H. KlarićUzalud sunce sja
Vrijeme Čitanja: 5min | pet. 18.04.25. | 08:02
Četiri godine od NBA finala, momčad koja je bila predodređena osvojiti sve nije ušla ni u doigravanje. Od blistave budućnosti i razmjene za jednog od najboljih svih vremena do trenutačne situacije depresivnije teško može
‘’Uzalud sunce sja, kad mi u srcu padaju kiše. Nebo ne vidim od oblaka…’’. Stihove Pere Galića i Opće Opasnosti, da razumiju Amerikanci, vjerojatno bi pjevali diljem Arizone. Riječi su to koje su i doslovno i figurativno primjenjive na trenutačno stanje njihove košarkaške franšize. Phoenix je propustio post-sezonu u godini kada su najavljivali šetnju do naslova. Iako to više nije ni izbliza ista momčad kao prije četiri godine, koja je u jednom trenutku imala 2-0 prednost u velikom finalu protiv Milwaukeeja, ovakav pad nije bio za očekivati.
Igrajte na svoje favorite iz široke ponude na Germaniji (Igrajte odgovorno, 18+)
Generalni menadžeri diljem lige trebali bi, barem jednom, proučiti njihov cijeli downfall, samo da bi vidjeli kako trava nije uvijek zelenija na drugoj strani. Phoenix se patio 10 godina na dnu lige, kako bi imao što bolje opcije na draftu. No, ni to nije bila garancija uspjeha.
Njihov je menadžment u prošlom desetljeću imao 21 jedan odabir, od kojih je jedan bio prvi, a uspjeli su od toga proizvesti samo jednog (?!) All-Stara, naravno, riječ je o Devinu Bookeru. Može to biti svojevrsna oda njihovoj nesposobnosti tih 10 godina. U tri uzastopne godine (2016., 2017., 2018.), odabrali su našeg Dragana Bendera, Josha Jacksona i DeAndrea Aytona. Usporedbe radi, na stolu su ostali: Sabonis, Siakam, Fox, Markkanen, Mitchell, Adebayo, Dončić, Shai, Trae Young… Široka paleta igrača koji su danas među najboljima u ligi.
I s (relativno) lošim draftom, Sunsi su početkom novog desetljeća, točnije 2021. ostvarili jedan od najvećih uspjeha u povijesti, treće finale ikada. Velike zasluge za to idu Chris Paulu, koji je bio veteranski vođa, a sezonu 20./21. završio je s prosjekom od 16 poena i devet asistencija, a pola postotka na šutu za dva i za tri ga je dijelilo od elitnog 50/40/90 kluba. Kao zahvalu za to što je preokrenuo (ne)sreću momčadi, poslan je u Washington, a u suprotnom je smjeru krenuo Bradley Beal.
Uz seriju loših poslova, ovaj se pokazao kao daleko najgori. Beal nije ni ni sjena onog igrača iz Washingtona. Svi su mu relevantni parametri pali. Bilježi šest poena manje nego prosječno u Washingtonu (danas je na 17, a u posljednjih 10 godina nije imao manje od 23). Bitno je naglasiti da je doveden kao šuterska opcija. Dodamo li tome da obranu nikada nije i igrao, vidimo koliko je to kriminalno odrađen posao. Phoenix je dao Shameta (koji radi istu stvar na manjem uzorku), jednog od najinteligentnijih igrača u povijesti igre i pola svoje budućnosti za igrača koji je trebao biti treća zvijezda, ali je ispao prosjek. Osim svega navedenog, Beal je dvojka sličnog profila kao i Booker. Vlasnici su odlučili ignorirati sve ‘crvene zastavice’ koje su sugerirale da ovaj Phoenix neće dobro proći.
Druga polovica budućnosti pripala je Brooklynu. Broj Dragana Bendera pripao je Kevinu Durantu. Tada 34-godišnji igrač Netsa osigurao je bivšoj momčadi arsenal odabira kakav je, recimo, zaslužio Luka Dončić (da, Nico Harrison, u tebe gledamo). Prema Velikoj Jabuci otišli su hrvatski sin Cameron Johnson (majka mu je naše gore list), kojeg danas traži cijela liga, jer radi upravo ono što bi Beal trebao, gađa tricu oko 40 posto i igra vrhunsku obranu. S njim je otišao i Mikal Bridges, jedan od najžilavijih igrača lige, koji nije propustio utakmicu otkako je odabran 2018. I kao mali dodatak, četiri nezaštićena odabira prve runde, koji su završili u Houstonu. Naznake lošeg posla vide se već sada. Rocketsi su osigurali doigravanje kao drugoplasirani, a bogatoj jezgri mladih igrača dodat će još jednoga.
Gore navedena četvorica bili su krucijalni za izlazak u finale iz žestokog Zapada. Veličina se apsolutno ne Durantu ne može osporiti. No, nikada u povijesti ime nije bilo garancija da se do naslova može prošetati. Primjer je Karl Malone, koji se pridružio Lakersima, aktualnim trostrukim prvacima, pa su te 2004. izgubili u finalu od Detroita. Nekoliko godina prije njega, sličnu je stvar napravio Charles Barkley, koji je 1996. došao u Houston, koji je u prethodne tri godine uzeo dva naslova. Unatoč sjajnim brojkama, do naslova nikada više nisu došli.
Sezonu su na kraju zaključili s 36-46 omjerom, kao 11. momčad Zapada te im je i Dallas, unatoč gubitku Luke Dončića, uspio pobjeći. Najmanji problem tu je jedna loša sezona. Ozljede, kao sastavni dio sporta, mogu definirati kako će netko izgledati. Tu postoje puno, puno veći problemi. Trenutačno, Phoenix ima najskuplji roster lige, sa zvijezdama koje, u ovom času, jednostavno ne mogu bolje. Njihov je payroll dosegao i taj ‘drugi’ prag preko kojeg ne mogu uopće. Durant i Beal su već u 30-ima i, iako mu je ime Kevin Durant, ne može im donijeli plejadu kakvu je donio Netsima. Prošlog , koketiralo se s idejom razmjene s Minnesotom i Houstonom, no nijedan se posao nije materijalizirao. To, pak, ne znači da neće napustiti njihove redove ovog ljeta. Potonjeg apsolutno nitko u ligi ne želi, a ugovorom mu je iduće dvije godine garantirano oko 100 milijuna dolara i, ono što je najznamenitije od svega, ima klauzulu koja mu garantira da ne može biti razmijenjen protiv svoje volje.
Sveukupno gledano, problem nije ni trener. Mike Budenholzer, koji je Bucksima upravo protiv Phoenixa donio naslov 2021., dobio je otkaz nakon kraja sezone. Prije nepunih godinu dana, potpisao je petogodišnji ugovor u vrijednosti od 50 milijuna dolara i, ako ništa drugo, pogled na bankovni račun može ga razveseliti. Od 2018. godine, promijenili su čak četiri trenera, a nijedan nakon Montyja Williamsa nije uspio ponovno doći do finala. Tko god sjedne u tu vruću stolicu, neće imati nimalo lagan zadatak.
(John Hefti-Imagn Images)
Nitko, zapravo, ne bi imao pravo ni slova reći da Devin Booker sutra zatraži odlazak, iako je i tijekom cijele sezone tvrdio da on karijeru želi provesti u Arizoni. Nažalost po njihove navijače, takav je rasplet jedino i logičan, a i on je jedini koji zapravo posjeduje neku vrijednost. Sunsima, ako ne budu lagali sami sebi, slijedi potpuni remont. Oko trenutačne momčadi više se ništa i ne može složiti. A opet, 10 je godina momčadi iz Arizone trebalo, nakon Nasha i Stoudemirea da ponovno stanu na noge. To je iznimno dug i bolan proces koji sve kad-tad stigne. Unatoč imenu, šanse da se, poput feniksa, prije vremena podignu iz pepela, gotovo su nepostojeće. Potez koji trebaju se zna, pitanje je, imaju li ga hrabrosti povući?
