ZORAN ČUTURA: Pozdrav iz Dončićlanda

Mda, došao je i prošao taj Final Four bez mene, prebolio sam neodlazak, stariji i iskusniji frend odavno mi je rekao kako se ne treba (pretjerano) živcirati oko onoga na što se ne može uticati. I ima nešto u tome… Sigurno nisam jedini koji je mislio da će Fener uzeti trofej, sigurno nisam jedini koji je u to bio još uvjereniji nakon otpadanja CSKA u polufinalu, sigurno nisam jedini koji je vidio odličnu priču u tome da Željko Obradović uzme svoj deseti naslov prvaka Europe baš u Beogradu. No, druga je priča iskočila u prvi plan. Dan nakon beogradskog finala dobio sam poruku iz Slovenije 'pozdrav iz Dončićlanda'. Dečko je uzeo europsko zlato s reprezentacijom prošlog ljeta, bio je MVP Eurolige, MVP Final Foura, a kako je njegov reprezentativni trener Igor Kokoškov preuzeo Phoenix – ne bi bilo šokantno ni da bude prvi izbor NBA drafta, i time zaokruži ovaj, recimo, devetomjesečni ciklus. I postane glavni protagonist neke suvremene košarkaške bajke; bok uz bok s Trnoružicom, Pepeljugom i tim društvom.

> Ovdje pročitajte i ostale kolumne Zorana Čuture

Kako ne bih ja vječito filozofirao, za mišljenje oko Final Foura pitao sam Duleta Vujoševića, dugogodišnjeg trenera Partizana (koji je i sam kao protagonist sudjelovao na tom eventu), i aktualnog izbornika reprezentacije BiH.

„Ovaj je turnir pokazao koliko je igra 'živa stvar'. CSKA je za to odličan primjer – zdravi i kompletni kroz sezonu su bili u seriji pobjeda, djelovali su dominantno i samopouzdano. No, oni koji nisu shvatili koliko je ozljeda DeColoa narušila taj balans momčadi, a među njima sam bio i ja, ostali su iznenađeni njihovim posljednjim mjestom na turniru. Real je suprotan primjer. Oni su ozljede imali – ako se tako nešto za ozljede uopće može reći – u pravo vrijeme, na početku sezone. Neki su igrači iz drugog plana za to vrijeme proigrali, preuzimajući liderske uloge, a kad su se ozlijeđeni vratili – bili su momčadski u najboljem izdanju u pravo vrijeme na pravom mjestu.“

Košarka općenito?

„Final Four je pokazao da se vraća nekadašnja uloga centara u europskoj košarci – izrazito visoki Tavares izdominirao je suparničke centre i silno doprinio naslovu Reala. Jedno vrijeme smo mi treneri potcjenjivali takve centre, čini se da moramo promijeniti taj stav.“

Zanimljiva teza – rekao bih da su u NBA sve traženiji polivalentni igrači, oni koji mogu pokrivati više pozicija i u obrani i u napadu.

„Nije to kontradiktorno… Što će centar imati više mogućnosti da – prvenstveno u obrani – parira igračima na različitim pozicijama, to će biti cjenjeniji.“

Da iskoristim priliku i priupitam za reprezentaciju BiH. S 2-2 čekate treći Fibin 'prozor' u dosta komotnoj situaciji.

„Ni tih 2-2 nije nam jamstvo za prolaz u drugi krug… Ne razumijem zašto Fiba ne razmišlja na drugačiji način. Ovi su 'prozori' nekoliko dana nakon NBA drafta, a mi ćemo tamo imati dva mlada igrača, koji nakon drafta moraju proći određenu proceduru i pitanje je hoće li se priključiti reprezentaciji i u kakvom će stanju biti ako i dođu.“

Za Musu znam, ima značajnu ulogu u reprezentaciji BiH i trebao bi biti biran negdje u sredini prve runde, tko je drugi?

„Ajdin Penava. Zanimljiv, vrlo talentiran igrač koji studira u SAD, i koji bi u predstojećim akcijama reprezentacije trebao dobiti bitnu ulogu. Ne znam, kao da je netko lobotomizirao osobu koja slaže reprezentativni raspored. A Fiba se hvali odličnim odnosima s NBA. Pa još i ta uloga Eurolige – sve je to loše za reprezentacije.“

Eto, hvala Duletu. A kako se obično u svakom zlu nađe i nešto dobro – da sam bio u Beogradu ne bih bio u prilici ispratiti polufinale prvenstva Hrvatske koje se pokazalo zanimljivijim no što sam i u najluđim snovima očekivao. Tko je to mogao očekivati da će Split biti ravnopravan Cedeviti kroz pet poluvremena, tko je to mogao očekivati da će prežaljena i otpisana Cibona izbaciti Zadra koji je igrao puno bolju sezonu od nje? No, loše stanje Cedevite – prvenstveno bih rekao loše psihološko stanje nakon ubitačne sezone, i pri kraju antiklimaktičnog nacionalnog prvenstva kojem jedva čekaju završetak, ali i uz nešto ozljeda – pristojno izdanje Splita uz prilično modernu košarku koju iz date sirovine uspijeva izvući (sad već) bivši izbornik Skelin, pa onda i ukazanje Marka Tomasa u trećoj utakmici drugog polufinala – usmjerili su završnicu prvenstva u neistražene vode. Čak bih rekao da prema prikazanom Cibona nije bez šansi u finalu koje sam već uknjižio za Cedevitu prije no što je sezona uopće i bila počela. Moja greška… Ali – što je nepredvidivije, to je zanimljivije, i to će više ljudi pratiti finale. Što je dobro za nacionalnu košarku. Recimo da je dobro, u svom tom jadu i čemeru. Barem dobro zvuči. A i to je nešto.

(Foto: Action Images)