Šest najčudnijih načina na koje su NBA igrači saznali da su mijenjani

NBA košarka liga za nas fanove je samo sport.

No za cijeli lanac ljudi diljem Sjedinjenih Država i svijeta ona je biznis. Nakon njega opet biznis, pa još malo biznis. Sport je samo proizvod koji tom biznisu generira zaradu.

Ta mašinerija u gotovo svakom svom segmentu podređena je krajnjem cilju, zadnjoj stepenici nakon koje njih nema više nego se čovjek samo okrene i slavodobitno raširi ruke. A to je zarada.

Košarkaši su u toj mašineriji centralne figure, nositelji blještavila, predmet obožavanja i, u krajnjoj liniji, ona poluga koja muze milijune, desetke milijuna, stotine milijuna, ili sad već (kad se priča o prodaji cijelih NBA franšiza) milijarde dolara.

No gdje, kada i koliko će najboljih 450 pojedinaca u ovoj djelatnosti zaluđivati navijače i priskrbljivati enormne količine novca – o tome odlučuju neki drugi ljudi. Puno manje popularni ljudi, manje plaćeni ljudi (osim u slučaju vlasnika ili, kako Adam Silver to želi nametnuti, guverneri franšiza), ali ljudi koji, radi prirode te mašinerije, imaju potpuno odriješene ruke njih tretirati kao običan proizvod, artikl, sliku na Njuškalu ili e-Bayu.

Nipošto se ovaj opis ne smije generalizirati i izvući zaključak ''Takav je kompletan današnji profesionalni sport“. Nije. Ovakva filozofija karakteristična je za američke major lige, a dok se i u Europi vrte enormne količine novca u vrhunskom sportu (prije svega nogometu), igrače se ipak puno više pita za to što žele i koja je njihova vizija vlastite bliske profesionalne budućnosti.

Ako rukovodstvo organizacija odluči da je igrač mijenjan, reći da on neće biti upitan za mišljenje je zapravo teški undestatement. Jako često će on biti tek drugi, peti ili deseti koji je o tome saznao.

Nekad će, kao u primjerima u ovom tekstu, o svojoj neposrednoj sportskoj sudbini saznati preko medija zajedno sa milijunskim gledateljstvom. O tome koliko se igrače ne pita za bilo što svjedoči i činjenica da, iako postoji nešto što se zove no trade klauzulua, tu su stavku u ugovoru imale samo rijetke franšizne superzvijezde. Kao što naziv kaže, radi se o mogućnosti da igrač stopira vlastitu razmjenu ako to želi.

Riječ je o igračima koji su u tom trenutku bili lice franšize i uvjerljivo najveći nositelji popularnosti. U novije vrijeme to su bili LeBron James u Cavsima, Dirk Nowitzki u Mavsima, Kevin Garnett u Wolvesima ili Carmelo Anthony u Knicksima.

Puno je češći slučaj u kojima NBA klubovi potpuno hladnokrvno, pogonjeni principima poslovno-sportskih interesa franšize, bez ikakvih moralnih okova... pošalju igrača u drugu momčad. Ne mareći pritom previše o tome kakve će posljedice taj potez ostaviti na njegovu karijeru, život, psihičko stanje, obitelj.

Mi smo za vas uzdvojili nekoliko slučajeva poprilično bizarnih, ali i tužnih načina na koje su igrači saznali da su dobili novog poslodavca.

1. Deron Williams: Na vijestima, gledajući TV u hotelskoj sobi

Jedna od glavnih zvijezda i treći izbor Draft klase 2005. i zapravo biran jedno mjesto ispred Chrisa Paula, Deron Williams, jedan je od onih koji nisu u potpunosti ispunili svoj potencijal. U veljači 2011. je, u hotelskom prostoru u kojem su vježbali on i nekadašnji 3&D specijalist i njegov tadašnji suigrač u Jazzu Raja Bell, u jednom trenutku na TV-u ugledao vijest kako je zamijenjen u New Jersey Netse.

Bell, koji je danas dio tima Billa Simmonsa na The Ringeru je detaljno objasnio taj bizaran trenutak:

„Ja sam sjedio u tom trenutku kraj Derona u improviziranoj hotelskoj sobi za trening. Bili smo u Dallasu, gdje je on odrastao. Sjedili smo jedan kraj drugog na trosjedu. Gledali smo SportsCenter i odjednom vidimo da je poslan u Netse. Pogledali smo se u stilu 'Što je ovo?'... On me pogledao i uzviknuo 'Sranje!', digao se i zajahao mobitel. Nitko mu nije riječ rekao, samo su ga mijenjali“.

Ovo svjedočanstvo Bella počinje na 17:00 videa.

2. Harrison Barnes: Usred utakmice, sjedeći na klupi

Jedan od zaista okrutnijih načina za saznati da si poslan u drugu momčad jest za vrijeme utakmice. Upravo to se dogodilo Harrisonu Barnesu.

Samo par dana nakon što je početkom 2019. doveden Kristaps Porzingis iz Knicska, Mavericksi su poslali Barnesa u Kingse za Zacha Randolpha i Justina Jacksona. Točan trenutak kad je vijest buknula u javnost je bio kad je Barnes boravio na terenu i igrao (!!), a nakon što je sjeo, naravno, nije se vraćao više u igru.

Sumnjamo da mu je bilo do košarke taj dan, osim toga, i Rick Carlisle je bio svjestan svega i nije ga uvodio protiv Charlottea do kraja.

3. DeMarcu Cousins: Za vrijeme intervjua, šapatom na uho od strane klupskog glasnogovornika

All-Star utakmica 2017., vrijeme prije nego je DeMarcus Cousins počeo proživljavati noćne more s ozljedama i još je uvijek legitimna zvijezda lige...

Godišnja smotra njegovih kolega po igračkom statusu upriličena je u New Orleansu, a Cousins, koji je u tom trenutku još uvijek igrač Sacramento Kingsa, daje intervju u mix zoni okružen šumom mikrofona.

Prilazi mu klupski glasnogovornik Chris Clark usred intervjua i tiho na uho šapuće da će biti mijenjan u – New Orleans.

Pitamo se je li informacija koju je upravo saznao utjecala na prvu stvar koju je rekao novinarima:

„Uživao sam u New Orleansu.“

4. Jeremy Lamb: Pisao na Instagramu pohvalu svom frizeru zbog dobrog šišanja, fan mu u komentarima napisao da je trejdan

Tehnološko doba u kojem društvene mreže kreiraju jednu potpuno paralelnu, virtualnu stvarnost, može dovesti do toga da neki klinac iz tko zna iz koje zabiti na planeti zna prije vas gdje ćete u narednom razdoblju života zarađivati svoje milijune. Slično se dogodilo Jeremyju Lambu.

NCAA prvak iz 2011. sve je najbolje sâm opisao:

„Taman sam došao iz frizerskog salona. Bio sam jako zadovoljan frizurom, uslikao je i stavio na Instagram s pohvalom frizeru. U jednom trenutku ispod posta ugledam komentar 'Lave, upravo si trejdan.' Potpuno neočekivano, odmah sam nazvao svog agenta.“

Radi se o godini 2012., Lamba, koji jop nije odirgao minute u NBA, je draftirao Houston za kojeg se tada mladi igrač nadao debitirati. No svega nekoliko dana prije početka sezone, mijenjan je u jednom od najznačajnijih razmjena zadnjeg desetljeća u kojem je u suprotnom smjeru prema Teksasu otišao – James Harden.

5. Vince Carter: Tražio dobar film na TV-u, naletio na vijest da seli u Phoenix

Apsolutna legenda, jedan od najomiljenijih superzvijezda svog vremena i jedini NBA košarkaš koji je igrao u četiri desetljeća, Vince Carter, također nije bio oslobođen indolencije i manjka manira od strane okrutnih NBA kapitalista.

Godina je 2010., a Air Canada također u jednoj čudnoj situaciji saznaje da više neće igrati za Orlando nego za Phoenix:

„Bio je 17. studeni, sjedio sam doma i odmarao sa svojom obitelji. Gledali smo TV i u jednom trenutku sam uzeo daljinski i rekao 'Daj da malo prošaram programe'. U jednom trenutku sam se šokirao 'Što je ovo?!?!'... na ekranu je pisalo 'Vince Carter razmijenjen u Phoenix Sunse'.“

Inače, nakon što je upitan zašto je u Sunsima nosio broj 25 ako je cijelu dotadašnju karijeu imao 15 na leđima, odgovorio je da je to zato što je nabio malo previše mase te dvojka sad stane na njega. Šmekerski, nema što...

6. Ben McLemore: Tijekom medenog mjeseca na Ibizi, usred Facebook live streama

McLemore je bio na medenom mjesecu s Ibizom sa svojom novopečenom ženom. Upalio je Facebook live, i samo vidio u komentarima kako je mijenjan u Sacramento Kingse.

„Stari, vraćaš se u Kingse?“, bio je jedan od komentara, a McLemoreu ništa nije bilo jasno.

Razumljivo, odmah je ugasio stream u uhvatio se telefona, ali za pozive.

Hijerarhija informiranja

Svak tko malo podrobnije prati neki od američkoh sportova, može pretpostaviti kako dogovaranje razmjena izgleda u većini slučajeva. Manje-više poput onoga u filmu Draft Day s Kevinom Costnerom. Kad se dva rukovodstva klubova dogovore oko razmjene, što se obično vrši telefonski, prvo što naprave potom jest obavijeste samu ligu.

Nakon toga nastupa potpuna nasumičnost – informacija se širi dalje, od slučaja do slučaja, možda prvo trenerima, vlasnicima, agentima ili igračima samima. U većini slučajeva se ne ulaže dodatan napor kako bi se, barem po nekim nepisanim načelima ljudskosti, novost dostavila najprije onome čiji je život u trenutku promijenjen, odnosno igraču samom.