Zadar i Split na Višnjiku: Rivalstvo Dalmacije koje mora ostati prijateljsko

U petak smo vidjeli sjajnu završnicu, trice Jordana, srce Shortera, stabilnost Mazalina, lucidnost Mihailovića. I sve bi to bilo vrijedno naslovnica da se o utakmici nije pričalo isključivo kroz prizmu ružnih scena koje su zamaglile ljepotu igre. Rasističke uvrede, obiteljske provokacije, reakcije s tribina koje nemaju veze s ljubavi prema svom klubu, nego s nečim puno mračnijim – to ne pripada sportskim dvoranama. 

Ni u Zadru, ni u Splitu, ni igdje.

Kao netko tko iskreno voli i Zadar i Split, i tko zna što oba kluba znače za hrvatsku košarku, teško je gledati da se susreti ovih dviju momčadi sve manje pamte po košarkašima, a sve više po "navijačima" koji ne znaju gdje su granice. Rivalstvo – da, ali poštovanje – obavezno.

Oba kluba, Zadar i Split, simboliziraju Dalmaciju, našu kulturnu baštinu, strastvenu ljubav prema sportu i tradiciju koja je duga i ponosna. Ovi klubovi nisu samo sportske institucije, oni su ogledalo naših gradova, našeg mentaliteta. I u tom kontekstu, atmosferu treba održavati zdravom, prijateljskom, iako uvijek natopljenom natjecateljskim žarom. Ovdje, gdje se rivalstvo osjeća u svakom koraku i svakom pogotku, gdje svaki duel donosi dozu strasti, moramo pokazati da imamo poštovanja jedno za drugo.

Danas je nova prilika. Na parketu će biti Škara, Kapusta, Kučić, Mazalin, Ramljak, Klarica – igrači koji su ove sezone nosili svoje momčadi i koji su zaslužili da im se ime veže uz asistencije, skokove i trice, a ne uz tehničke pogreške zbog uvreda s tribina. Neka njihovi potezi budu ono o čemu se priča sutra.

Klubovi su rekli svoje – Split je zatražio dodatnu zaštitu, jasno izrazivši zabrinutost za sigurnost. Zadar je domaćin i ima priliku pokazati da su Višnjik i Zadar grad sporta, ne mržnje. Ne smijemo dopustiti da manjina preglasava većinu.

Jer večeras, bez obzira za koga navijali – svi navijamo za košarku. I to košarku kakvu Dalmacija zaslužuje. Bez provokacija, bez mržnje, s poštovanjem prema igračima, trenerima i svim navijačima – jer samo tako sport može biti najljepši jezik koji svi razumijemo.

(Duje Filipović-Grčić)