Željko Obradović prisjetio se legendarnog trenutka kada se Beograd 1991. naklonio Toniju Kukoču (VIDEO)

Najtrofejniji trener u povijesti europske košarke Željko Obradović koji se s pet različitih klubova devet puta penjao na vrh Starog kontinenta dao je intervju za srpski list Nedeljnik. Između ostalog, prisjetio se finala prvenstva Jugoslavije 1991. godine u kojem je njegov Partizan u trećoj utakmici serije dočekao splitsku Jugoplastiku u Beogradu.

Obradović je tada igrao svoju posljednju igračku sezonu u dresu Partizana. Kao kapetan predvodio je sjajnu genraciju s imenima poput Žarka Paspalja, Predraga Danilovića, Saleta Đorđevića, Ive Nakića i Miroslava Pecarskog.

Par mjeseci nakon finala s Jugoplastikom Obradović je svoje dojučerašnje suigrače počeo voditi kao trener. U debitantskoj sezoni odmah je osvojio europsku titulu u legendarnom finalu protiv Joventuta koje je tricom u posljednjoj sekundi odlučio Sale Đorđević.

Ipak, tog travnja 1991. godine Jugoplastika je bila prejaka za Crno-bele. Splićani su slavili s uvjerljivih 86:64 i ukupnih 3:0 u seriji. Deset dana prije beogradskog finala prvenstva, momčad predvođena Tonijem Kukočem srušila je Barcelonu za svoju treću uzastopnu europsku titulu i stigla na megdan Partizanu koji će uskoro naslijediti europski tron.

Na parketu novobeogradske ‘Hale sportova’ blistao je 22-godišnji Toni Kukoč, već tada živuća košarkaška legenda. Statistika možda ne može uvijek dočarati sve, ali kada ona izgleda ovako, treba je posebno naglasiti:

14 poena, 12 asistencija, 15 skokova, 6 blokada, 7 ukradenih lopti

Kukoč je izdominirao Partizan, istrčavao kontre i izveo okret od 360 stupnjeva prilikom jednog zakucavanja. Kontekst u kojem se utakmica igrala nije bio približno idiličan i ugodan za promatranje. Rat u Hrvatskoj je već kretao i većini je bilo jasno kako gledaju finale prvenstva umiruće države.

Usprkos kaotičnoj političkoj situaciji utakmicu je obilježila gesta poštovanja koju je beogadska publika uputila rivalu. Četiri minute prije kraja sve je već bilo jasno i Kukoč je poslan na klupu. Svi prisutni u tom su trenutku ustali sa svojih mjesta i dugačkim gromoglasnim aplauzom nagradili jednog od najvećih sportskih velikana ovih prostora.

Trenutka se sada prisjetio i neposredni svjedok Obradović koji se ove sezone nakon trideset godina izbivanja vratio u Partizan:

“Taj aplauz je dokaz dvije stvari – koliko je veliki igrač bio Toni Kukoč i kako beogradska, Partizanova publika gleda na velikane. Kukoč je već tada to zaslužio. Čovjek nevjerovatnog talenta. A mnogi zaboravljaju da je godinama na testovima fizičkih predispozicija, koje smo prolazili mi, kandidati za reprezentaciju on pomjerao granice i bio dva koplja ispred svih. Povrh svega toga, bio je vjerovatno i najskromniji od svih.

Nije se volio eksponirati, davao je izjave samo poslije utakmice, nikako prije. Svi su pričali: Vidi ovog arogantnog. A u stvari, Toni je vrlo skroman čovjek. Zato je i zaslužio sve što je doživio., zato je igrao sa najvećim i zato je, mada sa zakašnjenjem, ušao u Kuću slavnih. Jedini igrač koji je bio toliko sličan njemu bio je Dejan Bodiroga. Samo je Toni mogao igrati i centra, a Dejan je mogao ’samo’ od 1 do 4.

A pamtim da je Kukoč imao frku da dođe u Beograd, naročito kad su tenzije narasle. Ja sam mu tada rekao: Toni, majstore, ti ne znaš šta je Beograd, takvi gradovi ne mogu da mrze velikane.”