno natjecanje, bez obzira na odljev igrača u NBA. Svi klubovi koji su ušli među osam najboljih imaju petnaest-šesnaest dobrih igrača u rosterima. Ako je Teodosić otišao u NBA, CSKA je iz NBA vratio Rodrigueza, i na taj se način kvaliteta održava na visokoj razini.“

S obzirom na to da si sve prošao i sve vidio, imaš li favorita za konačnog pobjednika Eurolige?

„Moj je favorit CSKA. Mislim, na Final Fouru se može dogoditi svašta, ne pobjeđuju favoriti baš uvijek, ali je CSKA definitivno najbolja euroligaška momčad ove sezone – završio je Spahija.“

Hvala Nevenu, sad malo o ovoj euroligaškoj sezoni općenito. Ako iznenađenjima – a iznenađenja su uvijek dobro došla za pisanje o njima– među osam najboljih trebamo i možemo smatrati nekoga, onda su to Žalgiris i Khimki. Žalgiris je već prošle sezone, prve s nekada veličanstvenim igračem Šarunasom Jasikevičiusom na klupi, naznačio da se ne zadovoljava samo coubertinovskim sudjelovanjem u Euroligi, a ove su vrlo suvereno ušli u doigravanje kao šesti. I to uz pobjede nad kompletnom elitom, i to uz samo jednu pobjedu manje od trećeg Olympiacosa, i to uz – a to je ono po čemu su posebni – samo dva Amerikanca i vrlo izbalansiranu momčad u kojoj je samo Kevin Pangos u svim utakmicama bio starter. Khimki je, pak, uglavnom ovisio o raspoloženju Alekseja Shveda, ali taj je 'divlji' napadač imao odličnu sezonu u kojoj je rijetko razočaravao i naravno da je najbolji strijelac natjecanja s 22 poena u prosjeku. I to uz gotovo 50 posto realizacije za dva poena i 32 posto realizacije za tri – što uopće nije loše za vanjskog igrača i tako velikog potrošača. Negativna izneneđenja bi bila učinak Barce, koja je odavno otpala iz utrke za četvrtfinale, možda i otpadanje (ipak) još uvijek aktualnog prvaka Španjolske Valencije, Milano nikako ne uspijeva složiti kompetitivnu momčad za Euroligu, unatoč kontinuiranih ulaganja i smjene Repeša/Pianigiani na klupi, a Efes je začudo ove bio samo prolaznik u priči s uvjerljivo najlošijim omjerom. MVP statistiku imao je, što se moglo i očekivati, polivalentno 'čudo od djeteta' iz Reala, Luka Dončić, skorašni 'lottery pick' NBA drafta. No, veliko je pitanje hoće li vidjeti Final Four, jer u četvrtfinalnoj seriji ide na Pao i na direktni sraz s Nickom Calathesom, koji igra veliku sezonu s rekordnih jedanaest 'double - doubleova'.

Redom su četvrtfinalni parovi (prve utakmice danas) ovakvi:

CSKA (1) – Khimki (8). Tu ipak, uz dužno poštovanje Shvedu, Khimki nema što tražiti. CSKA će otići na svoj petnaesti Final Four u posljednjih šesnaest godina.

Fenerbahce (2) – Baskonia (7). Fener je, jasno, favorit, ali ne i izraziti favorit. Baskonia je u odličnoj formi, nakon četiri uzastopna poraza na otvaranju sezone, dobili su šest od posljednjih sedam u Euroligi i deset od posljednjih jedanaest u ACB ligi, imaju jednog od meni najdražih euroligaških igrača – Shengeliu – a Fener nije uspio u potpunosti nadoknaditi odlazak Bogdana Bogdanovića. Ali zato igraju najbolju obranu u Euroligi držeći suparnike na 75 poena.

Olympiacos (3) – Žalgiris (6). Neizvjesno… Spanoulis je ipak zakoračio u 36. godinu i svakom sekundom je sve bliže mirovini, iako je još uvijek pravi španer. Treba mu i odgovarajuće izdanje Printezisa za dobijanje velikih tekmi. A o Žalgirisu sam već nešto bio napisao.

Panathinaikos (4) – Real (5). Čitati Calathes – Dončić. Sa strane Pao-a bitni su još i Ameri Singleton, Gist i James, sa strane Reala bitan je, možda i najbitniji, šut s perimetra – imaju puno šutera koji mogu masakrirati svakog suparnika. Možda bih, kad bolje razmislim, čak dao Realu malu startnu prednost – mogu se potpuno fokusirati na seriju jer imaju nedostižnu prednost u ACB ligi.

(Foto: Pixsell)