Trenirao sam u Trnskom i čekao odluku o Euroligi, šteta što je prekinuta, bili smo među favoritima

Shane Larkin vjerojatno je prvo ime cijelog natjecanja s obzirom kakve je igre pokazivao, naročito zadnjih 10 utakmica (25.2 poena po susretu, 22.2 cijele sezone), a Kruno je posebno dobro odigrao početak kalendarske 2020.

Zagrepčanin je, uz Bojana Bogdanovića, zasigurno naš najopasniji vanjski igrač licem prema košu, a posluži li ga zdravlje, vjerujemo kako će biti jedan od nositelja igre reprezentacije Veljka Mršića i u naredna dva preklapajuća ciklusa, za Eurobasket i Tokio. Barem.

Odluka o kraju euroligaške sezone bila je povod da se s njim kratko čujemo, no on je poslovično realan, ali i optimističan kad za to postoji pokriće.

Je li ti žao radi ove odluke s obzirom da ste imali veliku priliku po prvi put u klupskoj povijesti donijeti euroligaški naslov Efesu? Igrali ste najbolje od svih 18 momčadi, u velikom ste naletu bili.

„Sigurno da mi je žao. Ali teško je reći što bi bilo da se sad nastavi sezona. Da nije došlo do prekida, da se nastavila svojim predviđenim tijekom, sigurno da mogu reći da smo bili možda i najveći favoriti za osvajanje Eurolige. Od početka sezone smo pokazali da smo, ako ne najbolja onda među nekoliko najboojih momčadi, to bi bilo realno. Ali da se nastavila sad nakon tri mjeseca, veliko je pitanje kako bi izgledali, bi li se sve na isti način poklopilo. No meni je svejedno žao. Imali smo fantastičnu sezonu i, što je najbitnije, kemiju unutar momčadi“, javio se Germanijaku ponajbolji hrvatski košarkaš.

Koje su dobre strane ove odluke o otkazivanju sezone? NBA ide ka nastavku sezone, ali Euroliga nema tako jako tijelo zajednice igrača, propisane uvjete koji ih štite u slučaju nepredviđenih okolnosti i slično.

„Slažem se. Puno je još stvari u kojima Euroliga zaostaje za NBA. Ovo je prva godina da se oformila ta udruga igrača, da imamo svoje predstavnika i glas koji bi progovarao za naše interese. Zbog toga nije bilo lako sve te unakrsne interese uskladiti, puno različitih zemalja i njihovih zakona je u pitanju, 18 momčadi iz 10 zemalja. Već zbog toga je situacija drukčija u odnosu na NBA. Mi se jesmo nadali da će se igrati, ali iskreno – nismo imali prevelika očekivanja.“

Kakva je tvoja budućnost u klubu? Imaš po ugovoru opciju produženja još jednu sezonu.

„To je na klubu prije svega. Ja o tome ne mogu odlučivati niti imam ikakav utjecaj na tu odluku, ali treba vidjeti. Po mojim saznanjima, da nije došlo do ove nepredviđene situacije i otkazivanja Eurolige, oni su računali na mene. No svaki je klub izgubio puno na financijskom planu, naredne sezone će svi doživjeti rezanja u budžetima. Vidjet ćemo, ja bih htio ostati, ali na klubu je odluka.“

Što cijela ova situacija znači za hrvatsku reprezentaciju po pitanju šansi da se kroz kvalifikacijski turnir plasira na Olimpijske igre u Tokio, sad u novom terminu?

„Svako zlo za neko dobro. Dogodila se situacija u kojoj je naš najbolji igrač morao otići na operaciju prije nekih tjedana dana, pa gledajući čisto matematički on ne bi igrao na ni kvalifikacijskom turniru ni na OI, a to bi bio velik hendikep. Ali osjećamo žal jer se pojavila jedna dobra priča oko reprezentacije i svi smo zapravo jedva čekali taj kvalifikacijski turnir jer smo osjetili priliku da izborimo Tokio. Ali opet kažem, medalja ima dvije strane. Tako da sad iz ove perspektivne ni nije lako reći je li nam to pomoglo ili odmoglo.“

Misliš li da će cijela ova situacija uzrokovati barem blagu promjenu u odnosu snaga europske klupske košarke? Misliš li da će FIBA barem donekle ugroziti monopol Euroleague Basketballa? Vidimo da su neki klubovi već prešli iz Eurokupa u FIBA Ligu prvaka, poput Darussafake, Lietuvos Rytasa i Bilbaa?

„Nisam baš siguran. Mislim da je Euroliga okupila sve najjače klubove, a svake godine je razlika sve veća između euroligaša i ostalih klubova. Čak i ovima koji su na rubu Eurolige isključivi je cilj da je igraju. Tako da ne vjerujem da će FIBA previše profitirati. Ali treba vidjeti kako će se odvijati situacija, ovo nas do sad nije snašlo i teško je govoriti sa stopostotnom sigurnošću.“

Krenuo si i s treninzima s loptom u tvojoj omiljenoj dvorani Trnsko u sklopu KK Bosca?

„Istina, trenirao sam svaki dan. Od početka stanke zapravo do danas se nije znalo hoće li se Euroliga nastaviti. Iskoristio sam zadnja dva tjedna otkako je dozvoljeno trenirati u dvorani da osjetim i loptu te da i mogu upražnjavati i tehničke treninge. Ispalo je da nije bilo potrebe striktno za tim, ali pred nama je veliko razdoblje bez utakmica, ne smijem se zapustiti jer sam već i u nekim godinama.“

Upravo si napravio uvod za sljedeće pitanje. Kad se napravi presjek tvoje karijere, mnogi su primijetili kako si već dosta duboko u tridesetima zapravo uhvatio najvišu razinu fizičke spreme, puno bolju nego recimo u srednjim dvadesetima. Kako to objašnjavaš? Priča se da je Zdravko Radulović tu imao određenu ulogu…

„Pa ne bih baš njega apostrofirao kao nekog tko je odigrao ulogu po tom pitanju (smijeh). U pitanju je splet okolnosti. Možda do 27. godine do kada sam bio u Zagrebu nisam toliko bio posvećen sportu. Sad igram s najboljim igračima Europe u najboljoj momčadi. Pronašao sam se i u sustavu, i po pitanju trenera Atamana i u Efesu kao klubu, suigrači, sve mi odgovara. Zadnje dvije godine uživam u svakoj sekundi na terenu. Eto, dogodilo se da je to došlo s neke 33 godine, ali nikad nije kasno.“

Kako vidiš vjerojatnu buduću NBA karijeru Vase Micića? Očekuješ li da će se snaći s obzirom da sigurno neće imati ovlasti niti toliko loptu u rukama kao u Efesu? Uostalom, i u Žalgirisu je svojedobno bio ''žrtva'' trenerskih zamisli.

„On je vrhunski igrač, ja sam siguran da će se on probiti i gore. Možda prve sezone neće imati toliko otvorenu situaciju kao u Europi, ali to vrijedi za sve Europljane koji odu u NBA, to je normalno. On pripada tamo, među najbolje. Ne sumnjam niti sekunde da će stvoriti ime i napraviti karijeru kakvu zaslužuje i u NBA.“

Dobar si i sa srpskim centrom Miroslavom Raduljicom, družili ste se i na našem Jadranu…

„Jesam, i više nego dobri. Nažalost, također sam i s njim igrao samo jednu sezonu (Olimpia Milano). Ostvario sam stvarno puno prijateljstava otkad igram vani, i s igračima iz bivše Juge i iz drugih zemalja. Njega mogu izdvojiti kao jednog od najdražih ljudi s kojima sam dijelio svlačionicu i prijatelja, i dan-danas smo dobri. Kad god ima neka šansa da se vidimo, iskoristimo je.“

Još jedan tvoj bivši suigrač, Malcom Delaney, uvrstio te je u idealnu petorku Eurolige?

„Ha ha, prvi glas. Pojma nisam imao, drago mi je. On je jedan od najboljih igrača s kojima sam igrao. Prije ove dvije sezone sa Shaneom Larkinom, govorio sam da je on možda i najbolji igrač s kojim sam igrao otkako sam u inozemstvu. Lijepo je to čuti od njega, prvi put sad to čujem. Ali nevezano, ja stvarno imam visoko mišljenje o njemu, igrali smo jednu sezonu zajedno (Lokomotiv Kuban), super je dečko.“

(foto: Pixsell)