P. ZobecPočetak nove ere Cibone: Buđenje emocija prema zanemarivanom divu
Vrijeme Čitanja: 3min | pet. 12.06.26. | 14:30
Da, čini se da ovo jest početak. Početak oporavka giganta europske košarke koji se polako, ali očigledno budi. I koji ima svoju publiku u Zagrebu, samo ju treba podsjetiti tko je i što je Cibona.
Nije to bio doček na kojem se okupilo nekoliko desetaka tisuća ljudi. Niti blizu. Tek par stotina košarkaških zaljubljenika stiglo je na plato podno Tornja pozdraviti šampione. Ali i to je nešto. Poslužit će za početak, za buđenje osjećaja i ponovnog povezivanja s klubom koji je, uz Dinamo, najvažniji sportski simbol Zagreba. Ako je ovo početak jedne ere, a ne treba sumnjati da nije, onda je baš ovakav prijem po preporuci doktora.
Nakon četiri godine izbivanja, trofej se vratio u Zagreb. Kapetan Krešo Radovčić imao je tu čast da ga iznese pred navijače i da se s njim prvi popne na pozornicu. Šibenčanin koji je u ovih šest godina postao Purger.
„Nitko nije vjerovao u nas, ali mi jesmo. I zato smo danas ovdje s ovim trofejom. Hvala ljudi“, rekao je kapetan.
Nakon njega su počeli na pozornicu kapati i ostali igrači, Jan Palokaj je dobio velike ovacije kada se na štakama zaputio prema pozornici.
Justin Roberson i Kamaka Hepa su izašli uz povike „USA, USA“, ali onda i podijelili hrpu autograma. Posebno Roberson koji je, očito, jako popularan među navijačima Cibone.
Marko Lukunic/PIXSELLVelike ovacije dobio je MVP finalne serije i najbolji igrač ove sezone, slovenski genijalac Žan Mark Šiško. Međutim, navijači su ipak bili najbučniji kada je izašao pred njih domaći 'dečec', sa Stare Pešće, trener Ivan Rudež.
Pozdravio se sa svojom obitelji, bio je tu i brat Damjan, pa onda zahvalio navijačima.
„Nikada u svojih 20-ak godina bavljenja ovim poslom nisam ovako nešto doživio. Hvala mojim Zagrepčanima, ovaj trofej je za vas“.
Proslava se zatim preselila u VIP prostorije Draženovog doma, gdje su se igrači i stožer, zasluženo opustili. Bio je tamo i Thomas Dodig, sin Victora – čovjeka koji je Ciboni donio spasonosnu novčanu injekciju.
„Ovo je sjajno, i na ovome želimo graditi našu priču“, govori nam 30-godišnji Thomas pa nastavlja:
„Tata je apsolutno oduševljen. Nije nažalost mogao doći u Zadar (bio je u Zagrebu na četvrtoj utakmici nap.a.), ali je iz Toronta pratio utakmicu“.
Marko Lukunic/PIXSELLKako ste vi doživjeli atmosferu u Zadru?
„Hah, moram reći da sam prvi puta bio u takvoj atmosferi, nisam to još doživio. Bio sam u kafiću u sklopu dvorane, iz kojeg su me 'ljubazno' zamolili da izađem jer su shvatili da sam iz Cibone. Cijenim strast koju Zadrani imaju prema svojem klubu, ali naša ideja je da ovdje gradimo više obiteljsko-navijačku priču. Da ovdje dođu roditelji s djecom i da se svi osjećaju sigurno“, govori Thomas kojeg pitamo kakav je plan za iduću sezonu, hoće li se ići korak dalje u odnosu na ovu?
„Sigurno da su ambicije porasle, ali polako. Tek smo krenuli u ovu priču. Znamo što gradimo i kako ćemo do toga doći. Ovdje se i tata i ja osjećamo sjajno. Sada smo se uvjerili, u trećoj i četvrtoj utakmici, koliko Cibona znači ljudima. A i sviđa nam se Zagreb kao grad. Rekao bih da je ovo tek početak, ali jako dobar početak“, podvukao je Dodig.
Da, čini se da ovo jest početak. Početak oporavka giganta europske košarke koji se polako, ali očigledno budi. I koji ima svoju publiku u Zagrebu, samo ju treba podsjetiti tko je i što je Cibona. Ovo je bio tek uvod u priču koja bi nakon dva desetljeća trebala ozbiljno zaživjeti. Svaki početak je skroman, a ništa drugačije nije niti s novim startom Cibone. Osvojen naslov i proslava pred navijačima, označuju pokretanje nove ere. Ovog puta financijski zdravije i mudrije vođene.