Zašto je Fener tako loš ove sezone?

Odigrano je devet kola ovogodišnje, mnogi kažu nikad jače Eurolige, te je već podobno vrijeme za određena zapažanja, power rankingse ili isticanje stanovitih problema određenih momčadi.

Pogledom na tablicu jedna od prvih stvari koja bode oči je ime uz brojku 17 – Fenerbahče Beko Istanbul. Prvak Europe 2017. kojeg na klupi predvodi najtrofejniji i, bez sumnje, najveći europski trener u povijesti, Želimir Obradović, u velikim je problemima, te na svom kontu kraj mizerne dvije pobjede imaju čak sedam poraza.

Radi se o sastavu koji je prošlog svibnja igrao Final Four, te prvo pitanje koje se nameće samo po sebi jest – što se toliko promijenilo? Od važnijih igrača koji više nisu nazočni na rosteru ističu se dva imena koja su se za nastavak karijere odlučili u najjačoj ligi svijeta. Marko Gudurić je novi član Memphis Grizzliesa, dok je Nicolo Melli pojačao mlad roster u stasanju, New Orleans Pelicanse.

 

 

Međutim, novi stanovnik azijskog dijela Istanbula je, zasigurno, jedan od najboljih igrača uopće, Nando De Colo. I čovjek zaista igra dobro. Na prosjeku je od 21 koša po utakmici uz fantastičan postotak šuta iz igre od 58%, od čega 50% za tricu. Jedna od dvije pobjede, ona protiv Baskonije, skoro je isključivo zasluga njega i njegovih 39 poena.

No ne može sâm. Koliko god to groteskno zvučalo kad u momčadi imate Derricka Williamsa (još jedno ovosezonsko pojačanje), Jana Veselyja, Kostasa Sloukasa, Luigija Datomea, Nikolu Kalinića i Lea Westermanna i netom oporavljenog Joffreya Lauvergnea. Dio problema zasigurno leži u ozljedama. Od početka sezone jedini igrači koji su odigrali svih devet utakmica su Williams, Sloukas, Datome i Ali Muhammed. Datome i Lauvergne su bili ozlijeđeni dobar dio drugog dijela prošle sezone. Talijan se oporavio točno pred Svjetsko prvenstvo u Kini, dok je odlični francuski igrač reketa ponovno u akciji tek od prije mjesec dana.

Povrh svega, De Colo je zadobio ozljedu zadnje lože koja ga je udaljila s terena zadnje dvije utakmice, a neće igrati ni u petak u Lyonu. No Obradović ne priznaje izgovore poduprte ozljedama.

„I prošle godine smo igrali bez bitnih igrača, ali smo svejedno pokazali karakter.“, rekao je.

Situacija ''smrdi'' na onu, već otprije poznatu, u kojoj se Obradović ograđuje, odnosno štiti svoje trenersko ime i renome (koji su najveći u europskoj košarci) prebacujući krivnju na igrače. Svakako da ozračje u Feneru nije najbolje, ako ništa, o tome svjedoče snimke u kojoj srpski stručnjak psuje Datomea, kao i ona svježija, u kojoj ih moli da igraju obranu.

Nećemo se lagati, mnogi su se ovdje prisjetili EP 2005. u Srbiji i Crnoj Gori kada je domaća reprezentacija, sa zvjezdanim imenima vjerojatno od prvog do dvanaestog imena, u Novom Sadu od Francuske ispala u razigravanju za četvrtfinale i, ne samo da nije ušla u borbu za medalje, već nije došla ni do nastupa pred svojim navijačima u netom završenoj beogradskoj Areni.

Tada je Željko Obradović bio autorom jedne od najznamenitijih novinskih konferencija, ako ne u povijesti sporta u globalu, onda na ovim prostorima. U 45 minuta je (šuteći o imenima) manje-više otvoreno prozborio o svim problemima koje su zadesila tu reprezentaciju uoči i za vrijeme prvenstva, na kojem je sastav SCG kojeg je vodio bila popriličan favorit.

I dok je onda, istini za volju, imao opravdan razlog za izljeve bijesa (pogotovo uzimajući u obzir što je u narednim mjesecima isplivalo na površinu), sada bi se trebali zapitati je li vrijeme njegove košarkaške filozofije polako na zalasku. Igra u današnje vrijeme je ona velikih brojki, i dok se prije svega ona očituje u NBA, nesumnjivo je pustila pipke i u Euroligi.

Fener je na 12. mjestu po broju dozvoljenih poena sa 80.11 po susretu (po kriteriju manje je bolje). I dok se ne može reći da je u pitanju dominantna obrana, možda je ipak veći problem što mu igrači zabijaju samo 72 poena po susretu, i po tome su u Euroligi – predzadnji.

Shvaća li to Željko Obradović ili i dalje misli da će važne utakmice pobjeđivati sa 64 ili 66 postignutih poena kao kad je 1998. tadašnjoj SRJ donio naslov prvaka svijeta s toliko koševa protiv Rusa u finalu ili Amerikanaca bez NBA igrača u polufinalu?

 

 

Dodajmo da je Fener uvjerljivo skakački najgora momčad Eurolige. Na prosjeku su od 28.56 skokova, a Bayern predzadnji sa 31.33. S iznimkom one između četvrte Baskonije (36.89) i pete Albe (35.00), između niti jedna druga dva sastava razlika nije preko 0.89. Razlog tome uvelike leži u odlasku Mellija, činjenici da je Vesely poprilično loš skakač i kasnom povratku Lauvergnea.

Loptu prilično dobro čuvaju, te od njih manje izgubljenih lopti imaju samo Valencia, Efes i PAO, ali to je najviše do Žocovog sporijeg stila košarke. U slobodnim bacanjima su opet očajni, predzadnji za 70.20%, a po true shooting percentageu tek na 14. mjestu.

Ipak, navijači su iza svog trenera. Čovjek koji je u svom mandatu donio pet sudjelovanja na Final Fouru i jednu titulu klubu koji ništa od toga nije imao prije njega, već je postao predmet špekulacija o otkazu. Mišljenja smo da se ne smije ići toliko daleko (barem ne još), ako ništa onda iz zahvalnosti i respekta spomenutih zasluga.

No je li vrijeme ipak da se Obradović zapita gleda li kako mu košarka na horizontu bježi iz vidokruga?

 

(foto: Reuters)