ZORAN ČUTURA: Plešući medvjedi

Ima tome dva - tri tjedna kako sam usput spomenuo poštovano ime Slavena Rimca kao primjer sudbina košarkaških trenera u Hrvatskoj; danas si uspješan i slave te, sutra si zaboravljen. Eto, Slaven se ponovo pojavljuje na domaćoj sceni, dogovoreno je da sjedne na klupu Cedevite (nisam siguran je li službeno i objavljeno, ali je izvjesno) u ulozi pomoćnog trenera Juretu Zdovcu. Poslije onog odlaska iz Cibone - a u tom je mandatu uzeo naslov u regionalnoj ligi, što mirne duše možemo proglasiti najvećim rezultatom novovjeke Cibone -  nije ga bilo,u međuvremenu smo nekoliko puta razgovarali i kazao mi je da se fokusirao na odlazak u inozemstvo. Konkretno u Francusku, gdje je proveo pozne godine svoje duge i plodne igračke karijere. Školica, seminari, jezik, licenca, da mi mu nakon sveg tog truda propao Pau Orthez. Koliko mi je žao što mu je taj posao pobjegao, toliko mi je drago što se vraća k nama. 'Moraš raditi negdje ako se želiš baviti ovim poslom', kaže Slaven, dodajući 'imao sam i neke druge ponude, ali sve je to bilo tanko'. Hm, da, kako god okrenuli, Cedevita je nastabilniji domaći klub, a vjerojatno je najstabilnija i u regiji. Biti tamo pomoćni trener, čak i za tipa kakav je Rimac - tipa s nečim 'opipljivim' u CV-u - dobra je prilika.

Plan kluba je jasan - Slaven će biti pomoćnik Zdovcu godinu  - dvije, pa će onda preuzeti ulogu glavnog trenera. Ideja nije loša... I sve je skupa izvedeno na vrlo korektan način, puno korektniji od one tragikomične Cibonine ponude - za koju i dalje mislim da je bio samo igrokaz - Mulaomeroviću. Jako je velika razlika za pomoćnog trenera zvati i angažirati čovjeka bez angažmana, ili zvati čovjeka koji je netom odradio vrlo solidan trenerski posao. Ako uzmemo u obzir da im je trenerski status sličan.

Postoje ljudi u košarkaškom miljeu na koje sam 'slab', a da objašnjavanje zašto - ulazi u sferu iracionalnog. Tu spadaju, štajaznam, Kukoč, Repeša, Plećaš, Šolman, Zdovc, Obradović... ima ih još... a među inima je i Rimac. Evo, ekonomično: iz prave je košarkaške obitelji, otac Matan bio mi je trener kad sam bio teenager, s bratom Davorom sam igrao kad se vratio iz SAD (osvojio NCAA naslov s Arkansasom), prerano preminula mama bila je košarkašica, a on sam je pravo zagrebačko pristojno dijete (kakvih nema puno u košarci, čak i ako eliminiramo pristojnost - provjerite), koje je moralo otići u tuđinu napraviti karijeru jer tu nije dobio pravu priliku. Elegantan, profinjen i skočan igrač (ostaje u kolektivnoj memoriji zakucavanje preko Sabonisa) prerano je prestao igrati za reprezentaciju. Uvijek sam razmišljao o tome da je morao ići po potpunu igračku afirmaciju van kako njegovo obiteljsko ime ne bi ugrozilo neka druga obiteljska imena koja nisu smjela biti ugrožena. I nikad neće smjeti biti ugrožena. Možda griješim, možda je sve to bio samo stjecaj okolnosti, ali imam pravo na takvo razmišljanje. A čitatelj se ima pravo s time složiti ili ne složiti i prezrivo frknuti nosom.

Svjestan opasnosti da će ove moje pisanije - barem privremeno - biti proglašene nekakvim 'glasnikom Cedevite', moram kazati da mi se sviđaju ovi potezi koje su napravili. A nije slutilo na dobro kad su se onako naprečac rastali s Veljkom Mršićem. Ni u peti mi nije bilo ovakvo ekipiranje struke. No, nemojmo zaboraviti da im još predstoji slaganje momčadi i javno izjašnjavanje oko očekivanih dometa te momčadi. Mo'š dovesti za glavnog kuhara - da baš ne napišem chefa - u restoran koga god hoćeš, možeš mu prikačiti i suchefa kakvog god hoćeš, ali ako iz dana u dan ne ideš na tržnicu po sastojke kojima ćeš napuniti frižider - bit će prisiljeni slagati jela iz konzerve. Ili podgrijavati jučerašnju hranu. A ljudi nisu baš tako bedasti da neće prepoznati (ne)kvalitetu. Možeš varati neke ljude cijelo vrijeme, možeš varati sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš varati sve ljude cijelo vrijeme - kazao je Abraham Lincoln, opjevao je Bob Dylan, a volim citirati ja, Zoran Čutura.

'Uključen' sam u malom otočnom mjestu, superbaka i ja smo tu s unukom. Duga priča, nije bitno... No, kad ga uspijemo, nakon velikih borbi, torpedirati u krevet, zasjednemo pred tv pogledati Sheldona Coopera i društvo u reprizi reprizine reprize. Ne može se, brate, pobjeći od te Cedevite ni u Big Bang Theory... Hoćeš gledati 'nerdove', moraš gledati plešuće medvjede... Četiri medvjeda - mislim čak da plešu u pjeni, mozak mi instant blokira, pa nisam baš siguran -  pojavljuju se svako malo u reklami za napitak koji nam je, kao, omogućio gledanje reprize reprizine reprize. Nadam se samo da ispod maski nisu Bilan, Babić, Žganec i, recimo, Katić. Mislim, kod tih se korporacija nikad ne zna što im može pasti na pamet.

(Foto: Pixsell)