ZORAN ČUTURA: Igrači su samo roba

Nama je ovdje u Europi prilično teško pokopčati sve nijanse funkcioniranja NBA, ponekad se dogodi nešto što nas iznenadi i šokira, nešto što je teško staviti u ladicu u kojoj su pospremljeni zdrav razum i logika. Ali upravo je stoga zgodno i zanimljivo pozabaviti se tim 'nečim', u ovom slučaju velikom razmjenom na relaciji LA Clippersa i Detroit Pistonsa, u kojoj je Blake Griffin završio u Detroitu. Problem – onaj problem koji mi neznalice, ili poluznalci, u Europi imamo – jest u tome što je Griffin prošlog ljeta potpisao ugovor dug pet godina, vrijedan 171 milijun dolara s Clippersima. Kojeg, se, dakle, vraga rješavaju igrača koji je u kategoriji 'franchise playera', onog igrača uz kojeg se organizacija veže i sportski i marketinški i imageom, i šalju ga u Detroit?!

> Ostale kolumne Zorana Čuture pročitajte ovdje

Pokušat ću na tom primjeru potvrditi svoju staru tezu da su u NBA igrači samo roba. Visokokvalitetna i skupo plaćena roba, ali ipak samo roba. I to kombinacijom činjenica i glasina.

Clippersi su dugo bili smatrani samo mlađim, blago retardiranim, bratom gradskih rivala Lakersa. Tek 09', upravo izborom Blake Griffina na draftu, stvari su se počele ozbiljno preokretati. Serijom razmjena uspjeli su se dočepati i Chris Paula – možda ćete se se sjetiti kako je prethodno osobno tadašnji komesar lige David Stern stopirao njegovo razmjenu iz Hornetsa u Lakerse – i Clippersi su postali 'lob city' zbog suradnje Paula s Griffinom i mladim DeAndre Jordanom. Osvojili su dvije divizijske titule, 13' i 14', šest puta zaredom ušli su u doigravanje, ali dalje od drugog kruga doigravanja nikad nisu došli. Chris Paul je razmijenjen u Rocketse krajem lipnja 17', jezgra uspješnih Clippersa se definitivno raspala, i vrlo ozbiljne promjene bile su na horizontu. Zbogom 'lob city'. Kao konzultanta su unajmili legendarnog Jerry Westa, koji je izgradio dinastiju Lakersa u osamdesetima, a imao je ključnu ulogu i u kreiranju moćnih Warriorsa, trener Doc Rivers izgubio je moć dovođenjem Lawrencea Franka za prvog čovjeka ureda, novi GM je postao Winger iz Thundera, njegovi asistenti Redden iz Cavaliersa i Hughes iz Knicksa.

Novi office je procijenio da ovakvi Clipersi u skoroj budućnosti neće biti kandidati za visoke domete, i treba krenuti sa slaganjem novog 'puzzlea'. A ključ te priče je – naravno – novac. I mogućnost dovođenja novih, mladih igrača na duge staze. Planiraju ulazak u novu dvoranu u Inglewoodu – u tom je dijelu Los Angelesa nekad bio dom Lakersa – 2024, i do 24' bi trebali imati najkompetitivniju moguću momčad. Razmjenom Griffina oslobodili su se ogromne materijalne obaveze, dobili su dva izbora - jedan prvog i jedan drugog kruga drafta, a ni Harris i Bradley, koji su došli iz Pistonsa, uopće nisu loši igrači. To je ona famozna riječ – rebuilding. Kompletna promjena momčadi, sa željom da se izgradi dinastija.

Pistonsi su, pak, očajnički trebali promjenu odmah i sad. Osam poraza zaredom, izvan pozicije za doigravanje, s praznim tribinama… Dvorana je, zapravo, odlično posjećena, ali su tribine prazne. U novoj dvorani ljudi se razmile po kafićima i gledaju tekmu na velikim ekranima, uživajući u komociji dok je vani snijeg (klima na sjeveru!). Ionako, jel'te', igraju luzeri. U kompozicijskom smislu više im je trebao organizator, ali Kemba Walker – na ponudi iz Hornetsa – nije im bio dostupan. Navodno samo njima nije bio dostupan – zbog stava Michaela Jordana. Vlasnik Charlotte se dobro sjeća 'bad boysa' iz svog vremena, Thomasa, Dumarsa, Lambeera i društva, i još od tada Pistonsima želi sve najgore… Pa ako ne može Walker – daj što daš. Možda će dovođenje bilo koje zvijezde vratiti ljude na tribine. U situaciji u kojoj mu se stolica ljulja, Steve Van Gundy – trener i predsjednik košarkaških operacija u jednoj osobi – bio je prisiljen razmišljati kratkoročno. Dobija igrača koji dokazano može surađivati s Drummondom, koji je bolja verzija DeAndre Jordana, čime bi Pistonsi imali apsolutnu dominaciju pod obručima, i preostaje im samo nekako se pokrpati na vanjskim pozicijama kako bi se dočepali doigravanja. Za početak, da kupe vrijeme, a onda će ponovo ući u razmjene. Što su kroz povijest i radili… Pod hitno im treba povratak Reggiea Jacksona, ozlijeđenog od Božića, a ako ih malo pomazi i sreća – u veljači bi mogli ući u seriju pobjeda. Pitanje rasporeda, prošli su kroz težak raspored, slijedi im puno lakši.

Detroit je sportski grad, i ne trpi prosjek. Imaju sva četiri velika profesionalna sporta u gradu – Lionse, Tigerse, Red Wingse i Pistonse, a još iz tridesetih godina prošlog stoljeća prati ga naziv 'Grada prvaka'. Imaju ukupno 21 titulu prvaka, a samo Lionsi nisu ništa osvojili u modernoj eri. Žele biti odlični, a istrpit će i to da budu loši kako bi ponovno postali odlični. Ne žele prosjek, a Pistonsi su već duže vrijeme u prosjeku. Prošle godine su Tigersi – baseball profiji iz Detroita – razmijenili gotovo kompletnu momčad i ostavili su samo najveću zvijezdu, Cabreru. Što tijekom proteklih šest mjeseci, na drugoj strani SAD, rade Clippersi, a i Pistonsi su ušli u sličan proces. Samo Drummond je nedodorljiv.

U pozadini cijele ove priče o razmjeni, na razini glasina, čuje se kako je 'deal' zapravo dogovor vlasnika, a ne GM-ova, i kako nema previše veze sa sportom samim. Vlasnik Clippersa, bivši CEO tj. predsjednik uprave Microsofta, Steve Ballmer, i vlasnik Pistonsa, ujedno i vlasnik investicijskog fonda, Tom Gores – imaju neke zajedničke posliće. Kombinirano – njihovo se osobno bogatstvo procjenjuje na neke 42 milijarde dolara. Mislili ste da Blake Griffin ima velik ugovor? Ne bi se reklo, ne u ovim mjerilima. Za ovakve je face i Blake Griffin nesumnjivo samo roba.

(Foto: Reuters)