Skica za portret potencijalnog košarkaškog izbornika – "Blesavi" Trinchieri

Hrvatski košarkaški savez danas će dobiti predsjednika, ali ne i izbornika. No, to ne znači da se već odavno ne zna tko su najveći kandidati za tu poziciju.

Ako sve prođe bez nekih ekscesa, Stojko Vranković bi danas trebao postati novi čelni čovjek hrvatske košarke. Pitanje je samo ima li Aleksandar Petrović nekog 'asa u rukavu' ili će se koncentrirati na bitku za izborničku poziciju.

Vranković je, kao i Dino Rađa, prije nekog vremena rekao kako je Petrovićev mandat istekao s Olimpijskim igrama te da HKS treba izabrati izbornika na duže staze, do OI 2020. godine. I tu se kao jedan od najvećih favorita spominje Andrea Trinchieri, Talijan koji je i lani bio u ozbiljnim kombinacijama, ali se nije uspio dogovoriti sa Savezom. Ovaj trener njemačkog Bamberga je uistinu zanimljiv lik i bilo bi ga zanimljivo pratiti na hrvatskoj klupi.

* * * * * * * * * *

"Tanka je linija između genija i luđaka. Ja tu liniju koristim kao uže za preskakanje".

Ova izreka je privukla pažnju Andrei Trinchieriju na jednoj od društvenih mreža. Pronašao se u njoj. I svako tko je pogledao barem jednu utakmicu i vidio ponašanje ludog genija rođenog u Milanu na djelu, složit će se s istom.

'Bucko' s kovrčavom kosom i štreberskim naočalama jedan je od glavnih kandidata za mjesto izbornika Hrvatske. Ako to mjesto ne 'obrani' Aleksandar Petrović, vjerojatno ćemo baš Talijana gledati kako vodi naše košarkaše do 2020. godine. Odličan povod da mu malo zavirimo u um i karijeru.

Trinchieri ne spada u sam europski trenerski vrh od dvojice ili petorice najboljih stručnjaka, ali je svakako osoba s velikom karizmom, znanjem i trenerskim potencijalom, a za Hrvatsku ga veže jasna veza. Rođen je u Milanu, ali mu je majka Hrvatica iz Rijeke. U tom je gradu često boravio pa je naučio hrvatski jezik kojim se i dan-danas  služi odlično. Čak je kao mali u školi miješao talijanski i hrvatski.

Otac mu je Amerikanac, baka iz Crne Gore, točnije iz Kotora, a djed iz Italije.  Ne baš obična priča, zar ne?

Počeo je karijeru kao pomoćnik u Olimpiji Milano u kojoj je radio više godina, a na startu karijere je dosta učio i od Jasmina Repeše koji mu je na neki način bio mentor.

„Andrea mi je kao mlađi brat“, više puta je istaknuo Repeša.

Uvijek je bio spreman učiti, a ovim poslom se bavi od svoje 18. godine. Da, dobro ste pročitali. To znači da se nije kao većina trenera profesionalno bavio ovim sportom prije nego što je sjeo na klupu. Zapravo, zamalo je završio na Harvardu, ne u košarci...

Iako ćete ga danas vidjeti kako skače pored aut-linije, ljuteći se ako je njegov igrač nešto pogrešno napravio, ako biste njemu dali loptu i rekli „hajde ti pokaži kako treba“, sigurno ne biste imali priliku za uživanje.

Trinchieri je u jednom od intervjua istaknuo kako je bio stvarno užasan košarkaš. Ali da je bezgranično volio košarku.

„Pokušao sam igrati, ali iskreno – bio sam užasan. Bio sam zapravo mnogo gori od užasnog... Srećom, našao sam drugačiji način da ostanem u košarci i postao sam trener s 18 godina“.

Mogao je ove štrebeske naočale nositi i na Harvardu da je sudbina tako htjela.

„Moj otac je diplomirao na Harvardu i ideja moje obitelji je bila da i ja idem njegovim stopama. Kada sam mu rekao da želim biti trener, ljutitim tonom me je pitao 'Što ćeš raditi? Ne možeš živjeti od hobija'. E zato se ja svakoga jutra osjećam jako sretno jer je moj posao zapravo moja strast. Sada su roditelji ponosni, ali tada...“.

Kao trener ima čudne zahtjeve. Neku vlastitu filozofiju. Za njega pick'n'roll nije igra 'dva na dva' kao što mnogi misle. On košarku doživljava drugačije. Pričao je kako loše momčadi igraju „pick“ s dva igrača, osrednje sa tri, a oni vrhunske s četiri ili pet.

Mnogi se stručnjaci za igru s narančastom loptom fokusiraju samo na parket. Za Talijana je taj poziv mnogo više.

„Mislim da najmanje 50 posto mog posla ide na socijalni odnos sa igračima. To je nemjerljivo važno. Ja sam perfekcionist. Tražim savršeno u nesavršenoj igri“.

Ekscentričan je i van terena. Ima onaj specifični talijanski šmek, pozitivno je „lud“, a njegove konferencije za medije se ne propuštaju. Nikada nije dosadno. Kada dobije šansu da napravi show, to nikada ne propušta. Tako je bilo i na ovoj revijalnoj utakmici kada je sucu dosudio tehničku grešku.

U momčadi voli imati košarkaše s ovih prostora, a u njegovom srcu će zauvijek biti samo jedan igrač.

„Dražen Petrović je moj omiljeni košarkaš svih vremena. On je prije 20 godina promijenio ovu igru. Kada sam bio mali, išao sam u Hrvatsku. Sjećam se da su u njega gledali kao u Boga. On je moja ljubav koja se nikada neće završiti“, rekao je jednom prilikom Trinchieri i dodao da se sada najviše divi Stephenu Curryju.

Njegove riječi nisu isprazne. Zna biti duhovit, ali i ozbiljan i pronicljiv u isto vrijeme. Najvećeg konkurenta u Njemačkoj je opisao na sljedeći način:

„Bayern je vanzemaljac, pojavio se niotkud... Košarkaška sekcija tog kluba nije ni postojala. Ako ovi gore imaju svemirski brod - on je parkiran u Munchenu“.

Igrači ga vole, ali njegove treninge neki baš i ne. Pitajte košarkaša Bamberga Danijela Theisa.

„Moji treninzi su bili veliki šok za njega kada je došao. Vjerujem da je dolazio kasno kući i pitao se – tko je ovaj ludi Talijan koji mi je od života napravio noćnu moru?“

Na treninzima se svoje igrače trudi uvesti u situacije „koje su mnogo teže i psihički i fizički od onih koje će ih dočekati na utakmici“.

Zbog svega navedenog, od same pojave do temperamenta – neki ga nazivaju i košarkaškim Joseom Mourinhom. Naravno, manje zbog rezultata koje je ostvarivao.

„Svađam se s mojim igračima. Pokušavam im objasniti koliko su sretni. Mladi su, zarađuju novac jer igraju košarku, ljudi ih vole. Imaju sve u rukama. U najgorem slučaju moraju naporno raditi. I neprihvatljivo mi je kada ne daju sve od sebe. E, tada baš stvarno popizdim“.

Kakav je privatno?

Voli vino, iako mu ni pivo nije strano. Voli potkrovlja. Ima jako vrijedno u Milanu u zgradi staroj preko 100 godina. Ne pitajte koliko košta... Ne smeta mu kada njegov klub protivnički navijači zovu „seljacima“ jer takve ljude poštuje i misli da su vrlo „pametni“. I dan-danas želi učiti kao kad je imao 18 godina i kada je shvatio da neće nikada postati vrhunski košarkaš.

Trinchieriju je ovo treća sezona na klupi Brosea, prošle dvije sezone je postao prvak. Odmah po osvajanju jedne od titula na pitanje novinara „što će prvo napraviti“, odgovorio je: „idem se napiti“.

To je Trinchieri.

Piše: MozzartSport

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!

(Foto: Action Images)