Skupili se na audiciji, navijače pronašli na haklu, a dogodine će u Prvu ligu

Ovaj projekt svakako zaslužuje više, s obzirom da je u pitanju napor skupine ljudi (točnije Entuzijasta) za pokretanjem nečeg novog i neukaljanog u zadarskoj košarci, i to u uvjetima sveopće apatije koja je odavno zadominirala u ''kraljici igara'', davnih dana detronizirane u Lijepoj našoj.

Klub je osnovan u proljeće 2018., kako se navodi na službenoj stranici (ali i u klupskom kodeksu) ''u svrhu promicanja sportskih vrijednosti i vraćanja statusa košarci kakvog Zadar zaslužuje''. Ovo zvuči veoma optimistično, svrsishodno, nužno, a malo i utopijski. Ali samo na prvu.

Klub je član Druge lige Jug, što je treći rang hrvatske klupske košarke koja je spala na nikad niže grane, te po prvi put od samostalnosti nema niti jednog predstavnika u nekom od europskih natjecanja… A njih je čak četiri. Dogodine se nadaju Prvoj ligi, odnosno plasmanu u drugi rang.

Diadora, oko čijeg prosperiteta računa vodi zajednica pod imenom Entuzijasti, plasirala se u osminu finala Kupa Krešimira Ćosića među 12 Premijerligaša i dva prvoligaša. U toj su fazi natjecanja ruku stisnuli Šibenci, koja je najjači protivnik s kojim su se do sada u službenim utakmicama susreli. Ipak, pogled u budućnost tjera na ushićenje saznanjem da zadarska košarka ne ovisi samo o klubu koji je tek donedavno bio smatran za njen jedini stup, KK Zadar.

Na putu do osmine finala Kupa svladani su splitski AKK Universitas i Samobor, a do ovog uspjeha Diadora je stigla bez ikakve financijske pomoći od strane grada, s obzirom da još nije ispunjavala uvjete aktivnosti od minimalno dvije godine. S tim na umu, ovaj uspjeh je još veći.

Domaće utakmice igraju se u sportskoj dvorani OŠ ''Zadarski otoci'' u rezidencijalnom naselju Bili Brig. Kvart se nalazi uz možda najpoznatiju gradsku prometnicu koju Zadrani jednostavno zovu Bulevar, a u susjedstvu su Stanovi, dom stadiona na kojem svoje domaće utakmice igra NK Zadar. Dvorana Krešimir Ćosić na Višnjiku je odmah preko puta.

Trener momčadi je Mario Pešut, momak koji je tek u svojoj 30. godini, stasao u mlađim kategorijama KK Zadra, a košarku igrao i u inozemstvu, točnije u Švedskoj i Njemačkoj. Tamo je također i napravio prve trenerske korake, a povratkom u Zadar, nakon okončanja aktivne igračke karijere, stekao je trenersku licencu.

U samim začecima kluba pomogla je popularnost ''3 na 3'' turnira ulične košarke pod nazivom Diadora Open, koji je okupio 30 momčadi. Tu je privučen interes javnosti i priča se zakotrljala, a u ovakve projekte u pravilu je dobrodošao svatko tko osjeća volju i elan, spreman je uložiti vrijeme te gaji emocije prema zadarskoj košarci, Zadru i košarci. Jednom riječju, odgovara opisu Entuzijasta.

Ime KK Diadore još je glasnije odjeknulo nakon što je početkom rujna 2018. odigrana humanitarna utakmica s KK Zadrom, i to u kultnim Jazinama. Tome su uvelike kumovali i napori Tornada, a dostojan otpor u toj utakmici poslužio je kao ''zamašnjak'' košarkaškoj družini koja je u tim trenucima bila zajedno jedva pola godine.

Klub ima i juniorski pogon, a za nju je zadužen Niko Marin, koji je ujedno seniorski prvotimac. Juniori mahom dolaze iz ostalih klubova u gradu i okolici gdje su već napravili prve košarkaške korake, a često su prisutni na treninzima prve momčadi.

Diadora je uspostavljena s jasno uspostavljenim vrijednostima, a one uključuju poštenje, zajedništvo, predanost prema košarci i radu, te društvenu solidarnost. Sve financije kluba su maksimalno transparentne, a njegovi djelatnici su volonteri. Hrvatska i zadarska košarka svakako treba čim više ovakvih priča na svim razinama, kako bi na putu svog oporavka pokrenula njene učmale entitete, vratila kritičnu masu i počela ponovno privlačiti investicije svih vrsta.

O njihovom djelovanju, odnosima koje njeguju s okolinom, ciljevima i trenutnim stanjem, popričali smo s predsjednikom kluba i ujedno jednim od prvotimaca, Tomislavom Kabićem. Bio je veoma riječit, te mu se ovim putem zahvaljujemo.

Kakav je vaš odnos s KK Zadrom? Gledaju li na vas kao na mlađeg brata sa željom da vam pomognu i kao suučesnika u zajedničkoj misiji vraćanja zadarske košarke na stare staze slave? Ili je taj odnos ipak nešto drukčiji?

Pa baš i ne. Nismo mi u toj fazi suradnje s njima, na našu žalost. Takvu vrstu odnosa KK Zadar u većoj mjeri gaji sa Sonik Puntamikom, no i na toj relaciji svak gleda svoje interese po pitanju mladih igrača. Ono što sam ja najviše naglašavao kao problem je nepostojanje sustava. Na tome ćemo i dalje inzistirati, nedavno smo ušli u Izvršni odbor županijskog saveza i cilj nam je dati doprinos uspostavljanju sustava na razini Grada Zadra i županije.

Općenito nemamo neke partnerske odnose s nikime jer nas nije nitko u startu doživljavao previše ozbiljno. Prvu godinu smo se snalazili sa svih strana, išli smo po uzoru na poznati socios model. Nastojali smo privući ljude kroz sustav članstva, a profilirali smo se i kao svojevrsna zajednica mlađe, ambiciozne populacije Zadra i okolice, između ostalih i vaterpoliste, malonogometaše i druge.

Kako funkcionira financiranje kluba?

Prve godine smo imali 237 članova uz godišnje članstvo od 100 kuna, dobar dio novaca smo uprihodili na taj način. Tu smo dodali nekoliko ozbiljnijih partnera i zatvorili financijsku konstrukciju. Ta prva godina je referentna kako bi si time što smo je uspjeli izgurati dokazali sami sebi da možemo, da smo u stanju ovu priču realizirati. Također, i da pokažemo drugima da smo ušli s ozbiljnom namjerom da se neke stvari promijene.

KK Zadar je zaštitni znak zadarske košarke, a nama je cilj surađivati koliko je to u mogućnosti. Naš najveći adut je taj terenski rad s obzirom da posjedujemo mladost i poletnost. Za sada smo uglavnom sami u tome. Zanimljiv detalj je da smo po konstrukciju koša za organiziranje Zadarske ljetne lige išli u Zagreb u prostore Cibone, njega nam je HKS poklonio.

Možete li nam reći nešto o rosteru? Kako su okupljeni igrači, koji je njihov pedigre, tko od igrača ima neki ''najzvučniji'' košarkaški CV?

To je također specifična priča. Krenuli smo u okupljanje rostera kao klub koji je krenuo od nule, te smo u tu svrhu kreirali jednu platformu otvorenih vrata, gdje smo omogućili svima zainteresiranima za košarku na nekoj višoj amaterskoj razini da dođu na probu. Organizirali smo tri termina tjedno u večernjim satima, tako da je te prve sezone dosta igrača prodefiliralo, otprilike njih 50-ak.

To su sve lokalni dečki, neki su povratnici nakon dužeg izbivanja od bavljenja košarkom, neki su povratnici sa studija, dio njih je bio koji su došli iz drugih klubova u potrazi za većom minutažom. Dakle, okupljali smo momčad zbrda-zdola, na sve moguće načine. Ti naši počeci podsjećaju na one KK Zadra od prije 40-ak godina.

Krenuli smo kao amateri. Mario Pešut je naš trener, s tim da prve sezone nije imao trenersku licencu pa je službeno funkciju trenera držao bio Darko Melnik koji je sad Marijov pomoćnik. Tako da smo stvari rješavali u hodu, ali su svi volontirali. Rezultat prve sezone u Drugoj ligi je bio takav kakav je bio, ona je nažalost prekratka, ali smo organizirali i taj turnir ulične košarke, oživjeli tu Ljetnu ligu nakon četiri-pet godina. Odaziv je bio dobar, te je to puno pomoglo u smjeru toga da nas ljudi prepoznaju kao klub u kojem se nešto radi tijekom čitave godine.

Tim turnirima se stvar zakotrljala, a nedugo potom smo pokrenuli juniorski pogon. Njega prve sezone nismo imali, a to morate da bi bili unutar pravilnika, te smo se tu snašli suradnjom sa KK Voštarnicom. Ali već ove sezone smo krenuli sa svojim juniorima, imamo 15-ak momaka kojima je trener Niko Marin, igrač naše prve momčadi. Stvorili smo preduvjete za unaprjeđenje rostera, pridružio nam se Ivan Bašić koji je zadnje tri godine igrao već ligaške utakmice sa Sonikom i prošao s njim uspon skroz od A-2 lige do Premijer lige. On nam osigurava iskustvo i taj neki profesionalniji pristup koji se nadovezao na kostur momčadi od prošle sezone. U njemu prednjači Matej Segarić kao najistaknutije ime. Njih dvojica su, uz nas par nešto starijih, okosnica trenutne momčadi. No dugoročni plan je da djelujemo kao klub koji će pružiti priliku ovim mladim lokalnim momcima u dolasku.

Imate primjer našeg kapetana Marina Zrilića. On je u kadetima iz osobnih, subjektivnih razloga prestao trenirati košarku. No na spomenutom turniru sam ga primijetio, pozvao u klub. Iskreno, on ni sam nije vjerovao da nakon tolike pauze može igrati na ovoj razini, ali je svojim radom i predanim pristupom ponovno napredovao i na koncu proglašen za našeg MVP-a sezone, te je postao kapetanom. On je na neki način ogledni primjer, pokazatelj kako smo uspjeli ponovno oživjeti njegov košarkaški put i da nikad nije kasno. Njegova priča, i mnoge poput njega kakvima se nadamo u budućnosti, su sukus, bit našeg djelovanja.

Svi smo tu jedni za druge, otvoreno razgovaramo o svemu bez fige u džepu. Ja jesam predsjednik kluba, ali to ne izgleda kao klasičan odnos predsjednika i djelatnika kluba, nego je sve više na prijateljskoj bazi. Sve je transparentno, za sada nemamo problema, radimo iz gušta i svi imamo isti cilj, isti interes.

Koju košarkašku filozofiju trener Pešut implementira na terenu? Gajite li small-ball stil igre, s obzirom da su najviši igrači tu negdje iznad dva metra? Ili je više u pitanju pozicijska košarka?

Od ove godine nam je kondicijski trener David Zubčić koji ima iskustva rada, između ostalog i u Ciboni u mlađim kategorijama. Dobili smo na taktičkoj širini jer su igrači spremniji, Mario (trener Pešut op.a.) je dugi niz godina igrao u Njemačkoj i Švedskoj i radio tamo kao trener. No ovo mu je prvi put da je u ulozi glavnog trenera pa je dosta finesa učio u hodu. Njegov pristup je jedini ispravan u ovakvoj priči, van terena smo prijatelji, a na terenu se poštuje autoritet. Iz dana u dan gradi svoj autoritet, a David i Darko su tu da mu pomognu kad zatreba. Sve u svemu, ove smo godine puno ozbiljniji u tom taktičkom dijelu, a to se vidi i na našim rezultatima.

Što se tiče pristupa igri, zna se koja je oduvijek boljka zadarskih momčadi, tako i naša – nedostatak visokih igrača. Tome smo se i mi morali prilagoditi. Igramo s nižim petorkama, s puno agresije u obrani, dok se u napadu držimo sustava. Mogu reći da gajimo autohtonu zadarsku košarku na ovoj razini na kojoj se natječemo.

Postoji li neka projekcija, dugoročni plan, o tome kada bi se klub mogao profesionalizirati?

Općenito govoreći, imamo srednjoročne i dugoročne planove kluba. Moramo priznati da se neke stvari odvijaju brže od očekivanja, tako da smo već ove godine kao cilj postavili ulazak u Prvu ligu (drugi rang klupske košarke op.a.), jer smatramo da smo organizacijski i u svakom drugom pogledu spremni za nju. O tome svjedoči i činjenica da smo u ovogodišnjem Kupu Krešimira Ćosića pobijedili dvije momčadi iz gornjeg dijela tablice Prve lige. S tim statusom odmah ćemo biti primamljiviji i mnogim mladim igračima u potrazi za većom minutažom i mogućnošću košarkaškog razvoja.

Što se same profesionalizacije tiče, ima i dovoljno klubova koji zbog načina kako funkcionira tržište i sveprisutnih ekonomskih izazova nisu uspjeli napraviti neki iskorak ili životare. Tako da je naš stav da u profesionalizam ne trebamo pošto-poto ulaziti, barem za sada, već se orijentirati na rad s mladim igračima na način na koji mi mislimo da je ispravan.

Odnedavno ste zakonski u stanju primati sredstva Grada Zadra namijenjena za sport?

Tako je, već smo ove godine od siječnja ušli u proračun. To su namjenska sredstva za seniorsku i juniorsku momčad. Iznose deset tisuća kuna ove godine i to sve mora biti transparentno. To nije neki novac, ali svaka pomoć je dobro došla. U pitanju su javno dostupni podaci, svi građani Zadra mogu znati za što se izdvaja od njihovog novca, a o raspodjeli se mogu postaviti mnoga pitanja.

Dobili smo i 12 tisuća kuna subvencije za korištenje dva termina tjedno dvorane Ravnice. Ove prve dvije godine smo osigurali korištenje redovitih termina u OŠ ''Zadarski otoci''. Oni nisu jeftini, 300 kuna za jedan trening nije malo, a mi smo jedini košarkaški klub u Zadru koji uopće plaća termine za treninge.

No nama je najvažnije da novac ide na ispravne stvari, da ih usmjeravamo u nužne troškove i razvoj, a da mi koji vodimo klub imamo kojekakve naknade – o tome ni ne razmišljamo. Jednog dana ako budemo u proračun mogli dodati plaću treneru, koji odvaja svoje vrijeme i znanje za napredak mladih, to da. Ali što se nas tiče, uopće ne razmišljamo o tome. To je naša realnost trenutno.

Dojam je da među Entuzijastima i u samom klubu prevladava mladost. Koji je otprilike prosjek godina vas koji ste uključeni u ovu priču?

Ja kao predsjednik sam napunio 30 godina prošlog srpnja. Krenuli smo s okosnicom nas iz generacije '89. iz KK Zadra koji smo bili dvostruki prvaci države. Tomislav Troskot i ja smo pokrenuli cijelu ideju, a kroz vrijeme se okupila grupa mahom mlađih ljudi. Ima nas u lepezi od 20 do 40 godina. Nas dvadesetak je aktivnih koji radimo praktički svakodnevno, a ostali po potrebi – projekti, ljetni turniri i slično, bude prisutna ekipa koja nas podupire.

Spomenuli ste Tomislava Troskota, koji je jedan od vaših stožernih igrača. S obzirom da je ozlijeđen, kakva je situacija s njim i kad se vraća na parket?

U utorak ima operaciju te ćemo tada više znati. Šteta zbog ozljede, mislim da je započeo najzreliju sezonu u svojoj karijeri. Troskot je igrač koji je u svojoj generaciji slovio za jednog od najvećih talenata u državi. U tim godinama mladog igrača, a pričamo o dobi od 17-18 godina, puno je tu ljudi koji moraju pokazati mudrost u brizi o njima, a to je izostalo. To je jedan od glavnih razloga da se takvi talenti nisu uspjeli u potpunosti ostvariti.

Košarkaški rukovodioci u Hrvatskoj i dalje upiru prstom u mlade igrače i svaljuju odgovornost za manjak realiziranja talenta na njih. To je potpuno pogrešno, a to nas je najviše dovelo do ovoga gdje smo sad. To pogotovo vrijedi za Zadar i okolicu. Mladim se ljudima treba prilagoditi, drukčija su vremena u odnosu na nekad. Za nas su kružili komentari da smo pokupili sve ''tempirane bombe'' od igrača i da to neće opstati. Međutim mi smo ih demantirali.

Recite nam nešto o humanitarnim aktivnostima koje organizirate.

One traju tijekom cijele sezone. Na utakmicama imamo kutije za donacije, a naš tajnik Josip Vučetić je zadužen za organiziranje ostalih akcija. Organiziramo dobrovoljno darivanje krvi u suradnji sa dvije partnerske udruge u Zadru. Za svaku tehničku pogrešku tijekom Ljetne lige koju napravimo doniramo po 200 kuna, te je na taj način skupljeno 3600 kuna za jednu zadarsku djevojčicu. Manje-više na svakom našem projektu kojeg radimo je prisutan naglasak na humanitarnom djelovanju.

Skupili smo novac za Udrugu Down sindrom, ujedno i obilježili Svjetski dan Prijatelja s Downovim sindromom. Donirali smo lopte za zadarske osnovne i srednje škole, pokrenuli akciju ''Brkati studeni'' za zadarsku Ligu protiv raka. Također smo prikupili preko 100 doza krvi za Opću bolnicu, donirali novac i potrepštine zadarskom azilu, kao i  Kabinetu za ranu prevenciju autizma. Darovali smo novac za siromašne obitelji u Župi Srca Isusova.

(foto: KK Diadora/Facebook)