Srebrni pir New Yorka i Indiane: Pacersi imaju trenera i iskustvo, Knicksi snagu prijateljstva i KAT-a

U nastavku donosimo tri razloga zbog kojih bi Pacersi ili Knicksi mogli do NBA finala.

Amerikanci blagu prednost daju New Yorku. Slažu se kako je momčad odlično konstruirana i da su adicijom Karla-Anthonyja Townsa prošlog ljeta osjetno pojačali poziciju centra, jer, ruku na srce, Mitchell Robinson nije razina centra početne petorke koja se bori za naslov, a u miks su dodali ironmana Mikala Bridgesa, koji u svojoj karijeri još uvijek nije propustio nijednu NBA utakmicu.

1. 'Nova boys'

Jedna od stvari na kojima im mnoge momčadi mogu pozavidjeti je razina homogenosti momčadi. Prije svega, jasno je kako svi imaju isti cilj. Uspjeli su zatomiti vlastiti ego i jednostavno jašu na 'valu prijateljstva' sveučilišnih suigrača iz Villanove: Jalena Brunsona, Mikala Bridgesa i Josha Harta. Iako je KAT-ovom razmjenom DiVicenzo, još jedan 'Nova igrač, poslan u Minnesotu, kemija je i dalje na visokoj razini. Često je i kroz sezonu bilo vidljivo kako se međusobno, kroz šalu, zadirkuju, ali kao klapa, zaista su homogeni i to je jedna od osnovnih odrednica zdravog okruženja u momčadi. Predvodnik družine je Jalen Brunson, koji je na stolu ostavio više od sto milijuna dolara, kako bi Knicksi složili kompetitivnu momčad i kako bi natjecateljski mediokritet u Velikoj Jabuci, barem kada je košarka u pitanju, nestao i kako bi se ljudi konačno nečemu mogli nadati.

Povrh svega, novi papa, Lav XIV. je također diplomirao na Villanovi, a navijači Knicksa, u nekoj polu-šali, tvrde da je i Bog na njihovoj strani ove sezone.

2. Karl-Anthony Towns

Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest o razmjeni KAT-Randle prošlo ljeto. Iako se u to vrijeme taj posao smatrao velikim porazom Wolvesa, njihovo novo finale Zapada pokazuje kako (možda) ipak i nisu toliko pogriješili. S druge strane, Towns se u New Yorku sjajno snašao, ubilježivši u prvoj sezoni 24 poena, 12 skokova te, za centra nestvarnih, 42 posto šuta za tri poena.

Takav je učinak dalekometnog šuta iznimno bitan za koncepciju New Yorkove igre. Kao prijetnja na perimetru, Thibodeau može igrati napad s pet vanjskih, što opet omogućuje prvenstveno Brunsonu i Hartu ulazak u reket, a samim time i puno fluidnije i nepredvidljivije ofenzivne sheme.

3. H2H ove sezone

Naravno, u obzir treba uzeti i međusobne utakmice ove sezone. Iako utakmice u ligaškom dijelu sezone nemaju podražaj kao one u doigravanju, svakako se neke stvari mogu iščitati. Jedini dvoboj još u listopadu, u Madison Square Gardenu pripao je Knicksima (123-98), a utakmice u Indiani su podijeljene. Prije Božića igrali su još jednom, tada je slavila Indiana (132-121), a posljednji, u veljači, ponovno je otišao na stranu New Yorka (128-115). Kao što je vidljivo iz rezultata, nijedna utakmica nije otišla na zadnju loptu. New York je slavio i doma i 'na strani' te, barem iz te perspektive, u finale Istoka ulazi samouvjerljiviji.

Iako im je pripala ova sezona, ne mogu reći da imaju prednost kada je u pitanju doigravanje. Adute tu ipak drži Indiana, koja, osim većeg iskustva, drži još neke druge adute u rukavu koji bi mogli biti prevaga.

1. Prošlosezonsko doigravanje

Knicksi su sjajno izgledali i prošle sezone, kada su kao drugi u ligaškom dijelu, u doigravanju ušli u polufinale konferencije, a tamo ih je čekala Indiana, koja je u doigravanje ušla kao šesta. Serija je otišla u sedam utakmica, nakon što su Knicksi vodili 3-2. Od tada, Pacersi su doživjeli samo kozmetičke promjene i s više-manje istim sastavom ulaze u nove borbe s New Yorkom. Iako su Knicksi doveli jačeg centra u odnosu na prošlu sezonu, iskustvo ipak ide na stranu Indiane, koja je već bila u finalu Istoka i zasigurno znaju što im treba da ponovno dođu do tamo.

2. Rick Carlisle

Jedan od onih za koje imate osjećaj da je u Asocijaciji od samog njenog začetka, trener rodom iz savezne države New York svoj je posao na klupi počeo još krajem 80-ih. Zanimljiv podatak u koji je teško povjerovati je taj da je upravo on bio član stručnog stožera u vrijeme dominacije Dražena Petrovića 'preko bare'. Tada je od 1989. do 1994. iz prvog reda, s klupe New Jersey Netsa, gledao majstorije našeg neprežaljenog Mozarta, a i dan-danas ga se rado sjeti izjavama, a za jedan slovenski dokumentarni film, istaknuo je njega i Dončića kao svoja dva najdraža igrača.

Jedan je od rijetkih koji nikada nije surađivao s Greggom Popovichem, Carlisle je korak po korak razvijao svoju karijeru, a cijelo je vrijeme bio trener pobjednik. Bio je trener zlatne generacije Detroita početkom 2000-ih, a nakon Detroita i Indiane, 2008. je preuzeo Dallas koji je vodio 13 godina, a kruna je došla 2011., kada je osvojio naslov. Carlisle, uz iskustvo naslova, ima i puno bolju klupu, koju, za razliku od kolege, zna koristiti te, ako serija ponovno ode u sedam, bi trebao imati svježije igrače od Thibsa kojemu nije nepoznanica staviti startere da igraju 45+ minuta po utakmici. U svakom slučaju, Carlisle je trener bogatijeg iskustva, a rješenje za Knickse imao je i prošle sezone.

3. ''Precijenjeni'' i balans

Krajem ligaškog dijela sezone, u javnost je izašla anketa prema kojoj igrači smatraju kako je Tyrese Haliburton najprecjenjeniji igrač lige. Riječima Michaela Jordana iz The Last Dancea, Haliburton je vjerojatno rekao: ''To je bilo sve što sam trebao. Shvatio sam to osobno''. Organizator igre Indiane bilježi 17.5 poena i 9.3 asistencije. U svakom je slučaju on prvo ime Pacersa, ali nije prvi strijelac momčadi. Ta titula pripada Pascalu Siakamu s 18.8 poena, a nakon njih dvojice, još su čak četvorica igrača dvoznamenkasti. I uz sve zvijezde i balans u momčadi, ispod radara prolazi Andrew Nembhard, koji je na 14 poena u prosjeku s 50 posto uspjeha za tri poena i mogao bi biti posebno problematičan za Knickse. Ravnomjerna podjela postizanja poena zapravo onemogućuje fokus na jednog igrača i zadaje glavobolje Thibodeau u slaganju obrambenih shema.

Prognoza:

Indiana u sedam.