Skansi: Kasnije sam počeo s košarkom
Vrijeme Čitanja: 1min | uto. 05.05.20. | 13:53
Jedan od najistaknutijih imena hrvatske i splitske košarke ovom je sportu posvetio cijeli život.
Sezonu je proveo u Trevisu, a većinu klupske trenerske karijere je također proveo u Italiji (Scavolini, Virtus, Fortitudo, Treviso), ali i u Hrvatskoj, Grškoj i Sloveniji. Domaća javnost ga ipak najviše pamti kao trenera koji je predvodio Generaciju 92 i vodio reprezentaciju u nezaboravnom olimpijskom finalu u Barceloni protiv Dream Teama.
Ovim je putem odgovorio na nekoliko brzih pitanja.
1.Jeste li svojevremeno imali dodira sa još nekim sportskim aktivnostima osim košarke i kojim?
“Trenirao sam rukomet i vaterpolo. Sa košarkom sam počeo veoma kasno, kao Dražen Praja Dalipagić. Nikada nisam igrao za juniorsku reprezentaciju. Mislim da sam 1960. godine počeo igrati košarku, a poslije tri godine bio sam već članom seniorske reprezentacije”.
2.Ko vam je bio uzor, idol, u tinejdžerskim danima?
”Moj prvi trener Branko Radović koji me je naučio košarkašku abecedu. Postavio je temelje košarke u Splitu. Igrao je za Zvezdu, Partizan i Industromontažu. Kao trener doveo je Jugoplastiku do prvog finala europskog Kupa prvaka 1972.”.
3. Koji klub nosite u navijačkom srcu?
“Naravno, Jugoplatiku. Od talijanskih momčadi najljepše mi je bilo u Trevisu”.
4.Sportski događaj koji je vam ostao u sjećanju i koji ćete pamtiti cijelog života?
“Uh, bilo ih je puno. Posijle mnogih utakmica bio sam sretan, ali bilo je i tužnih trenutaka. Ipak, shvatio sam da čovjek mora stati u red i čekati svoju sreću. Pravi trenutak. I kad pobijediš, ali i kada izgubiš moraš da izvučeš pouku”.
(foto: Reuters)
