ZORAN ČUTURA: Dobro došli u najluđe košarkaško razdoblje godine

Svakog ožujka imam isti feeling – krivo mi je što ni ja sam nisam pomnije pratio američku sveučilišnu košarku, a pogotovo mi je krivo što do naše javnosti informacije iz tog miljea dolaze na kapaljku. Ili čak niti toliko… Nemam namjeru divljati s nekim grandioznim analizama i ogromnim pretencioznim tekstovima koje nitko neće čitati – a ja se, kao, pravim silno pametnim i informiranim - ali šteta je propustiti priliku da se razmijene barem osnovne informacije. Sad kad je završni turnir sa 68 ekipa već počeo.

Na putu do Final Foura, koji će početkom travnja biti igran u Glendaleu, Arizona, bit će iznenađenja – u tome i jest jedna od poanti ove pričice. Iz godine u godinu cijela nacija traži Pepeljugu, onu momčad, onu školu koja će iz drugog plana, neočekivano, doći među – recimo – osam najboljih. Izvjesno je da će se to dogoditi i tijekom ovog turnira; ne zaboravljajmo da najbolji igrači s velikih škola s jakim košarkaškim programima odlaze u NBA već nakon prve ili druge godine, dok manje škole zadržavaju igrače dok ne završe četverogodišnje školovanje. Razlika u iskustvu igrača je velika, i zato su i iznenađenja izvjesna.

Koja su sveučilišta evidentni kandidati za naslov? Prije svih Duke, koji je i bio predsezonski favorit. No, kroz sezonu su se borili s ozljedama, s odsustvom trenera Krzyzewskog (operacija leđa), sa suspenzijom kapetana Graysona Allena, da bi najbolje izgledali sad, kad je najvažnije. Uz njih je i Villanova, branitelj naslova, koja igra momčadski, i to vjerojatnu košarku budućnosti – četiri vanjska igrača, puno kretanja, puno blokova, puno finti, puno šuteva sa svih strana… Onda ide Gonzaga, vječita misterija jer imaju lakši raspored igrajući u slabijoj konferenciji, i dosadašnji omjer 32-1 ne znači previše na završnom NCAA turniru. Kentucky je standardna priča u eri trenera Johna Caliparija, čovjeka koji proizodi NBA igrače iz sezone u sezonu i gubi najbolje iz sezone u sezonu – najneiskusniji su i najpotentniji. Dodajmo još Kansas i North Carolinu, i zaokružili smo krug kandidata.

Igrači? Učinak i dojam tijekom završnog turnira nekima će povećati, a nekima umanjiti šanse da budu birani visoko na draftu, što znači i milijunčić više ili manje tijekom 'rookie' ugovora, ali cjelovita slika ostat će manje-više nepromijenjena. Krunski dokaz te teze je ime Markelle Fultz – dečko će biti jedan od prva tri izbora, a njegov je Washington imao lošu sezonu i nije ni ušao na završni turnir. Usput, karakteristike predstojećeg drafta su a) puno organizatora koji će biti odmah birani i b) prvih petnaestak biranih bit će oni koji će iza sebe imati samo jednu godinu sveučilišne košarke. Kroz turnir pomno valja pratiti dosta imena, ali se ta imena ne podudaraju s projekcijama drafta, jer u našim vremenima doprinos sveučilišnoj momčadi ne mora automatski značiti i veliku NBA perspektivu.

Recimo, Josh Hart je srce i duša ekipe Villanove, ali kao student četvrte godine je bitno iskusniji od većine suigrača i suparnika s kojima će se susretati kroz turnir. Silno je zanimljiv Lonzo Ball, organizator s UCLA, dečko od dva metra koji vizijom podsjeća i na legendarnog Magic Johnsona i na prošlogodišnji prvi izbor drafta, Bena Simmonsa. Iz Finske je na Arizonu stigao Lauri Markkanen, dečko s 213 cm previsok da bi se bavio hokejom ili skijaškim skokovima. Ok, i košarka je dobra kad ne idu ovi - Fincima zanimljiviji - sportovi… Ponekad… Mladog Finca uspoređuju s Nowitzkim, jer je dobrim šutem stalna prijetnja s perimetra. Ključni igrači Caliparijevog Kentuckyja su De'Aaron Fox i Malik Monk, obojica jedva devetnaestogodišnjaci. Pa onda idu Josh Jackson s Kansasa, Jayson Tatum s Dukea itditd. Da se ne bih nabacivao imenima koja ni vama ni meni sada ne znače previše, pravovremeno prekidam.

No, nemojmo zaboraviti da će neki od spomenutih igrača već iduće sezone imati značajnu ulogu u NBA, i tada se ne treba čuditi „otkuda se ovaj pojavio?!“. Pojavio se, eto, baš kao što su se pojavili i naši Bender, Zubac, Hezonja i društvo, svaki sa svojim životnim i sportskim putem. Zato sam i napisao ovaj tekst, kako bismo neke stvari – koje se uglavnom ignoriraju - stavili u pravu perspektivu.

(Foto: Action Images)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!