Tko je momčad koju nitko ne spominje? Podcijenjeni superstar, nesuđeni hrvatski play i trener koji je prošao sve

U NBA ligi se sve češće koristi termin kontrola narativa. U suštini misli se o kontroliranju načina na koji se informacija o nekoj temi prezentira, a sve u želji da se kreira javno mnijenje i održi željena slika ili stajalište. Termin je to koji se jako popularizirao posljednjih godina, a njime se često žonglira.

Uzmimo za primjer LeBrona Jamesa čiji se svaki potez nađe pod teškom skrutinizacijom, pa su tako dežurni komentatori požurili popljuvati njegov, inače sjajan podcast s JJ-om Reddickom, nazvavši ga pokušajem „kontroliranja narativa“, iako je istina daleko od toga.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Doduše, nije da na 'NBA planeti' nema takvih aspiracija. Ali treba razumjeti da NBA liga ima cilj zarade i entertainmenta, da je liga u prijelaznoj fazi u kojoj se traže nova plakatna lica i da se, još od pamtivijeka, nišane tzv. velika tržišta. Stoga je savršeno logično da su uoči konferencijskih finala naslovne strane najavnih tekstova rezervirane za Luku Dončića i Jaysona Tatuma – dvojca koji 'zastupaju' Dallas i Boston, te Anthonyja Edwardsa koji, iako igra za ne baš toliko popularnu Minnesotu, šarmirao obožavatelje svojim neposrednim javnim nastupom i sjajnom košarkom. A može se natrčati i na sve češće usporedbe Edwardsa s Nj. V. Zrakom, Michaelom Jordanom – iz perspektive podizanja rejtinga i imidža lige, sasvim je jasno zašto.

A onda se u sasvim drugom planu nalazi i četvrti sudionik konferencijskog finala, odnosno protivnik Bostonu na Istoku – Indiana Pacersi.

Očito je s kojim se teškoćama nalazi NBA-ovska PR mašinerija kada pokušava 'reklamirati' Pacerse. Em su malo tržište, em nemaju razvikanog superstara koji bi se ravnopravno mogao boriti s ranije nabrojanim eksponatima Dallasa, Bostona i Minnesote. Ukratko, nisu seksi.

Ali u ovom času, Pacersi igraju vraški dobru košarku. I zaslužuju našu pažnju, unatoč činjenici da su u doigravanju igrali protiv momčadi s tankim rosterima. Ali u playoffu je ionako bitno preživjeti i proći dalje, nitko kasnije ne pita kako. Možda Pacersi nemaju previše šanse protiv Celticsa, ali svoju priliku sigurno imaju. I zbog toga su zabavni za gledanje, pa tko ne voli dobru 'underdog' priču? U Indiani se košarka u kasnom svibnju nije igrala već deset godina, stoga ako pitate navijače Pacersa, oni će uzeti i tu najmanju šansu za prolazak.

Indiana je momčad koja je vodeća u ligi po broju poena i kada su u svom ritmu, gotovo ih je nemoguće uštopati. Na drugom dijelu parketa, onom obrambenom, Pacersi su ispod prosjeka lige i često im se dogodi da ih protivnik nadskače čak i dvoznamenkastom razlikom. Doduše, u sedmoj utakmici protiv Knicksa su pokazali da, osim što mogu pogađati u serijama sve što bace prema košu, mogu i braniti i skakati.

Uzde momčadi čvrsto drži sjajni playmaker Tyrese Haliburton, dečko koji je ubriljira ove sezone, ali i koji još nema status u ligi koji bi svojim igrama trebao imati. Radi se o igraču koji može zabiti izvana, probiti, ali i asistirati.

Brad Penner-USA TODAY

To je, uostalom, i lajtmotiv ovih Pacersa – protivniku migu naštetiti na više načina i iz više uglova. Problem se za njih javlja kada su van ritma, a to nije tako rijedak slučaj...

Primjerice, u ogledima u kojima Haliburtona ne ide najbolje, lutrija je kako će odreagirati njegov supporting cast. Ne dođu li mu suigrači na utakmicu, onda se cijela filozofija Pacersa urušava warp brzinom. Ali kada ih ide, onda ih baš ide. U majstorici protiv Knicksa Indiana je imala nevjerojatnih 67,1 posto ubačaja iz igre. U doigravanju se sedam igrača Pacersa može pohvaliti dvoznamenkastim prosjekom poena, a Haliburton čak nije vodeći u toj kategoriji, nego je to Pascal Siakam koji je uprosječio 21,1 poen.

Dovođenje Siakama iz Toronta u siječnju je bio ključan u preobražaju obrambeno nezainteresirane Indiane u ne toliko očajnu defenzivnu momčad. To i postavljanje Andrew Nembharda u početnu petorku.

Tu je i centar Myles Turner koji je na 17,5 poena po utakmici.

Uz njih, fino doigravanje ima i Aaron Nesmith koji je imao savršen šuterski učinak protiv Knicksa u sedmoj utakmici u kojoj je zabio 19 poena uz šut 8/8. Radi se o igraču koji donosi luđačku energiju na parket.

„Jedan od trenutno mojih najdražih igrača u NBA ligi je T.J. McConnell. On je kao Draymond Green na mjestu playmakera“, izjavio je nedavno ni više ni manje, nego – LeBron James. A taj McConnell je jedan je od najzaslužnijih što je Indiana u finalu Istočne konferencije. 32-godišnjak radi sve ono što treba odraditi za pobjedu, a u playoffu je na prosjeku od 10,8 poena, 5,3 asista i 2,5 skoka za 19 minuta igre. Inače, McConnell je još dok je igrao za Philadelphiju, svakodnevno 'peglao' Darija Šarića oko toga da bi rado nastupao za hrvatsku, ali tadašnja politika HKS-a je strogo bila protiv stranih igrača u hrvatskom dresu...

Wendell Cruz-USA TODAY Sports

U redovima Pacersa još treba spomenuti Lukea Korneta i Xaviera Tillmana koji bi protiv Celticsa mogli igrati važne role na visokim pozicijama...

Sve to uglazbio je u momčad za najveće domete trener koji je u NBA ligi prošao sve – Rick Carlisle. On si je u posljednja dva desetljeća izgradio reputaciju jednog od ponajboljih taktičara NBA lige. Od 2008. do 2021. vodio je Dallas s kojim je i 2011. odjurio do naslova prvaka, stoga zna što je potrebno da momčad zaradi 'šampionski pedigre'.

Doduše, teško da će izaći iz Istoka uopće. Protiv Celticsa će Pacersi biti teški autsajderi, ali njih to previše ne zamara. Kritičari će reći kako su ionako stigli do finala na račun nepovoljnih zdravstvenih kartona protivnika, što u stvarnosti i drži vodu. Milwaukee je bio bez usluga Giannisa Antetokounmpa u cijeloj seriji, dok se tijekom serije ozlijedio i Damian Lillard koji je igrao u smanjenom obujmu. U polufinalu su im na megdan stigli izranjavani Knicksi čiji su igrači do majstorice otpadali poput ratkapa i na koncu su takvi, ozljedama osakaćeni, potpisali uvjerljiv poraz u Madison Square Gardenu.

I što onda ako su im ozljede suparnika išle na ruku? Pacersi su samo uzeli ponuđeno, a ozljede su ionako sastavni dio košarke. Pacersi se nemaju potrebe nikome ispričavati jer su jedna od posljednjih "preživjelih“ momčadi u ligi. 26 momčadi više ne može osvojiti naslov, ali Pacersi su jedna od njih koja može. Jasno, šanse su im mizerne i vrlo vjerojatno ih na koncu nećemo gledati na tronu, ali 'mala' i u očima NBA vrhuške, neugledan Indiana je i dalje živa. I još uvijek ima svoju šansu.

Nitko neće odabrati Pacerse kao pobjednike. Ponovno. I oni su s tim sasvim OK. Uloga autsajdera im je ionako odavno dodijeljena.