Zoran Čutura: Čovjek koji je sam sebe ugurao na spisak

Čuo sam se s Damjanom Rudežom dan prije no što je izbornik Petrović objavio širi popis igrača za Eurobasket, onaj popis na koji je ušlo sve što može pretrčati košarkaški teren bez da se na pola puta zaustavi i položi ruke na koljena, skočiti do mrežice na obruču i pogoditi jedno od dva slobodna bacanja. A da uz to ponosno u unutarnjem džepu sakoa, onom bliže srcu, nosi hrvatsku putovnicu... Rekao mi je tada „svim relevantnim ljudima dao sam do znanja kako sam se spreman vratiti u reprezentaciju i isprati gorak okus s prošlog Eurobasketa“, što mi je omogućilo da idući naš razgovor otvorim opaskom 'o, evo ga čovjek koji je sam sebe ugurao na reprezentatvni spisak'. Možda cinično, možda duhovito, ali nikako zlonamjerno; mislim da se s Damjanom znam predugo i predobro da bi preozbiljno shvatio moje riječi.

No, nije reprezentacija ono o čemu sam s njim želio malo probesjediti - ima vremena za repku. Želio sam s njim razgovarati u prvom redu zato što se radi o čovjeku koji prema svim stereotipima ne bi trebao spadati u svijet profi sporta - iz obitelji intelektualaca je, naime - pa je s njime zadovoljstvo razgovarati, a u drugom redu zato jer je završio trogodišnji NBA ciklus i sad čeka novi angažman.

„Apsolutno se ne sekiram oko toga što ne znam gdje ću igrati iduće sezone. Ima još puno vremena, i odredio sam si prvi kolovoz za datum kad se trebam početi sekirati. Potpuno sam miran - možda po prvi put u karijeri, pa i u životu“, kaže Rudež.

Fair, vjerojatno bi svatko bio miran u njegovoj situaciji... Dugo osporavani igrač stekao je pravo na NBA penziju, zaradilo se fino, i sad - u fazi koju obično nazivamo'veteranskom' - preostaje samo zadovoljstvo bavljenja košarkom.

„Ako iduće sezone bude NBA, dobro. Ako bude neka Europa, opet dobro. Bitno mi je da poslije tri sezone iz NBA odlazim s pozitivnim imageom i reputacijom. Stvorio sam si besprijekoran image, role playera (igrača za određenu ulogu, op zč), pozitivca, profesionalca“.

E, to je nešto što nama u Europi nikad neće biti jasno - kako god okreneš imao si marginalne uloge, a kažeš da si stvorio besprijekoran image.

„Da se razumijemo, prošla sezona nije bila lagana, bila je vrlo turbulentna za Orlando. Trebalo je imati puno strpljenja da se to izgura od početka do kraja. No, kad sam dobivao priliku, kad sam igrao, davao sam sve i ponašao sam se poput pravog profesionalca, a kad nisam igrao - strpljivo sam čekao na novu, slijedeću priliku. To se u NBA cijeni“.

Samo rečenicu- dvije o prethodno spomenutom' nuđenju' reprezentaciji.

„Prošlo ljeto za reprezentaciju je bilo uspješno, imaju pozitivan momentum (ah, ti američki izrazi, op zč), i neki svoj put. Ja sigurno neću biti taj koji će narušiti kemiju koja je unutar reprezentacije stvorena, i utoliko sam se stavio na raspolaganje - ako mogu pomoći, tu sam. No, ako i ne budem bio na spisku igrača za Eurobasket, ništa strašno se neće dogoditi“.

Pretpostavljam, eto, da će Aco uzeti Rudeža ako ga bude vidio u rotaciji između statusno šestog i devetog čovjeka - onog koji ulazi s klupe i od kojeg se doista i očekuje doprinos. Zanimljivo, odlazak Rudeža na Eurobasket, mogao bi ovisiti o (ne)odazivanju njegovog suigrača iz Orlanda - Marija Hezonje.  Znam da je tema pipava, suptilna - nije Damjan taj koji bi trebao objašnjavati Hezonjine stavove,  sve što mi je rekao na tu temu bilo je neslužbeno, ali ne mogu izdržati, a da ne evidentiram barem nekoliko njegovih misli. Ipak su cijelu sezonu bili skupa, i ipak je mlađi Hezonja po prirodi stvari morao biti orijentiran prema iskusnijem Rudežu.

„Razumijem Marijovu želju da preskoči reprezentativno ljeto i pripremi se na odgovarajući način za iduću NBA sezonu. Mislim da mu to nimalo neće utjecati na budući status u hrvatskoj reprezentaciji, a s druge bi strane mogao puno profitirati. Ako sve s njim bude u redu, ako se bude razvijao na pravi način, ja ga iskreno - za pet, šest sezona - vidim među dvadesetak najboljih NBA igrača. Bez obzira na to što se do sada s njim u NBA događalo, bez obzira na to što su iza njega dvije diskutabilne sezone. Njegove su mogućnosti ogromne“.

Evo, malkice sam zloupotrijebio Damjanovo povjerenje, ali sam pažljivo birao rečenice, i isključivo među nama ostaje još puno toga što je još rekao o dečku koji je - koliko znam - nedostupan domaćim medijima. A ostale teme vas ne zanimaju... kazalište, recimo... Tja, kad je njegova mama bila moja profesorica hrvatskog i razrednica u srednjoj školi.

(Grafika: Vedran Duhaček)