Hrvatski košarkaš najavio odlazak u mirovinu
Vrijeme Čitanja: 2min | pon. 13.05.19. | 20:55
Po završetku sezone reći će konačno zbogom igračkoj karijeri.
Marko Popović u svojem kalendaru ima još dvije utakmice za odigrati. Još dvije utakmice prije nego li će zauvijek reći zbogom košarci, sportu kojem je jako puno dao.
Naš omaleni playmaker svoju je profesionalnu karijeru započeo u svojem matičnom klubu, KK Zadar još tamo davne 1998. godine. U klubu se zadržao sve do 2003. godine kada je sa Zadrom osvojio jedan od najvećih trofeja u svojoj karijeri, a to je trofej ABA lige kada je Zadar na iznenađenje mnogih šokirao Maccabi Tel Aviv u sezoni 2002./2003.
Početkom sezone 2003./2004. preselio je u španjolskog velikana Valenciju, ali tamo se zadržao samo do veljače 2004. kada se odlučio vratiti u Cibonu s kojom je iste godine osvojio naslov prvaka.
Nakon Cibone skrasio se u Turskoj, točnije u Efes Pilsenu, ali tamo isto nije ostao duže od jedne godine nakon čega seli u Litvu te od 2006. godine postaje članom Žalgirisa.
U zelenom dresu zadržao se dvije sezone, te je osvojio dva nacionalna prvenstva.
Nakon Litve uslijedila je Rusija, odnosno UNICS Kazan gdje se zadržao tri godine. Sa UNICS-om je osvojio EuroCup 2011. godine u kojem je bio i MVP finala i Ruski kup 2009. godine.
Uslijedio je povratak u staro jato, ono Žalgirisa, čiji je član ponovno bio od 2011. do 2013. U tom periodu osvojio je Balktički kup, nacionalno prvenstvo dva puta i kup 2012. godine.
Marko u Rusiju, Marko iz Rusije pomislili su mnogi u ljeto 2013. godine kada je naš 185 centimetara visoki organizator igre vratio u zemlju u kojoj je proveo 3 godine, ali ovoga puta potpisao je za Khimki. Tamo je proveo dvije godine te je 2015. osvojio svoj drugi EuroCup.
Pred kraj 2015. potpisao je ugovor sa Fuenlabradom u kojoj će se, prema svemu sudeći, zadržati do kraja svoje karijere.
U veljači 2017. Marko Popović postao je najbolji strijelac u povijesti EuroCupa, ostavivši iza sebe Bojana Dubljevića i Rafu Martineza.
Standardni član reprezentacije Popović bio je od 2002. godine kada je prvi put pozvan, pa sve do 2017. kada se umirovio nakon EuroBasketa.
Omaleni košarkaš velikog srca bio je oduvijek jedan od omiljenijih naših košarkaša. Marko nikada nije dopuštao da ga njegov manjak visine spriječi što u defenzivnim tako i u ofenzivnim situacijama. Njegov forte oduvijek je bio šut za tri poena, ali i odličan pregled igre, te je njegovo liderstvo i dobra duh nešto po čemu će ga pamtiti u svim klubovima u kojima je igrao.
Pamtit ćemo Marka i po njegovom isplažnjenom jeziku, što je očito uzeo pod svoje gledajući svog idola i najvećeg košarkaša svih vremena, velikog Michaela Jordana.
Marko, odmori se, zaslužio si. I hvala ti na svemu.
(foto: Pixsell)
