ZORAN ČUTURA: Banana i vibrator

Ako ste slučajno zaboravili – Eurobasket se igra i dalje. Bez obzira na eliminaciju naše reprezentacije. Ne bi čovjek rekao… I to je dobra, dobra košarka. Već danas navečer igrat će se  polufinale između Španjolske i Slovenije, a sutra igraju Srbija – Rusija. Realno? Dobro je to što je sport vrlo egzaktan, i relevantno je samo ono što semafor pokazuje na kraju, ispod 0:00, pa tu i nema prostora za neku diskusiju. Ali, da, prema prikazanom ovo društvo zaslužuje međusobno podijeliti medalje; makar je Slovence i Ruse malo tko tamo vidio prije dva tjedna. Raj za kladioničare.

U prvom četvrtfinalu Nijemci su dugo trajali – tek krajem treće četvrtine Španjolci su se uspjeli odvojiti, i to kad se poklopilo da kod njih uđe Rodriguez, i 'bracek' Gasol složi seriju, a kod Nijemaca Schroder nekontrolirano 'zadivlja' nekoliko puta. Marc Gasol je odigrao fenomenalno s 28 poena i deset skokova. Nakon njih su Slovenija i Latvija odigrali ljepoticu turnira, kombiniranih 200 poena uz pedeset posto realizacije. Brzina, ali oprez – zajedno su izgubljene tek 22 lopte. Vatromet. Iako je visoka linija Slovenaca Randolph – toliko o (ne)naturaliziranju Amerikanaca – i Vidmar dugo bila opterećena osobnim pogreškama, Dragić i Dončić su zajedno upisali 56 poena i odveli su ih dalje, čime su (već) izjednačili najbolji plasman u povijesti iz 09'. Na prošlom Eurobasketu su Latvijci poslali Sloveniju doma, slatka osveta. Rusi i Grci su igrali odličnu tekmu. U otvaranju su Grci oduzeli Shvedu loptu, time i momčadi Shveda, i brzo su pobjegli na dvoznamenkastu prednost. Rusi su se vraćali bez najboljeg igrača, u slijedećem ulasku je Shved proradio, i vodio je Ruse prema pobjedi (26 poena, ali uz 22 ispucane lopte i 7 izgubljenih). Ipak je čovjek odluke bio je onaj koji to ne bi trebao biti – Hvostov. Velika j… pardon, veliki testisi… Srbija je relativno lako prošla premekane Talijane – iako im je Bogdanović s 21 poenom bio najbolji strijelac, uništili su ih u reketima. Skinuli su 17 lopti u napadu… Srbija je pravi primjer za termin 'momčad', može i 'tim'. Izbornik Đorđević je uspostavio sustav, i u tom 'puzzleu' nadomjestio je odsutne novim komadićima. Nevjerojatno je da se Srbi tako 'šetaju' kroz nokaut fazu bez Teodosića, Bjelice, Kalinića i ostalih… Čestitke.

Moram se još malo vratiti na ispadanje naših u osmini finala na onakav način. Dobio sam tu večer, i dan nakon utakmice, puno poruka i vodio puno razgovora. Nekako ispada kako su se gledatelji iz Srbije i Slovenije više nasekirali od nas u Hrvatskoj – vjerojatno stoga što ne prate našu reprezentaciju u kontinuitetu, pa im je teško procijeniti njene konačne domete. I, pazite, oni doista navijaju za nas… Ja sam zamolio dragog prijatelja Zorana Predina za dozvolu da navijam za Sloveniju nakon naše eliminacije, i dobio sam je. Za sada im je pomoglo… A iskustvo me naučilo da vrlo brzo prestanem razbijati glavu nad onime što je bilo, i pozabavim se onime što će biti. Dosta neugodno… Niti imamo igrača za buduću reprezentaciju, onu koja će se okupiti u studenom zbog kvalifikacija, niti imamo izbornika, niti imamo sustava. Ni u košarci, ni na razini cijele države i njenog cjelokupnog sporta. I svih onih mladih ljudi koji/e bacaju nešto, skaču, plivaju, loptaju se i rade još mnogo toga.

Pa kad će se već u najskorije vrijeme ponovo pročešljavati imena koja bi bila u stanju, i imala dobru volju, voditi tu buduću i potpuno novu selekciju, samo bih želio podsjetiti (i) na Jasmina Repešu koji provodi rujan u Dubrovniku, bez posla. Trenerskog posla. Nisam razgovarao s njim, namjerno, znajući da ću ga gurnuti u neki tekst vrlo brzo, ali ću razgovarati čim ovaj tekst bude objavljen. Ako će se javiti, ponekad ima nezgodnu naviku sakriti se od svih… Gotovo sam siguran da bi ozbiljno razmislio o mogućnosti ponovnog prihvaćanja tog posla, kad bi ga se samo sjetili, unatoč svih onih neugodnih, sportskih i civilizacijskih, iskustava koja je s reprezentacijom prolazio u dva mandata na klupi. Unatoč sukobu s dijelom novinarskog zbora, unatoč njegovim stalnim odlascima, ponekad i bjegovima, unatoč svemu, gledali smo serijal 'Jasko se vraća kući', pa 'Jasko se vraća kući 2', pa 'Jasko se vraća kući 3' i uvjeren sam da će biti još nastavaka franšize. Takav je tip… Voli biti patnik i preuzimati repku u teškim trenucima, voli biti potreban, voli biti zamoljen, voli biti učitelj. A sad je, opet, vrijeme za učenje… Uostalom, čovjek je uzeo četvrto mjesto u Sloveniji 13', najbolji plasman reprezentacije od 95', a najbolju košarku u tom dugom razdoblju reprezentacija je igrala 08', na kvalifikacijskom turniru za OI u Pekingu. Uz onu Spahijinu selekciju iz 05'.

Tko god bio onaj tko će voditi reprezentaciju, mislim da je došlo vrijeme za bitno drugačiji pristup od onog dosadašnjeg. Ako želite – zovite ga drilom. Onakvim drilom kakav su kao mladi igrači prošli Rađa, Vranković i Kukoč, danas ljudi koji vode našu košarku. I dobro znaju o čemu se tu radi. Bez obzira tko je koliko zaradio, svi imaju istovremeno biti na doručku, ručku, večeri, treningu i u krevetima. Pa tko hoće igrati za reprezentaciju Hrvatske pod tim uvjetima neka dođe, a tko neće – ne treba. Iste majice? Iste majice. Iste kape? Iste kape. Iste čarape? Iste čarape. Kao pčelice. Ili mravi. Masturbacija u isto vrijeme, svaki u svojoj sobi? I to, ako im treba olakšanje od toliko spominjanog pritiska i stresa. Pod nadzorom liječničke službe. Usput, kad sam kod masturbacije – leže banana i vibrator na krevetu, i pita banana revoltirano 'što se ti treseš? neće tebe pojesti'. Vrijeme frendovanja je prošlo, nije bilo uspješno, nije dalo rezultate. Vrijeme budalaština 'mi smo mala zemlja' valjda je također prošlo – Slovenija i Latvija su još manji od nas malih. Treba implementirati neka nova pravila, i početi raditi na sustavnom i korijenskom rješavanju problema. Odmah.

(Foto: Fiba)