P. ZobecTrendseteri iz Oklahome
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 23.06.25. | 12:54
Ako bi po nečemu mogli pamtiti ovu sezonu i šampionsku momčad Oklahome, onda je to način na koji su stigli do vrha. Oklahoma je revolucionizirala način na koji promišljamo NBA momčadi i njihovo stvaranje. Može se, dakle, i bez gomilanja superzvijezda, ali s hrpom mladih talenata. Ovog puta iskustvo pobjeđivanja nije imalo presudnu ulogu. Odlična momčad je odlična, bez obzira na godine. Oklahoma je krunski dokaz.
Na kraju, jedan krivi korak je bio dovoljan da se neizvjesnost rasprši i napravi mjesta neizbježnosti. Bio je to finale u kojem je, bez obzira na pobjednika, krunidbu trebala doživjeti Košarka, a ovako je na nešto manje od pet minute prije kraja prve četvrtine iz dvorane iščeznula svaka dvojbena misao. Možda se na koncu ne bi uistinu ništa značajnije rezultatski promijenilo, možda bi svejedno Oklahoma stigla do svog prvog naslova u povijesti, ali sigurno da bi utakmica bila zamjetno dramatičnija da se najbolji igrač Pacersa, Tyrese Haliburton, nije ozlijedio i potrgao Ahilovu tetivu. Poglavito ako se uzme u obzir da je u tih sedam minuta provedenih na parketu zaokružio s tri trice iz četiri pokušaja. A opet, ne treba zaobići niti tu mogućnost, da bi se njegove vruće šuterske ruke ohladile, pa više do kraja okršaja ne bi pogodio niti jednu, no teško je povjerovati u tako nešto. Kibi dabi.
Da se razumijemo, ništa se nije i ne smije oduzeti naslovu Oklahome – OKC je bio najbolja momčad u oba dijela sezone i zasluženo je družina Marka Daigneaulta podignual trofeja Larryja O'Briena. Samo, šteta je zbog te vražje ozljede od kojih svi strepe. Da nije bilo ozljeda, možda ne bi ni gledali Indianu u finalu, ali tako je kako je. Haliburton do kraja utakmice više nije mogao pomoći suigračima koji su pružili vrhunski otpor, tvrdoglavo su se odbijali predati, ali kvaliteta je ipak presudila.
Haliburton će, doduše, biti dobro, danas se košarkaši uspješno vraćaju iz tako teških ozljeda, samo je pitanje hoće li se Pacersi ikada vratiti ovdje, u finale?
Vrijeme će pokazati kako ćemo pamtiti ovu majstoricu i hoće li ona utrčati u kategoriju 'što ako'. Hoćemo li ju pamtiti po tragičnom kraju momčadi koja je tijekom doigravanja skinula sa sebe stigmu totalnog autsajdera i natjerala nas da se zaljubimo u njenu košarku? Ili ćemo ju pamtiti po briljantnoj partituri najboljeg igrača sezone?
Odgovori će se pojaviti s vremenom.
U međuvremenu, mogli bi se baviti onime što smo naučili iz ove sezone. Ili čemu nas je podučila Oklahoma. O tome kako (pre)složiti roster i pametnim trejd i draft odlukama stići do vrha. Trend koji su postavili novi NBA prvaci mogao bi uzeti maha.
Kao što je, primjerice, šampionska momčad Golden Statea promijenila način i filofoziju igre, tako bi i OKC mogao biti katalizator novog vala u NBA ligi. Prije deset godina, Warriorsi su postavili temelje svoje dinastije. Njihov DNK je nadišao tadašnja uvriježena pravila, a momčad Stevea Kerra je odlučila živjeti i umirati s tricom. Cijela jedna generacija košarkaških sudionika i promatrača je prihvatila njihovu ideju. Warriorsi su postali momčad koju se željelo mečirati, kopirati, svrgnuti s trona. No, pristup koji je zauzeo OKC doima se, barem naoko, dohvatljiviji od onoga s čime je prije čitavo desetljeće započeo raditi Kerr. Kako pronaći ili odgojiti novog najboljeg šutera svih vremena, ili pronaći igrača kakav je Draymond Green, pa ih upariti s još jednim vrsnim šuterom? Golden Stateov način postao je norma u NBA ligi kojoj su svi težili, ali sada bi mogli zapuhati neki novi vjetrovi.
U vremenu kada se vrhuška NBA lige, predođena Adamom Silverom, grozničavo boji sklapanja super-momčadi i čini sve što je u njihovoj moći kako bi stala na kraju udruživanju superstarova u jednu svlačionicu, birljantna konstrukcija Oklahominog rostera djeluje održivo, dohvatljivo.
Otkako je osvanula u Oklahomi, a bilo je to prije 17 godina, kroz njenu svlačionicu su prošla imena poput Kevina Duranta, Russella Westbrooka, Chrisa Puala i Paula Georgea. Nitko od njih nije uspio. Sve dok LA Clippersi nisu poželjeli potonjeg dovesti u svoje redove, a u suprotnom smjeru poslati Shaija Gilgeousa Alexandera. On je uspio. Uz pomoć masterminda Sama Prestija koji ga je okružio i uklopio s komplementarnim igračima, Jalenom Williamsom, Chetom Holmgrenom, Luguentzom Dortom, Alexom Carusom…
Za kormilara je postavljen Daigneault koji je zauzeo tradicionalniju košarkašku filozofiju, s naglskom na obranu. Manje ispucanih trica, a više momčadske igre. A valja istaknuti i da je Oklahoma imala najmlađi sastav u sezoni za nama.
Ako bi po nečemu mogli pamtiti ovu sezonu i šampionsku momčad Oklahome, onda je to način na koji su stigli do vrha. Oklahoma je revolucionizirala način na koji promišljamo NBA momčadi i njihovo stvaranje. Može se, dakle, i bez gomilanja superzvijezda, ali s hrpom mladih talenata. Ovog puta iskustvo pobjeđivanja nije imalo presudnu ulogu. Odlična momčad je odlična, bez obzira na godine. Oklahoma je krunski dokaz.
Tagovi
Ostale Vijesti
Uživo / Oglas 18+ 
Nogomet
Košarka
Rukomet
Tenis
Odbojka
Basket 3x3
eKošarka
Baseball
Stolni Tenis
Counter Strike
Snooker
eNogomet
Igre na sreću mogu dovesti do ovisnosti. Igraj odgovorno.
Obavijesti o Utakmici / Oglas 18+
Igre na sreću mogu dovesti do ovisnosti. Igraj odgovorno.